|
|
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život, misli i razmišljanja jednog 25 - godišnjeg gay dečka
CROGAYNET INDEX
MOJ VIDEO BLOG
DOMINIC
PERDIDO
CROATIAN QUEER WORLD
DANIELNi
DOGAĐAJI
GAY ISKRENO
GAY LOUNGE
MOMAKSA
MSO
NEČOVJEK
QUEER AS BOSNIAN
TOMBICA
TONIQUE
GAY THEMED MOVIES
TRI FRAJERA
MARQUISE
GOSSIP BOI
FLARE MUSIC
FLARE MEDIA
LUZEROV BLUES
MINISTRY OF PLEASURE
DEČKO KOJI OBEĆAVA
KLOLAND
OHMYGOOD
COLIN
YOUR PLACE (MY SOCIAL NETWORK SITE)
Online Users
DOWNLOAD:
ALBUMI:
1. Krystal Meyers - Make Some Noise
2. Katy Perry - One Of The Boys
3. Brandy - Right Here (Departed) SINGLE
4. Michelle Williams - Unexpected
Danas je Noć Vještica!! Nije da osobito nešto slavim taj dan ili da idem se zabavit na taj dan, ali kao djeca ste i vi zasigurno išli od kuće do kuće i tražili slatkiše. Najčešće su vam vjerojatno zalupili vratima pred nosom na što ste ih vi kočijaški opsovali. No, ako ste se odvažili, i sada želite savjet kako izgledati na Halloween zabavi, Rezzy vam nudi par seksi rješenja.
PIMP 1
GUSAR
I još evo nekih rješenja za koje ni ne trebate kostime. 
PIMP 2
KLAUN
Eto! Nadam se da sam vam pomogao u odluci. Ako već mislite ići na tako nešto i zabljesnuti kao kralj/ica zabave, predlažem da budete što seksi (kao na nekim slikama gore) a tako i razmišljajte. Pa čak i ako niste seksi, ovo je noć kada to možete biti a da vam nitko ništa ne kaže. Dignite glavu visoko i nosom parajte oblake.
Danas je vaša noć! Have fun!
Kako je mom bejbetu bilo jako dosadno neki dan, surfao je i pronašao stranicu na kojoj možete raditi face. Tako je napravio kombinaciju svoje i moje face i proglasio čovjeka kojeg je stvorio našim djetetom Stvorenje ima njegovu kosicu, oči i facu dok od mene je pokupio usne i nos.
Zbilja je zabavno što možete napraviti na FACE MAKER sajtu.
Zabavite se.
A ja vam danas ljudi nakon, dva mjeseca brijem, idem opet van. Napokon. Subotama sam do sad redovno ostajao sa svojim Dizićem u 4 zida gdje smo se, jel, zabavljali. Sad smo se eto odlučili malo zabaviti (na drugačiji način). Nismo dugo. Također sam sa dečkom odlučio otići i na ono besplatno i anonimno testiranje na sve moguće spolne bolesti. Tako da za sva vremena budem siguran da nemam ništa. Mislim da nemam, samo se sada želim u potpunosti uvjeriti. A i the best part of all je da dobijete 100kn ako se testirate. Mislim zbilja, meni nije do novca, ja prvenstveno idem zato što je besplatno za sve bolesti. Jer se dosad moralo plaćati za hepatitis i dodatna tetsiranja. Trebali su se ovoga prije sjetiti. Ljudi bi im nahrlili da se testiraju, a i ako bi imali nešto, odmah bi im se osigurala potrebna pomoć. Mislim da je ovo zbilja dobra akcija, ali mislim također da su nas malo i potcijenili što se tiče tih novaca. Ono, kao da sve radimo za pare. To mi nije baš onak OK. Kako sam rekao, ja bi išao da i ne plaćaju, ali očito misle da pedere zanimaju pare pa će za pare čak i otić na testiranje. To me jedino malo zasmetalo. Ali, kako čujem, dosta ljudi koje znam je otišlo i nisu se razočarali. Čak je i uzimanje uzoraka za klamidiju i sifilis jako olakšano. Da se uzima na način na koji se dosad uzimalo, ne bi nikad išao na to testiranje. To bi bilo malo prebolno ja mislim za mene. Hihihi! Znate valjda na što mislim?
