subota, 09.03.2013.
HOT NEW ALBUM: Biffy Clyro - Opposites
Label: 4th floor, Warner Records, Objavljeno: 2013, Žanr: prog-rock, alternative hard rock
Biffy Clyro je sjajan indie alternativan band škotskih rockera koji je napravio veći proboj u međunarodnoj karijeri 2009. s njihovim fantastičnim prethodnim studio albumom „Only Revolutions“, no usprkos nepodijeljenim lovorikama koje su dobili za taj album te komercijalnom uspjehu Biffy još uvijek nije dosegao one najviše katove glazbenog uspjeha, poput recimo, The Black Keysa koji su također napravili metar albuma prije negoli su dospjeli u prvu ligu. Nemam nikakve namjere uspoređivati ta dva benda, no neki elementi njihovih karijera definitivno imaju mnogih dodirnih točaka, bez ozbira na njihov različiti glazbeni background. U neku ruku bih voljela da je Biffyeva sudbina slična onoj The Black Keysa, te da će ih zadesiti isti uspjeh prije ili kasnije (nekoliko Grammya i pregršt drugih nagrada, općenarodna priznanja, priznanja kolega muzičara itd.).
No, Biffy je još uvijek preprogresivan bend, još uvijek više orijentiran na vlastite zanimacije točnije stvari koje zaokupljaju članove benda, a manje na to što svijet misli o njihovom posljednjem uratku. Moguće je da nisam u pravu, no barem takav dojam dobijete nakon što vam je u rukama preslušani dupli konceptualni album s 20 pjesama – to je upravo to.
Vjerujem da su bili na pragu velikog komercijanog uspjeha i popularnosti s objavom “Only Revolutions”, no s ovim albumom malo su se od toga odmakli, namjerno.
Njihov šesti studijski album je sve što ne bi nitko tko nije hrabar i sjajan uopće razmišljao da napravi u datom trenutku svoje karijere. Dva albuma koji čine “Opposites” (Suprotnosti) su unutarnja razmišljanja, borbe , ljutnje, bolni trenuci, nadanja. Prvi album pod nazivom “The Land at the End of Our Toes” čini onu tamniju stranu ove glazbene priče, a drugi, “The Sand at the Core of Our Bones” čini svijetliju. Simon Neil i braća Johnston, James i, naročito, Ben pretrpjeli su poprilično turbulentne i uznemirujuće trenutke u privatnim životima u protekle dvije godine što je obilježilo ton i mješavinu emocija od kojih album pršti.
Inicijalno je bend kanio izdati dva odvojena albuma, no kompozitor i tekstopisac Neil je toliko dobro napredovao s pisanjem pjesama da je na kraju bend završio s ni manje ni više nego 45 pjesama gotovih za album – tada su shvatili da moraju napraviti dupli album jer nijedna od pjesama nije bila tzv. “filler”, kako se popularno kaže za pjesme koje se stavljaju na album samo da zapune određena prazna mjesta.
Kao što sam i prije spomenula, ovakav konceptualan album je u današnje vrijeme prava rijetkost odnosno rade ih samo hrabri glazbenici koji imaju što za reći i kojih nije briga što trenutno od njih očekuje izdavačka kuća ili javnosti (ne fanovi!) – Biffy Clyro svakako spada u tu prominentnu grupu.
Komercijalno, “Opposites” neće pratiti uspjeh “Only Revolutions” i oni su to morali znati. (Iako, album se popeo na prvo mjesto top liste najprodavanijih albuma u UK odmah nakon izdavanja.) No, to istovremeno ne znači da je album komercijalno neprihvatljiv. Ovo je Biffy u svom najboljem izdanju iako svakako introvertnijem, manje “komunikativnom” da to tako nazovem.
Glazbeno, Biffy Clyro je napravio strašan album – ponovo su se prihvatili svog “over the top” glazbenog pristupa, koji pak nije niti zamarajući niti pretjeran. Velika raznolikost u glazbenim stilovima, instrumentima – sve je tu, a da je ogromno toga navodno još ostalo u ladici – nije dospjelo u finalni proizvod, kako je bend izjavio.
Vjerujem da je to sretna okolnost – gajde, mariachi bend, step- ples, crkvene orgulje, cijevasta zvona… nabrojeno je poprilično dovoljno za jedan album a da je istovremeno fenomenalni izlog onoga što je Biffy Clyro sposoban učiniti: nema mnogo bendova s toliko širokim glazbenim horizontima koji svoju muziku radi toliko raznolikom a istovremeno s jasnim i upečatljivim vlastitim trademark zvukom – ne možete ne čuti ijednu Biffy Clyro pjesmu, a da je prije niste čuli, a odmah ne reći ” To je Biffy Clyro”.
Radi ostalih razloga, da bude glazba šririm masama prihvatljivija, veselija, extrovertnija, zaigranija i ako hoćete dinamičnija, rado bih da je Biffy napravio album sličniji “Only Revolutions”, kraći, nabrijani, eksplozivni, prihvatljiviji, koji bi ih odveo do vrha – no nije ni na meni niti na ikome drugome osim na samom bendu da si sami crtaju put kojim žele ići. Iako, posve iskreno, uzimajući u obzir sve okolnosti ovo i nije mogao ispasti drugačiji album niti je trio mogao učiniti nešto drugačije. Simon Neil i braća Johnston napravili su album s “karakterom”, s jakom porukom. Respect guys.
Popis pjesama:
CD1 – The Sand at the Core of Our Bones
1. Different People
2. Black Chandelier
3. Sounds Like Balloons
4. Opposite
5. The Joke’s On Us
6. Biblical
7. A Girl and His Cat
8. The Fog
9. Little Hospitals
10. The Thaw
CD2 – The Land at the End of Our Toes
1. Stingin’ Belle
2. Modern Magic Formula
3. Spanish Radio
4. Victory Over the Sun
5. Pocket
6. Trumpet or Tap
7. Skylight
8. Accident Without Emergency
9. Woo Woo
10. Picture a Knife Fight
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albumaOznake: Biffy Clyro, novi album, recenzija, alternative rock, progressive rock, Opposites
