08.01.2006., nedjelja
Siječanj i prijatelji
Ne znam kako vi, no ja mjerim vrijeme u godini prema dva orjentira – prema novogodišnjim praznicima i prema ljetu, konkretnije, prema godišnjem odmoru. Taj moj običaj vuče korijene iz školskih dana, kada je vapiti «jedva čekam Novu godinu (i polugodište, tj.zimske praznike», i «joj, kada će ljeto (a time i kraj školske godine)» bilo must i dio školskog folklora. Kada malo bolje razmislim, ne razlikujem se puno od onih davnih ljudi, koji su izašavši iz pećina i nastanivši se u sojenicama i kolibama, vrijeme mjerili prema nadolasku rijeke, toplim danima, suncu i hladnoći. Usprkos čovjekovim vječitim težnjama da u nered uvede red, da sve oko sebe postroji, izmjeri i odredi, pa tako i vrijeme koje ipak neumitno prolazi, sapeto u kalendarima i preciznim satovima ili pak praćeno pomicanjem sjene, kaos i njegove zakonitosti su vječne.Ok,ok...neću više filozofirati (barem neko vrijeme, par minuta, recimo), obećajem. Dakle, novogodišnji praznici, a što je najtužnije od svega, i moj godišnji, su s prolaskom kraljeva i Befane i sami otišli u povijest. Vjerojatno ćemo ih još neko vrijeme spominjati, ovisno o tome što su kome donijeli, no dalje smo već krenuli. Ja, na primjer, već iščekujem ljeto – one duge tople, pomalo lijene dane, kada neopterećeni suvišnom odjećom sjedimo negdje na nekoj sjenovitoj terasi i ispijamo ledeni čaj ili hladno pivo, ili pak ležimo na plaži, u predvečerje kada je sunce blago i ne žari već ugodno grije dok drijemuckamo, a kristalići soli svjetlucaju nam na koži. Nema veze što će nas bura još nekoliko mjeseci temeljito izbrijavati, što ćemo gacati po bljuzgavici ili ujutro čistiti stakla automobila od leda još neko vrijeme, i nositi teške tople kapute, dok nam nos proviruje negdje između šala i kape – dani su mic po mic, za jedan pijetlov korak svaki dan – kako kaže jedna narodna poslovica - duži. Sunce će sve dulje boraviti na nebu, biti nam sve bliže, uskoro će postati toplije, priroda će se probuditi, prolistati... Samo treba izdržati siječanj – već poslovično najduži, najhladniji, najsiromašniji, najteži, najdepresivniji, najdosadniji mjesec u godini. Ljudi mu se dovijaju na razne načine, ne bi li ga nekako skratili (a već smo odvalili skoro trećinu, hrabro naprijed!) – ja sam ipak komad siječnja «premostila» godišnjim, a velika većina mojih (i ne samo mojih) sugrađana, odlaskom na skijanje. Kažu na TV ovih dana da je na skijanje otišlo do sada neviđeno puno Hrvata. Isto tako kažu, statističari ovaj puta, da je prosječni Hrvat star između 38 i 40 godina, ima završenu srednju školu, plaću između 3000 i 4000 kuna, ženu koja je tri godine mlađa od njega i radi u trgovini, sa plaćom oko tisuću kuna manjom od njega, imaju dvoje djece i žive u stanu od sedamdesetak kvadrata kojeg otplaćuju, vozi auto niže srednje klase kojeg takođe otplaćuje, kao i još nekoliko kredita. I taj naš isti Hrvoje sada hrli u Austriju ili Italiju, ili barem Sloveniju (jer kao što je jedan lik koji je čekao na graničnom prijelazu jučer za TV rekao, kod nas se nikada ne zna, hoće li se snijeg održati ili ne...ma zamisli bezobraznog hrvatskog snijega!) na tjedan dana uživanja u snijegu, full opremljen. Svaka čast! I onda neka netko kaže da smo mi nesposobna i nesnalažljiva, ili nedaj Bože, lažljiva ili pak siromašna nacija! Sve su to samo bezobrazni, jalnuški diletanti i bedasti nesposobni eurostatističari koji ne znaju ni osnove matematike, i uporno tvrde da su jedan plus jedan dva. A jako se dobro zna da to može biti tri, četiri ili više, ovisno o tome koliko je tko snalažljiv. A mi smo, bogme, snalažljiva nacija, samo neka netko proba tvrditi suprotno. Pogledajte samo naše nacionalne junake, Janicu na primjer. Cura je snalažljiva – izgubila štap i rukavicu, pa je kormilarila rukom...nema veze što je zadobila ozebline, ionako je već invalid (noge, štitnjača) – nema veze i da joj ruka otpadne, bitno je da je naciju usrećila trećim mjestom. Jest da nije Kraljica (to su sigurno neke prljave političke mućke bile u igri, zato nisu Janici dali da bude prva, sve je to namještaljka, nije njoj štap pao slučajno, nemojte biti naivni)...glavno da je naciji igara i nekoga sa kime se može poistovjetiti. Onda je, valjda, lakše živjeti svoj neuspješan i sitan mali život. A što se kruha (koji, kažu, ide u istoj rečenici uz igre) tiče – pa valjda će se nacija sama snaći, pa jesmo snalažljivi, kaj ne? Moj je godišnji završio – sutra ponovno radim. Nisam bila nigdje posebno, osim u Istri, a na skijanje ne idem od studija, kada sam se neko vrijeme preintenzivno za moj ukus družila sa Nemecom u Lovranu, nakon što sam koljeno «sredila» na skijama, i dotični je gospodin ustvrdio, a u njegovo mišljenje u nikojem slučaju ne sumnjam, da je za moje vlastito dobro jedino rješenje da prodam ili poklonim ski opremu i uopće više ne razmišljam o nabavci nove. Naravno, ako mislim do penzije doći na svoje dvije noge i bez da pola života provedem na operacijama i rehabilitacijama. Tako da moje komentare o skijanju shvatite kao čistu zavidnu zlobu, naravno. Ipak, godišnji mi je bio baš cool. Odmorila sam se, naspavala, no najviše od svega – družila sam se sa prijateljima. Kažu, čovjek je onakav kakvi su mu prijatelji. Hmmm...e sada, ako je to točno, nije mi baš lako sebe ni samoj sebi definirati. Naime, ja imam hrpu prijatelja koji su međusobno toliko različiti da je to teško zamisliti – ima ih stvarno svakakvih, svih veličina, boja, seksualne orjentacije, političkog predznaka,vjere, kulture, edukacije i obrazovanja, od ozbiljnih skolastika, intelektualaca koji žive u svom svijetu, do metrotehnoseksualaca koji žive za shopping; od mirnih povučenih supruga i majki, preko prezaposlenih karijeristica do raskalašenih meneating teta u najboljim godinama. Zajedničko im je jedno – moji su prijatelji! Sa svim svojim bogatstvima i manama, vrlinama i sitnim slabostima, što god tko o njima mislio...oni su moji i ja ih ne dam! Ne bih ih mijenjala ni za skijanje! |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com