Riječanka&svijet

16.09.2005., petak


Čitamo,čitamo...
Svugdje u medijima, u društvu, na ulici, na poslu...stalno se čuje kuknjava : kod nas ništa ne štima, situacija u društvu, ekonomiji, znanosti je poražavajuća, ne vjerujemo više u prave vrijednosti, tonemo, propadamo...uglavnom, sve se gleda kroz neku tamnu prizmu. Na svakom koraku možeš čuti mračna proročanstva o tome kako nas čeka porast cijena svega i svačega i kako je u svakom pogledu svakog dana sve lošije.
A ja ne mislim tako. Mislim da nismo baš tako beznadni, da nije sve tako crno i da smo više-manje poput ostalih u regiji – možda malo manje bogati, no ni sretniji ni nesretniji od ostalog svijeta.
Neću sada analizirati i uspoređivati globalnu i lokalnu ekonomiju i politiku; zadržati ću se na jednome – na čitanju.
Naime, mislim da mi Hrvati napokon sustižemo Europu i Svijet što se čitanja tiče. Naravno, nisam ja otkrila toplu vodu – dovoljno je osvnuti se oko sebe i pratiti što se zbiva.

Usprkos svemu, naši građani kupuju više dnevnih i tjednih novina, izdaje se sve više knjiga koje su cijenom postale značajno pristupačnije nego što su bile prethodnih godina. Sve je više novih pisaca, izdavačke kuće su se namnožile kao gljive poslije kiše. Naravno, nije to uvijek i stalno u korelaciji sa kvalitetom, no imam dojam da Hrvati u posljednje vrijeme čitaju sve više hrvatskih pisaca, što je dobro. A, isto tako, sve je kraće vrijeme od pojave novog svjetskog bestsellera do njegova objavljivanja u nas.
Imam prijateljicu koja je viši stručni suradnik u jednoj gradskoj biblioteci i posao joj je pratiti što ima novoga te nabaviti novitete. Ona mi često daje savjete u vezi knjiga koje je dobro pročitati, a ja je rado poslušam, jer je mlada i moderna cura koja voli svoj posao. Kaže mi ona ovih dana, da je sve teže i teže biti u tijeku jer svaki dan izlazi nešto novo.

Tako se ovih dana u jednom našem tjedniku moglo pročitati o jednoj novoj knjizi i novoj autorici koja je i prije objavljivanja svog romana prvijenca uspjela zaintrigirati javnost. Radi se o Lani Biondić i njezinom romanu «Život na visokoj peti», koji treba ugledati svjetlo dana početkom listopada u izdanju «Profila». Prva dva poglavlja ovog romana su objavljena u rujanskom broju «Elle» magazina i priznajem da su me poprilično zaintrigirala. Naime, autorica je u najboljem maniru «chick lit-a», na tragu autorica poput Candace Bushnell, Helen Fielding, Sophie Kinselle, Jennifer Weiner (tko nije pročitao njezin roman «Dobar u krevetu» treba to svakako učiniti) opisala život mlade djevojke/žene u našoj sredini – njezine preokupacije i bitne stvari poput veze, udaje, majčinstva, karijere, no sa popriličnom dozom ironije i humora, ne zazirujući od kritike male sredine, prijetvornih i zavidnih «prijeteljica», tračeva. S obzirom na dva pročitana poglavlja, meni se čini da roman obećaje i jedva čekam da izađe i da ga pročitam.
Naravno, kao potvrda da je pogodila «cilj», u današnjem osvrtu na autoricu i roman, obilato se spominje njezin suprug, poznati uspješni hrvatski manager, a mnogo manje to da je ova mlada žena, inače propagandistica, završila prestižne europske škole te da ima iza sebe dugogodišnju uspješnu karijeru (autorica je nekoliko poznatih svehrvatskih reklamnih slogana), da izgleda prekrasno i da je majka trogodišnjeg dečkića.

Eto, neke se stvari ipak kod nas nikada ne mijenjaju...jalnuštvo i pokušaj da se nečiji (bilo čiji, nije bitno) uspjeh minorizira i marginalizira. Na to nije imun nijedan segment društva, pa tako ni književnost. Ipak, kada su žene u pitanju, to je još izraženije – sjetimo se samo kako su se svi nabacali drvljem i kamenjem na, primjerice, Arijanu Čulinu i Vedranu Rudan. Moglo se čuti daleko više zločestih i zlonamjernih komentara nego što je to slučaj kada nešto novo objavi jedan Jergović, Radaković ili Tomić...
Sirota ja, što će tek mene snaći kada objavim svoj roman-prvijenac....


- 00:08 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>