srijeda, 28.03.2012.
HOT NEW ALBUM: Luft - "Luft" (recenzija)
Luft - "Luft" (recenzija)
Luft je svježi bend, koji to nije. Svježi je jer zvuči rockersko-indie svježe, daleko svježije od većine novih nada u zadnje dvije-tri godine (kao zadnjeg takvog zaista „svježeg“ izvođača sam smatrala Diskurz, ako ne računam 2cellos koji su naši, ali internacionalno naši), a nisu svježi zato jer su zajedno već nekoliko godina iako su tek sada izdali prvi, istoimeni album.
Je li to bila odluka ili nužda, ne znam, ali izdali su ga taman - ni prerano ni prekasno. Niti su isprepeglali stvari, isprefurali se i ufurali u neke „mi smo iskusni“ šeme i sve pokvarili (kao Kinoklub – to je baš idealan primjer).
Kad smo već kod Kinokluba, točnije njihovog izdavača, Aquarius Records si je pametno priskrbio nekoliko vrlo jakih imena (što komercijalom, što kvalitetom) u posljednje vrijeme, a Luft svakako spada među njih.
Okej, jasno je da ovo nije savršen album, da škripi na nekoliko mjesta (tekstovi, neke teme, malo preneistreniran/tipiziran vokal, nekad prebanalno riješeni aranžmani), no to je poprilično nebitno za prvi album kada sve drugo štima. Općenito je meni bitnije za svačiji prvi album ono što on donosi na glazbenu scenu nego jel' sve točke checkliste klikaju na vrlo dobar/odličan.
Čak je i produkcija više nego dobra, a kada ti netko kaže (ili pročitaš) da ju je potpisao vokal benda, pa ako znamo to jest ne znamo da je to jedan (ne)iskusan čovjek na zahtjevnom radnom mjestu – znači hajdemo pretpostaviti da mi ne znamo tko je radio produkciju – ne bi niti ukapirali da su to radili sami. Što znači dvije stvari: da je posao zaista dobro odrađen za prvi album (moguće i za dalje) i da može ići samo nabolje sa sljedećim albumom (to je naravno ono što se od svakog izvođača i očekuje).
Stil glazbe je neki šašavi, ali ipak originalni miks poznatih i nepoznatih drugih izvođača: svega tu ima, malo Foo Fightersa, malo Arctic Monkeysa, malo Kinkluba (klasu boljeg), malo sirovosti Malehookersa, malo Sueda, malo Blura... e sada ako vam sve ovo zvuči kao neko nakalemljeno glazbeno djelo, bogme nije.
Četvorka minus, samo zato što našima ne opraštam prizemnije tekstove jerbo su na hrvatskom pa ne mogu da ih ne doživim. Minus pet više manje za sve ostalo.
I baš me zanima od kakvog su „štofa“ Luft uživo.
Popis pjesama:
1. Ona Hoće Još *
2. Treba Mi
3. Barbara
4. Standard
5. Pitanje *
6. Nevolja *
7. Nas Ne Zanima
8. Tvoja Laž
9. Snuz
10. Idemo U Škole
11. Nije Lako *
12. Pardon
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albumautorak, 27.03.2012.
Dolazi nam Il Divo!, Sting i ponovo 2CELLOS!
