
Ljudi moji. Ja ne znam kad sam u životu toliko bio umoran kao ovih par dana. Zahvaljujući faksu naravno. Raspored predavanja mi je katastrofa. Od 8 do 4, 5 ili 6. Divno. Svaki dan mi je isto. Cijeli dan se ubijam po faksu i dosađujem i onda dođem kući umorniji nego ikad. Ma to nije za ljude i ja ne vidim kako ljudi ne kuže da 10 sati na faksu nije za normalnog čovjeka. Al očito mi nismo normalni pa nas zajebavaju. I još uz to imam razne zadaće, lektire, seminare i javna predavanja tek toliko da dodaju još jednu razinu stresa na sve to. Umoran sam čak i za živčanjenje te me je jako teško naživcirat jer sam toliko izmoren. Danas sam skoro zaspao na zadnjem predavanju. Nema ništa bolje od monotonog govora i dosadne engleske povijesti na kraju dana na faksu za ugodan san. Hahaha! A sad dosta o faksu, sa dečkom mi je sve u redu. Štoviše, zaljubljeniji sam nego ikad prije a to mi se nikad nije desilo sa dečkom sa kojim sam u vezi bio 4 mjeseca. Prošlo je toliko puno a opet sam kao na početku. Još uvijek zatreskan kao neka budala. U oblacima. Jedino me njegov glas na kraju napornog dana može opustiti i raznježiti. Jedino uz njegovo: "Laku noć" mogu mirno zaspati. Za sada sam, ali nadam se da ću jednog dana svaki naporan dan započeti i završiti sa njegovom toplom rječju i slatkim osmijehom.
Post je objavljen 19.10.2006. u 19:04 sati.