Ja ne razumijem zakaj neki ljudi jednostavno ne pitaju zašto radiš neke stvari u facu, a ne da se odeš otuširat i da kad zgasiš tuš da čuješ da pričaju o tebi i o tome kako si gay. I donose svoje zaključke i iznose svoja mišljenja koja nemaju veze s vezom. A kad sam čuo izjavu od stare: "Nemreš znat da si gay, ak nisi probo ono drugo...", mislim, trebam li još nešto uopće reći. Znam da su mi starci prihvatili na NEKI način da sam gay i sve to. Ali, zar ne mogu jednostavno pitat zašto sam skrivao 3 mjeseca da sam u vezi, a govorio sam da sam sa bivšim, zašto je to tako kako je (da sam gay)... Zar je to tako jebeno teško??? I onda izađem van iz kupaone i šute ko zaliveni umjesto da žele pričat sa mnom. I htio sam reć: "Zašto sad ne nastavite dalje priču?", ali nisam. Nisam se želio uopće suočavati sa nekim njihovim predrasudama i glupostima. Nemam sad živaca za to. Te me iživcira faks sa bijesnim rasporedom za cijeli semestar, sitnice vezane uz faks, to da se nemrem vidjeti s dečkom cijeli tjedan osim u nedjelju, te mi još sad i oni sad iza leđa pričaju idiotarije i seru nemilice. Ma kome to treba? Meni sigurno ne. Jebeš njih. Koji kurac njih briga za moj život? Jest da su mi starci, ali ono helou, ja ću se s tim nosit. Znam da je preda mnom težak put i sve to, ali zašto uopće netko mora znat da sam gay? Ni na mom budućem poslu, ni u okolini, ni od familije. Zašto je to pitanje koje svi postavljaju: kako ćeš se nositi sa time? Mislim, ako sam uspio 21 godinu onda mogu i dalje. Oprostite, trebalo mi je olakšanje. Morao sam to izbaciti iz sebe. Ipak mi blog služi na neki način i za terapiju. Pozdrav svima!
Post je objavljen 10.10.2006. u 21:38 sati.