IL DIVO 17. 09. 2012. ARENA ZAGREB Najpoznatiji (i najšarmantniji) svjetski klasični multinacionalni kvartet IL DIVO objavio je prve datume istočnoeuropskog dijela turneje koji je dio velike svjetske turneje koja u ovoj godini obuhvaća šest kontinenata. IL DIVO po prvi puta dolaze u Hrvatsku! U sklopu europskog dijela svjetske turneje, kvartet operno školovanih zgodnih pjevača dolazi u ARENU ZAGREB, 17. rujna 2012. Svjetska turneja započela je u veljači, a fenomenalni kvartet (Carlos Marin, Sebastien Izambard, David Miller i Urs Bühler) nastupa na najpoznatijim mjestima diljem svijeta. Na svojoj četvrtoj svjetskoj turneji promovira najnoviji album Wicked Game (Syco/Sony Music). Zanimljivim vokalnim spojevima i jedinstvenim opernim aranžmanima osvojili su milijune slušatelja te pokrenuli klasičnu multinacionalnu senzaciju. Osim vokalnim sposobnostima, svojim fizičkim izgledom i šarmom ne ostavljaju slušateljice ravnodušnima. Radi fizičkog izgleda - miljenici žena, radi fenomenalnih glasovnih mogućnost i ostalih kvaliteta – miljenici cijelog svijeta! Na posljednjoj održanoj turneji „An Evening With Il Divo“ (2009.), koncerti su rasprodani u više od 130 gradova te su primili Billboardovu nagradu (the Billboard Breakthrough Award) za jednu od najvećih i najuspješnijih turneja godine. Nova scenografija obećava zapanjujuću vizualnu i glazbenu kombinaciju najboljih pjesama te premijernih izvedbi s najnovijeg albuma. „Il Divo je savršen spoj moderne opere, kazališta i koncertne izvedbe. Redatelju je privilegij stvoriti vizualno okruženje pozivajući publiku na kazališno putovanje njihove glazbe“, rekao je Brian Burke (umjetnički redatelj). Izgled pozornice bit će elegantan i profinjen, no uz šarm koji posjeduju ova četvorica vrlo je vjerojatno kako velik dio publike neće previše pozornosti obraćati na popratne sadržaje. Kada oni zapjevaju, ženski dio publike zaboravi na sve drugo. Wicked Game (Syco/Sony Music) je njihov peti studijski album. Od izlaska albuma u studenom, prodan je u više od milijun primjeraka. Neke od pjesama koje se nalaze na albumu su naslovna pjesma Wicked Game - dramatična prerada klasika od Chrisa Isaaka, emocionalna obrada Roy Orbisonove pjesme Crying, i zapanjujuća verzija nezaboravne Time To Say Goodbye. Il Divo su ostvarili najuspješniji međunarodni proboj, za sada su prodali više od 26 milijuna albuma te nose titulu pionira klasičnog multinacionalnog žanra. Nedavno su imenovani izvođačem desetljeća (Classic BRITS Awards). Njihov uspjeh donio je potpuno novi zvuk u svjetsku vokalnu glazbu, a njihova pojavnost počela se koristiti kao sinonim muške ljepote. Od svojih početaka do danas imaju više od 150 zlatnih i platinastih nagrada u 33 zemalja. Osim milijunima prodanih albuma, rasprodanim turnejama, ova popularan četvorka može se pohvaliti i očaranim ženama diljem svijeta. Il Divo može živjeti na staroj slavi. Ali to nikada nije bio njihov stil. Njihova priča se nastavlja razvijati, a Wicked Game je novo uzbudljivo poglavlje. Sretni su jer rade ono što najviše vole - prenose svoju glazbu po cijelome svijetu. Ulaznice za zagrebački koncert, 17.09.2012. u Areni kreću u prodaju 30.03.2012., a mogu se kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima te online na na www.eventim.hr. Dostupni su i ekskluzivni VIP paketi koji uključuju rezervaciju odličnih mjesta, sudjelovanje na upoznavanju s Il Divo (Meet & Greet), fotografiju, potpisivanje, te mogućnost nabavljanja Limited Edition suvenira! Kupnja VIP paketa moguća je jedino na www.ildivo.com. 
STING, 27.6. ARENA ZAGREB Skladatelj, pjevač, autor, glumac i aktivist – Sting, od nedavno se bavi i sasvim drugačijim hobijem. U Toskani, Sting i Trudie Styler pod imenom Il Palagio proizvode vino, maslinovo ulje i med! Trenutno je dostupno samo kupcima u Velikoj Britaniji i na www.palagioproducts.com . Villa Il Palagio se elegantno smjestila na vrhu brežuljka, s pogledom na toskansku okolicu. Il Palagio povijest koja seže još u 1700. godinu. Stingu i Trudie sprvi zapela je za oko 1999, godine i tad je bila u prilično zapuštena i oronula. S ljubavlju su obnovili kuću i zemljište te imanju Il Palagio vratili nekadašnju ljepotu i slavu. Vina iz grožđa koje je sazrilo pod toskanskim suncem nose elegantna