Jučer prijepodne sjedila sam sa društvom na terasi kafića (ne ovoga, ovaj je negdje u Toskani) – tada je još bilo nešto sunca, u biti bilo je sasvim ugodno i toplo, čak toliko toplo da sam skinula kožni kaput i ostala samo u tankoj, poprilično dekoltiranoj majici. Ja sam fino njušku uperila u sunce (usput sam i promovirala moje nove sunčane naočalice) i krenula u angažiranu raspravu sa nekolicinom mojih prijatelja. To je potrajalo svojih oko dva sata, dok se sunce nije sakrilo iza oblaka a mi se zaputili, svatko svojoj kući, na ručak.
Poslijepodne sam skupa sa frendicom i njenim juniorom otišla u jedan hipermegamakromarket u shopping hrane (više za mamu nego za sebe – sebi sam kupila shitake gljive i nešto svježeg povrća, te gotove tortille za fajitas, kao i nešto friškog mesa), a navečer sam izašla van (standardni riječki đir).
Uglavnom, do ujutro nisam imala vremena pravo se pogledati u ogledalo. Jest da mi je bilo malo toplo cijelu večer, ali to sam pripisivala sasvim nekim drugim razlozima, nikako ne suncu, a ono me dobro «opalilo» - u lice sam lagano i difuzno rumenkasta (ipak krema i puder imaju SFP 25), a na dekolteu : pegla! Prava, pravcata bauštelska sunčana opekotina trokutastog oblika, kao da mi je netko pod vrat pritisnuo užareno glačalo!
Ne peče baš, ali ju je ružno vidjeti. No, u ponedjeljak ću se naručiti kod kozmetičarke za par seansi u stojećem turbo solariju – danas je bilo poprilično toplo i samo je pitanje dana kada ćemo skinuti jakne i duge rukave. A ja ne želim biti bijela kao sir i pokupiti još i bauštelske rukaviće.
A danas sam, za nekoliko mojih dragih ljudi napravila ručak – fajitas, kako sam već spomenula. No, nisam sve napravila sama; naime, ne znam napraviti prave tortillas. One moraju biti dovoljno čvrste da ne procuri umak, dovoljno tanke i podatne da se mogu saviti i složiti u «pisamce», a pri tome ne smiju biti krte i suhe. Ja to ne uspijevam napraviti, pa radije kupim gotove palačinke i pogrijem ih u mikrovalnoj pećnici. Ostalo nije problem napraviti – uzela sam svježi svinjski lungić, narezala ga na tanke rezance i izdinstala na malo maslinova ulja, prepržila luk i raznobojne rezance paprike, te začinila nasjeckanim jalapena papričicama (ja ih imam marinirane, ali se kod nas već mogu nabaviti i svježe), chili papričicama i kajenskim papričicama u prahu, sušenom kurkumom, paprom, pireom od rajčica i solju. Vatru smo gasili pivom.
Pomaklo nam se i vrijeme, počelo je ljetno, a o naznaka ljeta i dalje još ništa. Već danas mi fali taj sat, onako naprasno otrgnut, a što li će biti sutra? Tko će me dignuti ujutro? Da li se to meni čini, ili stvarno vrijeme vikendima, za razliku od radnih dana, brže protiče?
Post je objavljen 26.03.2006. u 22:37 sati.