Pusa svima! Pratim vas i dalje. 
Pozdrav ljudi. Evo da se malo javim pošto dugo nisam. Nisam imao volje a i faks me jebe. Imam sutra javno predavanje i užasno sam živčan zbog toga. Sad sam na faksu malo i skidam filmove free uz pomoć frendičinog lap topa. Kriminalci! LOL! Sve je sa dečkom u redu. Malo se prepiremo ali ništa strašno. Volimo se još uvijek, čak i više nego prije i što se ljubavi tiče sve je na svom mjestu. Sve vas lijepo pozdravljam do idućeg puta kad ću možda imati više inspiracije. Hihihi!
Ljudi moji. Ja ne znam kad sam u životu toliko bio umoran kao ovih par dana. Zahvaljujući faksu naravno. Raspored predavanja mi je katastrofa. Od 8 do 4, 5 ili 6. Divno. Svaki dan mi je isto. Cijeli dan se ubijam po faksu i dosađujem i onda dođem kući umorniji nego ikad. Ma to nije za ljude i ja ne vidim kako ljudi ne kuže da 10 sati na faksu nije za normalnog čovjeka. Al očito mi nismo normalni pa nas zajebavaju. I još uz to imam razne zadaće, lektire, seminare i javna predavanja tek toliko da dodaju još jednu razinu stresa na sve to. Umoran sam čak i za živčanjenje te me je jako teško naživcirat jer sam toliko izmoren. Danas sam skoro zaspao na zadnjem predavanju. Nema ništa bolje od monotonog govora i dosadne engleske povijesti na kraju dana na faksu za ugodan san. Hahaha! A sad dosta o faksu, sa dečkom mi je sve u redu. Štoviše, zaljubljeniji sam nego ikad prije a to mi se nikad nije desilo sa dečkom sa kojim sam u vezi bio 4 mjeseca. Prošlo je toliko puno a opet sam kao na početku. Još uvijek zatreskan kao neka budala. U oblacima. Jedino me njegov glas na kraju napornog dana može opustiti i raznježiti. Jedino uz njegovo: "Laku noć" mogu mirno zaspati. Za sada sam, ali nadam se da ću jednog dana svaki naporan dan započeti i završiti sa njegovom toplom rječju i slatkim osmijehom.
U zadnje vrijeme se ne viđam često sa dečkom jer je počeo faks. To smo obojica znali da će biti tako i pomirili smo se sa time. Shvatili smo da se previše volimo (mislim nikad nije previše ali opet) i da je jedino bitno da ja znam, kad mi je teško, da je netko tamo, ne tako daleko, ali i ne tako blizu, da me voli zbog onog što jesam. I još mi je nepojmljivo da tako zgodan dečko može voljeti mene: prosječnog dečka koji želi biti nešto više a to nije. I gledam sve te dečke po gradu. Zgodni su, predivni, mogu imati bilo koga. I onda se sjetim kako sam nekad mislio da su mi takvi dečki bili nedostižni. Kako sam mislio da su većina takvih dečki (što i dalje mislim) kurve i koji su samo za one night stand. Ali tada sam mislio da iznimke ne postoje. To više ne mislim. Život mi je ispunjen sa te strane ljubavi u tolikoj mjeri da bi mogao živjeti od daha kojeg mi pruža ljubeći me, dodira, pažnje, apsolutno svega... I što ga više volim to se više bojim da će naći nekog pristupačnijeg (bližeg), zgodnijeg i boljeg. To sam mu i rekao na što mi on odgovara da sam lud i da je njegovo mjesto samo uz mene. To mi je olakšalo, ali opet je prisutan ta jebeni strah od gubitka nečega što ti znači više od života. Umro bi iznutra da ga izgubim i da me ostavi. Ali obojica smo rekli da jedno drugo nikada nećemo prevariti i da je to suludo. Bio bi lud da ga prevarim. To se meni sigurno NE MOŽE desiti. Mogao sam zabrijati već sa nekime, ali nisam. Bio sam pijan ko letva, padao sam po podu od alkohola, ali sam znao što radim. To mi je dokazalo da ga previše volim. Previše. I nikad mi nije dosta. Nadam se da ova ljubav nikad neće prestati. Možda mislite da sam previše melodramatičan i da serem, ali se tako osjećam i ne možete to razumjeti. Ali ni ne tražim to od vas. Tražim samo nekog da me sasluša. Hvala vam na tome.