i simbolična imena: Sister moon, When we dance, Casino delle vie. Čisto i ukusno ulje se dobiva iz stogodišnjih maslina koje se svake godine ručno beru. Dostupne su razne vrste meda svaki sa svojim posebnim okusom i cvjetnom notom koju mu daju slavna duga i sunčana toskanska ljeta. Il Palagio se danas ističe svojom karakterističnom proizvodnjom. Osim proizvodnje vina, meda i maslinovog ulja, plan Stinga i Trudie je otvoriti farmu i trgovinu u kojoj će biti dostupno sve proizvedeno i uzgojeno na imanju, uključujući svježe povrće i voće te lokalne salame. U skoroj budućnosti autohtoni Palagio proizvodi po prvi puta će biti dostupni i moći će se naručiti on-line - izravno iz srca Toskane do Vaših vrata. Miljenik hrvatske publike – Sting, zajedno sa svojim bendom dolazi u Zagreb, 27. lipnja 2012. kako bi izveo svoje proslavljene hitove, u svom originalnom, rockerskom izdanju. Sting voli Hrvatsku i Hrvatska voli Stinga! Njegov 5. dolazak u Hrvatsku pokazuje kako je naša publika zaslužila punu pažnju ovog naočitog izvođača. Svoju 25 godina dugu samostalnu karijeru proslavit će i sa svojim hrvatskim fanovima uz svoje najveće hitove. Za razliku od prošlog puta, kada je oduševio u svom novom ruhu s orkestrom, ovoga puta dolazi kao Roker- upravo onako kako mu i najbolje pristaje. Ulaznice se mogu kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima te online na www.eventim.hr. Cijene ulaznica su slijedeće: PARTER : ……………..300 kn, TRIBINA DOLJE :…….360 kn, LOŽA: ………………….640 kn 
2CELLOS & ZAGREBAČKA FILHARMONIJA - 12.6. ARENA ZAGREB A prije Stinga nam dolaze u pratnji Zagrebačke filharmonije naše violončelističke zvijezde 2CELLOS. Nakon sjajnog i rasprodanog koncerta u Lisinskome u prosincu, svima je bilo jasno da to treba ponoviti i to brzo...Budući da su sada na turneji s Eltonom Johnom još i dobro da su našli vremena za jedan tako velik koncert kao što će biti taj u Areni, naime uz svoj materijal s debi albuma, izvest će, kako su najavili i podosta materijala od klasike (eto zato je tu i Zagrebačka filharmonija!). Jedva čekamo! Evo što su poručili Luka & Stjepan: "Nastup u Areni je nešto što čekamo s velikim uzbudjenjem i odgovornosću! Drago nam je da će nam se u prvom, klasičnom dijelu koncerta priključiti i Zagrebačka Filharmonija koja će uveličati tu večer. Pozivamo vas da se priključite ovom mega spektaklu, jer ćemo mi dati apsolutno sve od sebe da to bude naš najveći spektakl do sada."
ponedjeljak, 26.03.2012.
HOT NEW ALBUM: The Little Willies "For the Good Times" (recenzija)
The Little Willies "For the Good Times" (recenzija)
Ako do sada niste čuli za The Little Willies, ništa čudno ukoliko ne slušate country. Ova skupina poznatih i talentiranih glazbenika je, naime, vrlo žanrovski orijentirana snimajući i svirajući country covere i s poprilično neobaveznim pristupom vlastitom postojanju, iako je skupina formirana još 2003. nakon planetarnog samostalnog uspjeha jednog od članova, točnije članice Norah Jones. Norah je na svim svojim samostalnim albumima jasno pokazivala veliku bliskost s countryem pa ovaj njen drugi projekt uopće ne čudi. Ostali članovi su poznati njujorški glazbenici i prije svega prijatelji koji su htjeli svirati zajedno. Rezultat svirki bio je prvi album jednostavno nazvan The Little Willies kojeg su snimili 2006.
„For the good times“ je izdan prije dva mjeseca i slijedi uhodani put: pregršt country standarda po principu: „sporić-brzić-sporić-brzić...“ i vrlo je simpatično djelce, prije bih rekla zanimljiv tonski zapis pretpostavljam vrlo angažiranih živih svirki i ugodnih večeri u prije svega tipičnim američkim klubovima. Kao takav i ovaj je novi album vrlo okej, slušljiv, neobavezan, povremeno sjetan i romantičan (balade), razigran i veseo (brze), no realno ne donosi country niti glazbi općenito aposlutno ništa specijalno, ali to ionako nije niti bit country glazbe.
Album ima nekoliko pjesama koje me nevjerojatno podsjećaju na „wild wild West“ i rana naseljavanja Amerike kada su došljaci s europskog kontinenta kretali u nepregledna bespuća novog kontinenta i uz tjeranja stoke i tipično kaubojskog života, odmarali od napornog i surovog dana uz vatricu, gitaru, rakiju i pjesmu. Posve ogoljene od nekog aranžmana, samo triakrodna melodija.
