Return of ALTEREGO

četvrtak, 18.10.2012.

HOT NEW ALBUM: Muse "The 2nd Law"

(Warner, 2012), žanr: alternative rock, new prog, electronic rock, symphonic rock

Eto nam dugo očekivanog Museovog šestog studijskog albuma. I dugo nabrijavanog. Kako ispada, malo previše. Odmah u početku bubnu vas tonovi Led Zeppelinovog „Kashmira“ – pa sam išla provjeravati što sam ja to sebi uopće stavila u player. OK, bio je Muse, ipak. Pjesma se onda pretvori u bombastičnu i veličanstvenu, a la Muse spektakl pa pjesma na kraju ispadne snažna, na stranu i ta bolna činjenica o prisutnosti „Kashmira“ (naime tko voli „Kashmir“ voli original, a ne neki snippet). Ubrzo dobijemo i ono što su nam cijele godine najavljivali: onaj elektronički štih, dub-step zaokret u Museovom stilu: pjesma „Madness“ je jednostavno famozna, i stil i pjesma. Iako, cijelo vrijeme čujete na gitari Briana Maya a ne Bellamya, no ona mala knjižica tvrdi da je to ipak Bellamy koji svira gitaru a ne Queenova gitarska ikona.

Ono što slijedi je maltene pljuska u lice. Zamaskirana pjesma u funk pop-rock stvar u maniri INXSa je jednostavno patka. Ne samo da pjesma ima cijeli INXS DNA (a ne Museov), nego i veći dio refrena ima prearanžiran stari europski elektronski hit iz 1983. „25 years“ od njemačkog The Catcha (provjerite sami na YouTubeu), iako sam sigurna da će to rijetki recenzenti primjetiti s obzirom da to nije bio svjetski hit. I INXS i pjesma The Catcha su bili super, no “Panic Station” je čisti copycat, iako je u globalu sasvim ok funky stvar.
“Survival” je diskutabilno najjača, najsnažnija na albumu s onim grandioznim momentima, miksom stilova od prog-rocka, symphonic-rocka… sve čega smo u zadnje vrijeme navikli dobiti od Musea, no tekst je zaista tanak i blesav ko perce, a sama pjesma je jako zašećerena. Ali zato ima opaki gitarski riff.

Ono što slijedi u sredini albuma je nekoliko logičnih pjesama dobro poznatog starog Muse stila, s naglaskom na ono „starog“. Baš mi se sviđa “Follow Me”. Jer je jedna od triju (?!) pjesama na albumu koje barem liče na toliko reklamiran novi “dub-step zaokret u stilu“. Hm… samo tri pjesme?
“Animals” ima legitimni U2 potpis od početka do kraja plus neobičnu kombinaciju s Mark Knopflerovim (ne The Edgovim) gitarama. Ne, Mark Knopfler nije surađivao s Muse, ali zato je u pjesmi pregršt gitara kao da ih je Knopfler odsvirao.

“Explorers” i “Big Freeze” su vjerojatno jedine pjesme s originalnim Muse DNK-om. No, kad dospijete do pjesama br. 10 i 11, koje nam predstavljaju basistu Chrisa Wolstenholmea kao skladatelja i glavnog vokalistu po prvi puta ikad – ono famozno pjevanje Matthewa Bellamya postane pomalo nategnuto najviše jer prati isti obrazac pjevanja na nekoliko pjesama zaredom, pa će možda mnogi taj dio doživjeti i pomalo zamarajuće.

To što je Muse uključio Wolstenholmeove pjesme na album jednako dobar i pametan potez, jer se Chris predstavio kao dobra i kvalitetna suprotnost Bellamyu i to je ujedno i jedna od najboljih karakteristika albuma. Ali bez obzira na to, niti jedna od te dvijepjesme niti sa Marsa ne liči na ništa iole blisko s elektronikom ili dub-stepom. Riječi su njegova privatna životna priča (posljednjih 10 godina provedenih u teškoj borbi s alkoholizmom) a koje opet nemaju nikakve veze s standarnim Muse temama. Dobrodošla promjena, ako mene pitate. Također, ovo je i velikodušna i lijepa gesta prema Chrisu od njegovih kolega. Ovakvo interno priznanje sigurno će dati Chrisu krila da se lakše bori s ovisnošću. No ako „Liquid State“ ima puno pravo i razumljivo se našla na „The 2nd Law“ teško da isto mogu reći i za „Save Me“ u njenoj punoj minutaži od čak 5:08. Jednostavno te ubije monotonijom nakon Bellamyevog visoko oktanskog pjevanja od početka albuma.

Divota zvana Muse glazba dolazi na kraju: sve što je naopako na albumu popravlja „The 2nd Law” duo. Iskonski, originalno, „dub-steppano“ (kad se već vrtimo oko toga), ekstravagantno, pretjerano, eksperimentalno i bombastično: dva dijela “The 2nd Law: Unsustainable” i “Isolated System“ su sve ono što je ovaj album trebao imati u punoj minutaži. Kao što su „Exogenesisi“ učinili na prethodnom albumu „The Resistance“ – popravili ako je bilo potrebno, i podigli ocjenu albuma za recku ili dvije: povijest se ponavlja.

No u globalu, ako se odmaknemo od “blockbuster promatranja” nekog albuma, što “The 2nd Law” svakako jest, onda treba reći istinu: ovaj je album zbrkan i neujednačen. Niti je cjeloviti blockbuster, niti je iskonski Muse album, niti je upotpunosti osmišljena novotarija kakva god ona bila.

Ako ste primjetili, u ovom tekstu ima jako mnogo „no“, „ali“, „međutim“, „iako“. Također, u tekstu i ima i previše „ovo zvuči kao ono“, „DNA je od…“ itd. – što jasno pokazuje i razočarava, da na ovom albumu Muse više nije pionir i predvodnik stila, arta, glazbe ili ideja, nego sljedbenik. Kada jedan takav bend iz svjetske A lige, prepoznat kao netko tko stvara nove smjerove u glazbi postane sljedbenik - onda je nešto gadno naopako.

Ali, zato jer je kraj tako snažan i posve subjektivno rečeno, jer ih jednostavno volim „The 2nd Law“ dobija ocjenu više nego bi trebalo.

Popis pjesama:

1. “Supremacy”
2. “Madness”
3. “Panic Station”
4. “Prelude”
5. “Survival”
6. “Follow Me”
7. “Animals”
8. “Explorers”
9. “Big Freeze”
10. “Save Me” (lead vocals by Chris Wolstenholme)
11. “Liquid State” (lead vocals by Wolstenholme)
12. “The 2nd Law: Unsustainable”
13. “The 2nd Law: Isolated System”

sretan