Riječanka&svijet

17.12.2004., petak


Yesssss...new look!!!
Učinila sam to : promijenila look totalno! Sorry što vas moram razočarati, ovo na slici nisam ja...no nekih sličnosti ipak ima. Promijenila sam boju u boju čokolade sa trobojnim pramenovima, od narančastih, preko zlatnih do platinastih. Ošišala me vrlo kratko, asimetrično, repičasto sa nemirnim šiškama. Najduži pramenovi mi se spuštaju uz vrat. Šišala me je gotovo sat vremena, promijenila nekoliko vrsta škara, i stanjivala pramen po pramen..sada imam razbacanu frizuru sa tankim pramenovima uz lice...Baš sam sama sebi slatka!
No, to nije sve...već od jutra sam krenula u promjene. Izvukla sam iz ormara čizme sa potpeticama od 12 cm koje sam kupila lani i imala ih svega par puta. Nisam baš vična visinama, ali kada sam ih vidjela, zaljubila sam se u njih na prvi pogled...koža je mekana kao rukavice, i noga mi je istog časa «sjela» u njih. Isprobala sam bila još nekoliko pari, ali ništa nije bilo ni blizu. Naravno, trebam li spominjati da su bile najskuplje u dućanu?
Avantura je počela čim sam ih obula. Na njih sam stavila izblijedjele traperice niskog struka, širokih nogavica...i čim sam ih navukla do pola bedara, sjetila sam se da ih nisam nosila od kada sam ih oprala, a u pranju su se naravno, stisle – jedva sam ih zakopčala, a crijeva su mi se preselila u grudni koš. Pri tom sam se i preznojila, pa kada sam stavila kaput, dugački, od kašmira, dobila sam i toplotni udar. Dok sam se spuštala stepenicama, nekoliko puta sam potpeticama gotovo zapela za podstavu. A vrhunac je bio kada sam usput odnijela smeće do kontejnera, udaljenog 50-ak metara. Za prevaliti taj put i vratiti se do auta trebalo mi je deset minuta..ali ne bilo kakvih! To je bilo desetak minuta Golgote, osim što je hod po trnju zamijenio hod po jajima...sreća da je bilo dovoljno rano i da je većina susjeda već otišla raditi ili je još spavala....
A tek vožnja! Koje je to ludilo bilo! Vozila sam uglavnom u drugoj i trećoj, jer su mi vrhovi čizama zapinjali za karoseriju, nastojala sam što manje kočiti jer su mi pete bile ukopane u tepih..naravno, nisam se sjetila pomaknuti sjedalo natrag, ma kakvi!
Uglavnom, na posao sam došla mokra od znoja, trebalo mi je pola sata da se ohladim, hehehe.
Poslije posla, a radila sam do kasnog, otišla sam do moje B. Nije više bilo nikoga u salonu, pa smo se nas dvije natračale uz kavu i sokić do mile volje. Volim otići kod frizera, tamo se baš dobro osjećam, kao koka u kokošinjcu. Nema tu emancipacije, filozofskih rasprava o bitku, geopolitičkih komentara, ne raspravlja se o Weltschmerzu, patnjama duše, siromaštvu, makroekonomiju. Saloni su hram ženskosti, čiste, nepromijenjene od doba Eve. Mlade, stare, mršave, debele, profesorice i spremačice...sve žene su tu iste, zanima ih novi sočni trač, nove kremice i parfemići na tržištu, sapunice i romantične komedije. Nakon takve seanse osjećam se pročišćena, ženstvenija i svakako ljepša, bez obzira na rezultate vidljive ili ne u ogledalu.
Ovaj puta smo bile u salonu same B.i ja, no efekt nije izostao.
Osjećam se ponovno živo i lijepo...
Poslije frizure, skočila sam do dućana po jaja i spužvicu za suđe. Uspjela sam doći kući u jednom komadu i bez da se sudarim, čak nisam ni kaputom očistila auto izvana.
Bila sam gladna kao vuk, a i moj mačak me već ljuto gledao, pa sam nahranila njega i napravila si karbonaru (hehehe, pa nisam valjda uzalud išla po jaja) i sada ja i Silky, sretni i siti, zadovoljno predemo na kauču....kiša pada, mmmmm....baš ćemo noćas lijepo spavati!


- 22:22 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>