S druge strane, koliko god osobno jako volim samostalnu karijeru Norah Jones točnije njen vokal u jazzy skladbama toliko mi je njem zvonki glas u kombinaciji priprostih country napjeva vuče u nešto pomalo smiješno: na mahove neke pjesme zvuče kao da se tjeraju mačke ili ako hoćete slikovitije: kao da vučeš mačku za rep. No i to je poprilično tipično countryevski stil napjeva, razlika je jedino kakav glas takav napjev izvodi. Jasno da Dolly Parton nikad neću okarakterizirati da „vuče mačku za rep“, ali bogme Norah na brzim pjesmama upravo tako zvuči, dok je u baladama sjajna.
Drugi vokal koji ćete čuti u jednakom omjeru kao i Norah je daleko ugodniji u tim brzim pjesmama i pripada Richardu Julianu, koji je u biti i šef benda.
Kad sam već spomenula Dolly Parton, na ovom albumu su obradili i njen ogromni hit „Jolene“ koji sasvim sigurno paše u „For the good times“ jer pridonosi kolažnosti albuma ali da me je impresionala njihova obrada – nije, iako je Norah jako lijepo i emotivno otpjevala. No nedostaje joj one njene dramatičnosti. Usprkost tome to je jedna od boljih pjesama na albumu.
Sve u svemu ako volite country, biti ćete zadovoljni ovim albumom, ako ne, iz jednog uha unutra, iz drugog - van.
Popis pjesama
1. I Worship You
2. Remember Me
3. Diesel Smoke, Dangerous Curves
4. Lovesick Blues
5. Tommy Rockwood
6. Fist City *
7. Permanently Lonely
8. Foul Owl On The Prowl
9. Wide Open Road
10. For The Good Times *
11. If You've Got The Money I've Got The Time
12. Jolene *
13. Pennies On the Floor (Bonus Track)
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albumačetvrtak, 15.03.2012.
Festivals
SEEROCK, 29.6. SCHWARTZLSEE. GRAZ AUSTRIA
Ovaj lokalni jednodnevni festival u prekrasnom izletištu, na jezeru Schwaelzsee u blizini Graza je svake godine sve zanimljiviji - lani je ugostio Bryana Adamsa kao headlinera i priredio vrsnu festivalsku večer. Ove godine je lineup još jači: Guns N Roses, The Cult, Soulfly, Sonata Arctica, Alkbottle... Kome se ne da (i štedljivi ste) dva puta putovati u Split evo prilike da jednim udarcem ubijete pet muha. Ako vodite bolju polovicu, možete je ostaviti u obližnjem ogromnom shopping centru, pa tako svi sretni i zadovoljni.
Cijene karata: Wavebreaker (Golden Circle) € 99,00, stajanje € 69,00, sjedenje K.A. € 89,00, sjedenje K.B. € 79,00 VIP mjesta € 249,00. Ulaznice možete nabaviti online: Oeticket.com.
utorak, 06.03.2012.
HOT NEW ALBUM: Bruce Springsteen "Wrecking Ball" (recenzija)
Bruce Springsteen "Wrecking Ball" (recenzija)
Valjda najiščekivanije diskografsko ostvarenje ove godine, makar pomalo neočekivano brzo (za Springsteena) složeno, snimljeno i izdano - je konačno pred nama. Poznat po tome da kao prefekcionista dugo „gnjavi“ svoja izdanja, samo je u tri navrata (plus ovo) stvari pomalo „zbrzao“. Čini mi se da to nekako njemu ide na parove-razbroj po krajnjem efektu. „Nebraska“ je bila remek djelo, „Human Touch/Lucky Town“ flop u usporedbi s „Nebraskom“, „Seeger Session's“ je opet bila jedno sjajno napravljeno izdanje (iako ja nikako ne volim tu njegovu folk fazu), a sada „Wrecking Ball“ ...
Da ne biste pogrešno shvatili išta od onoga što u ovom tekstu slijedi, moram prvo reći nešto posve osobno. Strašno pojednostavljeno i vrlo alegorijski rečeno, meni je Šefova glazba tamo neke 1983.-1985.„spasila život“, pomogla mi da sama u sebi posložim neke životne stvari - tako da imam neku osobnu platonsku frekvenciju sa Springsteenom i držim se statusa vječnog štovatelja kada je on u pitanju. Kao vjerojatno i tisuće drugih ljudi posvuda po svijetu.