Ja ne razumijem zakaj neki ljudi jednostavno ne pitaju zašto radiš neke stvari u facu, a ne da se odeš otuširat i da kad zgasiš tuš da čuješ da pričaju o tebi i o tome kako si gay. I donose svoje zaključke i iznose svoja mišljenja koja nemaju veze s vezom. A kad sam čuo izjavu od stare: "Nemreš znat da si gay, ak nisi probo ono drugo...", mislim, trebam li još nešto uopće reći. Znam da su mi starci prihvatili na NEKI način da sam gay i sve to. Ali, zar ne mogu jednostavno pitat zašto sam skrivao 3 mjeseca da sam u vezi, a govorio sam da sam sa bivšim, zašto je to tako kako je (da sam gay)... Zar je to tako jebeno teško??? I onda izađem van iz kupaone i šute ko zaliveni umjesto da žele pričat sa mnom. I htio sam reć: "Zašto sad ne nastavite dalje priču?", ali nisam. Nisam se želio uopće suočavati sa nekim njihovim predrasudama i glupostima. Nemam sad živaca za to. Te me iživcira faks sa bijesnim rasporedom za cijeli semestar, sitnice vezane uz faks, to da se nemrem vidjeti s dečkom cijeli tjedan osim u nedjelju, te mi još sad i oni sad iza leđa pričaju idiotarije i seru nemilice. Ma kome to treba? Meni sigurno ne. Jebeš njih. Koji kurac njih briga za moj život? Jest da su mi starci, ali ono helou, ja ću se s tim nosit. Znam da je preda mnom težak put i sve to, ali zašto uopće netko mora znat da sam gay? Ni na mom budućem poslu, ni u okolini, ni od familije. Zašto je to pitanje koje svi postavljaju: kako ćeš se nositi sa time? Mislim, ako sam uspio 21 godinu onda mogu i dalje. Oprostite, trebalo mi je olakšanje. Morao sam to izbaciti iz sebe. Ipak mi blog služi na neki način i za terapiju. Pozdrav svima!
Osjećam nešto loše. Danas. Ne znam je li to zbog lagane nervoze zbog obveza koje će započeti idući tjedan oko faksa i koje će mi zasigurno oderati živce, ili zbog stanja kod dečka doma... Zbilja ne znam. Osjećam laganu neugodu koja mi se uvukla pod kožu i svako malo me podsjeti na svoje postojanje. Obično me ovakvi osjećaji prevare. Nadam se da će i sad biti tako.
Sigurno vam ništa nije jasno...
Ali, objašnjenje je jednostavno. Jednu večer smo ja i dragi chatali i tako se on slučajno nazvao pliskavicom i meni je to bilo preslatko. Našao je sliku koja ide uz to i na kojoj pliskavica zbilja liči na njega.
Meni je to bilo ultra slatko pa sam odlučio naći i životinju koja meni liči. I pronašao sam tapira. LOOOL!
Zašto? Zato što imamo sličan nosić. A i presladak je. Pogledajte samo!
Kako biste vi svog dečka opisali? Koja mu životinja sliči? Ako nemate dečke, kakvi su vam bili bivši? Kakve bi oni bile životinje? Hahahaha!
Nevjerojatna je sličnost između ljudi i životinja.
