Marketing
ON
U zadnje vrijeme se ne viđam često sa dečkom jer je počeo faks. To smo obojica znali da će biti tako i pomirili smo se sa time. Shvatili smo da se previše volimo (mislim nikad nije previše ali opet) i da je jedino bitno da ja znam, kad mi je teško, da je netko tamo, ne tako daleko, ali i ne tako blizu, da me voli zbog onog što jesam. I još mi je nepojmljivo da tako zgodan dečko može voljeti mene: prosječnog dečka koji želi biti nešto više a to nije. I gledam sve te dečke po gradu. Zgodni su, predivni, mogu imati bilo koga. I onda se sjetim kako sam nekad mislio da su mi takvi dečki bili nedostižni. Kako sam mislio da su većina takvih dečki (što i dalje mislim) kurve i koji su samo za one night stand. Ali tada sam mislio da iznimke ne postoje. To više ne mislim. Život mi je ispunjen sa te strane ljubavi u tolikoj mjeri da bi mogao živjeti od daha kojeg mi pruža ljubeći me, dodira, pažnje, apsolutno svega... I što ga više volim to se više bojim da će naći nekog pristupačnijeg (bližeg), zgodnijeg i boljeg. To sam mu i rekao na što mi on odgovara da sam lud i da je njegovo mjesto samo uz mene. To mi je olakšalo, ali opet je prisutan ta jebeni strah od gubitka nečega što ti znači više od života. Umro bi iznutra da ga izgubim i da me ostavi. Ali obojica smo rekli da jedno drugo nikada nećemo prevariti i da je to suludo. Bio bi lud da ga prevarim. To se meni sigurno NE MOŽE desiti. Mogao sam zabrijati već sa nekime, ali nisam. Bio sam pijan ko letva, padao sam po podu od alkohola, ali sam znao što radim. To mi je dokazalo da ga previše volim. Previše. I nikad mi nije dosta. Nadam se da ova ljubav nikad neće prestati. Možda mislite da sam previše melodramatičan i da serem, ali se tako osjećam i ne možete to razumjeti. Ali ni ne tražim to od vas. Tražim samo nekog da me sasluša. Hvala vam na tome.
Post je objavljen 12.10.2006. u 20:57 sati.