No to istovremeno ne znači da Springsteenovu glazbu ne mogu sagledati sa svih strana, baš obratno, ne činim ništa kao standardni fan jer ja nikada od njega ništa ne očekujem – sebi ostavljam open mind pa što nam Springsteen donese novo to uzmem i prevrtim sa svih strana. Mišljenja sam da je to i jedino ispravno učiniti kada je u pitanju Springsteen.
Ono što je mene zadnjih desetak godina (nakon „Seeger“ faze) nešto malo ohladilo od Springsteenovog opusa je to da se glazbeno (melodijski) Springsteen ne miče u pravilu nikamo. Kod Springsteena je glazbena podloga i stil u kojima se kreće u široj paleti rock'n'rolla i njegovih bližih derivata, folka i countrya, uz pokoji mrvičak nečeg drugog - iber predvidljiv, pa su same konotacije uz „Wrecking Ball“ da je ovo eksperimentalan album - smiješne, tko god da ih je izmislio. Nitko nije savršen pa tako niti Springsteen, ali to samo dodaje šarm konkretno ovom albumu. Koliko god to čudno zvučalo - jer je album izuzetno seriozan i socijalno vrlo osviješten i bitan - istovremeno je simpatično i oduševljavajuće kako nekog njegovog kalibra upikne onaj žar i euforija stvaranja za neki viši cilj i podredi sve tom cilju.
U ovom slučaju, cilju odnosno lirici je posve podredio glazbenu podlogu. Koja je usput rečeno, kao i sve o čemu Springsteen na ovom albumu pjeva i što ga žulja, autentični američki folk/country, neki derivat tj. nastavak „Seeger Sessions'a“ s tom razlikom što su ovo Springsteenove pjesme, no glazbene podloge tj. melodije nisu na toj razini.
Melodije su tu samo da budu okvir porukama i da ih se prenese a nikako nisu sama poruka. Naime, na albumu ćete naći barem dva para maltene istih melodija.
Jedine pjesme koje glazbeno odskaču: „You've got it“ koja najviše liči na Springsteenovu dobru glazbenu r'n'r fazu s potencijalim singlo ili live hitom, ali koja ipak ukupno i nije baš neki spektakl, te „Rocky Ground“ koja se dosta uklapa u fazu „The Rivera“, ali s jedinim inventivnim glazbeno-vokalnim elementom na albumu, repanjem i repetitivnim ženski back vokalima, no po mome ne s baš pretjerano uspješnim rezultatom.
No ako pričamo o porukama (Springsteenova podrška pokretu „Occupy Wall Street“, razočarenje aktualnom američkom gospodarskom i socijalnom politikom, gdje između redaka čitam i razočaranje, a koje Šef ne želi javno priznati – Obaminim kabinetom – točnije pokušava ga opravdati iako me nije uvjerio da i sam u to vjeruje) – i u tom kontekstu album zaslužuje vrlo visoke ocjene.
Poruke su, iako sasvim proameričke, svevremenske i globalne. Malo je vjerojatno da će prije svega radničkoj klasi u svijetu smetati što je toliko lokalizirao teme na albumu. S druge strane, ista ova činjenica može i udaljiti neki dio publike od ovog albuma. Zasigurno će se naći i dosta njegove publike kojoj je mračna i (možda) bezizlazna svakodnevica u stvarnom životu preteška da bi „Wrecking Ball“ ostao duže u njihovim playerima. Tamo gdje bismo turobne poruke željeli malo ublažiti, tražimo još jedan elemenat - melodiju, a koja je generalno zanemarena na ovom albumu.
Ono što je Springsteen zamislio učiniti, dakle reći kroz pjesme to je i učinio i to je na razini desetke. Ako nikada do sada, s „Wrecking Ball“ Springsteen je svjesno ili nesvjesno došao u onu fazu koju je davnih godina, poslije „Born to Runa“, priželjkivala uprava njegove diskografske kuće i njegov bivši manager Mike Appel - postati svojevrsna kopija Boba Dylana. Propovjednik-kantautor. Da ne poznajete Springsteen ili da ne znate da na ovom albumu ima uza sebe E-Street Band, ovaj album vam to niti ne bi otkrio. Nije u pitanju da li je E-Street Band minimaliziran u svom udjelu na „Wrecking Ball“, ali su čujne neminovne razlike koje su nastale odlaskom Danny Federicija i Clarencea Clemonsa, no mislim da čak niti to nije bio pravi razlog zašto E- Street Band ovdje igra posve sporednu ulogu: glavni razlog su već otprije spomenute poruke i fokus koji je isključiv na liriku, ostalo je samo pakiranje.