E, da. Počeo je i taj ne baš očekivani faks. Upisao sam treću godinu i iz druge mi je ostao samo jedan ispit, a to ću valjda dati do Nove godine, ali to je povijest pa je sve to upitno. Hahaha! Uživam još trenutno u privremenom rasporedu prema kojem imamo samo dva sata predavanja sve dok ne počne redovni raspored koji je, nadam se, ove godine puno blaži iako ću ove godine imati jako puno posla oko faksa. No, i to će proći. Treba bit pozitivan iako je nekada jako teško. Prošao je i moj 21. ročkas pa sam tako krenuo u masovno trošenje para koje sam dobio. U dva dana sam si kupio mp3 player sa 1GB za 300kn i dvd pržilicu za 250kn. Sve u svemu, jako povoljno. Jučer me toliko ta jebena pržilica iživcirala da je to strašno. Nije ju komp htio primiti nikako pa čekam frenda da mi dođe to pogledati i prištekati kako treba. Neke stvari ipak treba prepustiti poznavaocima. Hahaha!
Ono malo para što mi je ostalo ću potrošiti na sajmu u nedjelju kada ću si pokupovati masu majica. Hlača, zahvaljujući mom bejbetu, hvala Bogu imam i ne trebaju mi. Ali majice su mi na izdahu. Sve nešto isprano i iznošeno. Vrijeme je za obnovu garderobe definitivno. A i čujem da će nam zima biti opaka. Neka. Volim zimu. I velika mi je želja valjati se i ljubiti na snijegu sa svojim dečkom. Nekako baš romantično. Na zimu samo tražim snijeg za Božić. To me zbilja razveseli. Obožavam snijeg. Vraća me u djetinjstvo kada sam sa nekim ljudima bio super. Čudno je to kako se stvari mijenjaju. Ali uspomene uvijek ostaju.
(Ovaj post kasni jedan dan zahvaljujući "vrijednim" blog.hr moderatorima.)
Danas je točno prije 21 godinu na svijet došlo jedno malo stvorenje. To stvorenje se zove Rezzy i danas slavi 21. ročkas. Općenito sam za svoje rođendane jako veseo i dobro raspoložen. Različito nije ni ove godine samo, što više prelazim to drugo desetljeće svog života, to više razmišljam o starenju. Panično se bojim starenja i smrti iako znam da je to prirodan tijek života, ali opet, morate priznati da nikome baš nije jednostavno kada navršava sve više i više godina. Ponekad se i zamislite: što će sa mnom biti za par godina kada završim faks i kada počnem tražiti posao, kada se osamostalim, gdje ću završiti za par godina? Pitanja su to na koje ćemo odgovore dobiti u svoje vrijeme. Tako se ja ne nastojim opterećivati tim pitanjima iako mi je kraj faksa blizu i ne mogu vjerovati da sam već treća godina. Još malo pa će se društvo raspasti svaka na svoju stranu i nećemo se više viđati tako često, a s nekima više nikad. Tužno, ali opet, tako život ide. Znam da će vas većina reći: «Ajme ne drami, imaš 21 godinu. Nije to tako puno.» I nije, ali opet su mi te misli u glavi.
Nema veze. Do sada sam dobio par poklona od frendova koji su mi se stvarno svidjeli. Između ostalog sam dobio i jednu sličicu podijeljenu na 4 dijela i u svakom dijelu su likovi napravljeni kao u Southparku. Svaki lik predstavlja nekog koga znam. Tako sam prvi lik ja sa svojom prepoznatljivom majicom na prugice, druga slikica predstavlja mog dečka u košuljici i sa medekom u ruci, na trećoj je frendica sa pinky maramom na glavi i frčkavom kosom (ista ona) i na četvrtoj je frend koji mi je dao taj poklon. Zbilja obožavam kada se netko za poklon i sam potrudi. Puno mi to više znači od materijalnih stvari, iako i one nekad dobro dođu. Hahahaha! A od dečka sam dobio super trapke koje mi super stoje i sviđaju mi se full. Traperica nikad dosta :D
Uživajte u mladosti. Znam da ja hoću.