Riječanka&svijet

03.03.2005., četvrtak


Volite li jotu?
Današnji dan je bio sasvim OK. Izostalo je sadističko buđenje u ritmu bušilice za zid, ali sam svejedno ustala dosta rano, jer sam imala posla u gradu. Naime, morala sam na Poreznu upravu odnijeti fotokopiju kupoprodajnog ugovora za stan koju sam zaboravila priložiti, te potpisane izjave da u tom stanu doista stanujem te drugu u kojoj svečano izjavljujem da ja i moj suprug (kojeg nemam) na području RH ne posjedujemo drugih nekretnina te da je ova nekretnina moja prva (kako stvari stoje biti će i jedina). Ne bi to bilo ništa čudno da to sve nisam već lani morala priložiti. I da nisam već jednom dobila povrat poreza na račun te famozne prve nekretnine. Izgleda da ću sve isto svake godine morati fotokopirati i prilagati. A ja sam mislila da su i te službe kompjuterizirane pa da neke podatke u kompjutere i pohranjuju. Izgleda da sam bila u krivu.
No, da samo jedan honorar od kojih 300-ak kuna koliko dobijem po predavanju koje organizira Crveni križ ili farmaceutske kuće sa kojima surađujem ne prijavim, već bi me u zatvor strpali. Sva sreća da se po ugovoru o djelu odmah odrapi maksimalna stopa poreza, a ti se sam snađi ako želiš da ti vrate preplaćeno...
No, iako je sistem u cjelosti klimav, na službenice se doista ne mogu požaliti. Bez problema su mi zaprimile nepotpunu prijavu i rekle da naknadno donesem ono što nedostaje. Što je još jedan od mnoštva dokaza da je čovjek veći od sistema.

Nakon toga sam još i skočila do banke uplatiti jedan od kredita i platiti račun Amex kartice. Mogla sam to i e-bankingom učiniti, no kada sam već bila u gradu a bio je sunčan dan i bez obzira na hladnoću, dobro mi je došlo malo prošetati Korzom. Koje je buri i hladnoći te radnom danu usprkos, bilo poprilično ispunjeno prolaznicima. Doduše, na terasama se nije baš sjedilo...

Već pred kraj radnog vremena, došao mi je faks iz Beča. Zaprimljena je uplata kotizacije koju mi je uplatila sponzorska firma, potvrđena je rezervacija smještaja i prisustvovanja eventima (ah, koliko često upotrebljavam ovu riječ, samu sebe podsjećam na Bojanu Gregurić..jeste primjetili kako ona voli spomenuti ovaj event, pa onaj event?), no sa žaljenjem su ustvrdili da je uplaćeno 6 eura premalo (najvjerojatnije zbog razlike u tečaju) te da me mole da to uplatim....ufff...za taj sitan iznos morati ću platiti tri puta toliko bankovne naknade. Najradije bih im platila na licu mjesta, no poznavajući Austrijance, oni bi me uputili sa AKH natrag u centar uplatiti, pa se neću praviti «finta de mona» nego opet sutra do banke, nema druge.

Došla sam kući relativno rano. Kako danima nisam jela nešto «na žlicu», odlučila sam napraviti jotu. Jota je tipično istarsko i primorsko jelo na kojem su othranjene cijele generacije. U biti je to sirotinjsko jelo, no danas je prava domaća jota specijalitet, jer se radi o prirodnoj i zdravoj hrani. Jota je u biti maneštra, juha od povrća sa krumpirom i grahom u koju se dodaje kisela repa ili kiseli kupus i sušeno svinjsko meso. Jotu danas mnoge domaćice kuhaju u express loncu, no prava se jota mora satima tiho krčkati na laganoj vatri. Ja je kuham već 3 sata i još nije gotova.
Evo kako je ja radim.
Dan prije (u mom slučaju je to bilo jutros kada sam se ustala) treba u mlakoj vodi namočiti ječam i suhi fažol. Količina ovisi o tome koliko ćete skuhati, ja napravim veliki lonac od oko 5 litara, pa jotu smrznem ili podijelim okolo. Obično stavim oko jedne velike šalice graha i isto toliko ječma.
Pripremim sofritto od glavice luka, dva-tri režnja češnjaka i malo svježeg peršina, koji prodinstam na masnoći pazeći da ne zagori i povremeno podlijevajući vodom. Kada je luk omekšao, dodam na sitne kockice narezane 2-3 mrkve, usitnjena 2 pomidora , namočeni grah, ječam i nekoliko (4-5) krumpira narezana na kocke. To desetak minuta dinstam a zatim nalijem vode do vrha lonca, u to stavim komad suhog mesa (ovaj puta komad prilično nemasne vratine) i pustim da se na laganoj vatri kuha nekoliko sati, povremeno miješajući.
Dodam vegete, soli, papra, i sasvim malo slatke crvene paprike.
U međuvremu, na sitno nasjeckam pancetu i pustim da se otopi masnoća, na koju ubacim ocijeđenu kiselu repu (može i kiseli kupus, ali ja više volim repu), koju kratko prodinstam.
Kada je jota gotovo skuhana, u nju ubacim kisele repe po želji, ja više volim malo gušću jotu pa stavim više. Nakon toga još jedno pola sata kuham da se okusi spoje.
Jota je puno bolja drugi dan, nakon što odstoji preko noći. Naravno, ako je uopće išta ostane...
Tako sam ja večeras pojela malo gorgonzole sa kruškama...i njušila paru iznad lonca. Miris me mami i izaziva slinjenje kao kod Pavlovljevog psa, ali ne padam u napast više ništa jesi osim jogurta.
No zato imam sutra prefin ručak! A u petak idem u Istru poslom, imam neko predavanje a nakon njega poslovni ručak. Ah, sirota moja dijeta, nije joj lako sa mnom...ja sam joj prava maćeha, svako malo je gurnem u zapećak, hehehe.

Inače, posljednjih dana se nije ništa posebnog desilo u Hrvatskoj i svijetu. I dalje se kalkulira sa EU i Haagom. Hoće li Gotovina ili neće u Haag? I što će poslije biti? I je li ga velečasni Sudac skrivao na Lošinju ili nije?
Ja na ta pitanja ne znam odgovor, iako ga naslućujem. I nisam optimista...



- 01:01 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>