Da je ovaj album napravio itko drugi osim Brucea Springsteena bio bi proglašen „novim Mesijom“, a album dobio visoke ocjene (i od mene). No, problem nastaje kada znaš da je ovo "Šefov" album. Ne može se njegov album poslušati, a zanemariti sve ostalo što je u karijeri napravio. Izvođači koji su svojim inpresivnim karijerama i respektabilnim i nadasve vrijednim opusima za svekoliku glazbenu povijest zadužili čovječanstvo - eh, oni su sami sebi podigli ljestvicu jako, jako, jako visoko: koju najčešće samo oni mogu opet postići uz povremeni „upad“ novih lica. A čak i postići, a kamoli dostići baš svaki put svoju razinu je prokleto teško.
Ne nakon „Promise“ albuma. Bez obzira što i „Promise“ moramo dati u pravi vremenski kontekst, da su to pjesme iz davnina Springsteenove karijere - no sam si je kriv što ih je izdao tek nedavno (hvalabogu).
Plus tri ili minus četiri, svejedno. Manjka mi glazbe, manjka mi melodije. Manjka mi onih svijetlih trenutaka koji će mi dati nadu da nije sve tako bezizlazno.
Popis pjesama:
1. We Take Care Of Our Own
2. Easy Money
3. Shackled And Drawn
4. Jack Of All Trades *
5. Death To My Hometown *
6. This Depression *
7. Wrecking Ball
8. You've Got It
9. Rocky Ground
10. Land Of Hope And Dreams *
11. We Are Alive
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
ponedjeljak, 05.03.2012.
HOT NEW ALBUM: Peter Gabriel - "New Blood" (recenzija)
Peter Gabriel - "New Blood" (recenzija)
„New Blood“ je tek deveti studijski album glazbenog genija Petera Gabriela u njegovoj 40-godišnjoj karijeri, a i taj nije novi materijal. Album je neke vrste konceptualni nastavak prethodnog njegovog albuma Scratch My Back, koji je orkestralno preradio poznate pjesme drugih izvođača, samo što je na ovom orkestralno obradio svoje vlastite. Dva diska u specijalnom izdanju znače: jedan s vokalnim dionicama, a drugi samo instrumentali.
Da li je u pitanju nedostatak inspiracije za novi materijali ili ne, kada je u pitanju Gabriel teško je reći. Svakako mu ne nedostaje ideja, pitanje je samo u kojem smjeru idu. Prvo pitanje koje se nameće za New Blood (kada saznate što je u pitanju) jest je li to ima nekog smisla i poante ili ne. Ako biste očekivali da je Gabriel raščerečio svoje stare pjesme (bilo u pozitivu ili negativu) - ne nije, neke su vrlo slične originalima: Don’t Give Up, Mercy Street, In Your Eyes i Red Rain ne odstupaju naročito od originala ali djeluju duhovno i intelektualno „pročišćeno“ i uopće nisu nezanimljive, dok su s druge strane Intruder, San Jacinto i naročito moj favorit The Rhythm of the Heat toliko snažne da djeluju poput oluje koja se obruši na slušatelja i smlavi ga, naravno svaka na svoj (drugačiji) vrlo profinjen Gabrielovski način.
Interesantno je kako je Gabriel izostavio neke svoje najveće hitove Sledgehammer ili Biko. Možda i nije tako čudno, jer mi se čini da su te dvije jedine koje bi od bilo kakvog orkestralnog rearanžiranja najviše „nadrapale“ - te pjesme nisu dobra podloga za ovakve aranžmane i vjerojatno bi i rezultat bio poprilično nezanimljiv, moguće i ispod kriterija odosno nivoa koji album u konačnici i ima s pjesmama koje su uvrštene na njega i s kojima se najviše moglo učiniti. Što je sjajna i ispravna odluka jednog od najtalentiranijih skladatelja, jer - "ako ne možeš ništa novo dati pjesmi nemoj joj niti oduzeti“.
CD s instrumentalima je zanimljiv, kao dodatak (specijalno bonus izdanje) definitivno ima smisla pogotovo ako znamo da je Gabriel mnogo skladao i filmsku glazbu.
New Blood je zanimljiv i upješan projekt (obzirom da se ne radi o novom materijalu), no iščekujem novi materijal - taj me stvarno zanima.
Popis pjesama:
CD1
1. The Rhythm of the Heat *
2. Downside Up (ft. Melanie Gabriel)
3. San Jacinto *
4. Intruder *
5. Wallflower
6. In Your Eyes
7. Mercy Street
8. Red Rain
9. Darkness *
10. Don’t Give Up (ft. Ane Brun)
11. Digging in the Dirt
12. The Nest that Sailed the Sky
13. A Quiet Moment
14. Solsbury Hill (bonus track)
CD 2
1. The Rhythm of the Heat (instrumental)
2. Downside Up (instrumental)
3. San Jacinto (instrumental)
4. Intruder (instrumental)
5. Wallflower (instrumental)
6. In Your Eyes (instrumental)
7. Mercy Street (instrumental)
8. Red Rain (instrumental)
9. Darkness (instrumental)
10. Don’t Give Up (instrumental)
11. Digging in the Dirt (instrumental)
12. The Nest that Sailed the Sky (instrumental)
13. Blood of Eden (bonus track)
14. Signal to Noise (iTunes Store bonus track)
15. Father, Son (digital download bonus track)
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albumasubota, 03.03.2012.
HOT NEW DVD: Kylie Minogue - "Aphrodite Les Folies 2011 - Live in London" (recenzija)
Kylie Minogue - "Aphrodite Les Folies 2011 - Live in London" - recenzija DVD
Brzi preview ovog DVD-a je trajao 15 prvih minuta diska te nekoliko skokova na kasniji dio koncerta u O2 Areni u Londonu i već sam bila spremna dati brzopoteznu dvojku ovom izdanju uz nekoliko "bljek!" komentara koji bi se odnosili na nepodnošljiv kič scenografije ove posljednje turneje australske džepne Venere, uz dodatni sarkastični komentar kako su kolege kritičari iz bijeloga svijeta ishvalili njenu turneju "Aphrodite Les Folies" opčinjeni njenom prekrasnom guzom, a ne turnejom tj. koncertima.
Ovaj slučaj me je samo uvjerio kako olako dajemo procjene (i ocjene) u životu za nešto što uopće nismo zaista ni obratili pažnju niti nešto pošteno pregledali ili poslušali (ovo komentirajući uvijek mi padne na pamet jedan naš eminentni glazbeni kritičar koji je znao na nekom koncertu provesti 10-15 minuta zatim nestati negdje u birtiji ili zalogajnici, a drugi dan bi osvanuo izvještaj (uglavnom loš) koji nije imao veze ni sa čime a kamoli sa cijelim koncertom (možda tek tih prvih 15 minuta).
Nakon početnog (pravog) gledanja Kylinog koncerta u Londonu zamalo nisam (ponovo) okrenula želudac na kičeraj i neuvjerljivost kostima i (velebne) scene pozornice a la drevna Grčka i Stari Rim. Baš je za vjerovati kako su robovi u Grčkoj ili Starom Rimu imali zlatne čizme (nisu niti imali obuću a kamoli zlatnu) no "there's no business like showbusiness" pa su takve nerealne situacije posve realne kada je u pitanju show. To je OK. No kada to preraste u pretjerani kič onda već bole oči. Kada je to trash kič i ekstravagancija koju fura Lady Gaga (kao najsvježiji primjer) onda to graniči s ludom umjetnošću i to je OK. Taj dio DVD-a - tih prvih par pjesama dakle čini ovom izdanju lošu uslugu jer tko pogleda taj početak lako moguće da neće nastaviti i završiti do kraja. U tom kontekstu ova 5/5 nije čista već je minus 5.
Kad to prođe i dospijete do "I believe in You" shvatite da ste prvih 15 minuta bili zalijepljeni sjajem, zlatom i velebnošću pozornice i Kylinim dolaskom na pozornicu te (groznim) prijestoljem u uvodu i da uopće niste niti doživjeli glazbeni dio. Ovo shvatite tek na kraju.
Nakon što DVD pogledate još jednom, dvaput... i kao što ja činim - maknem video i slušam samo audio - shvatite jednu posve drugu dimenziju Kylinog showa i kompletne turneje, a naročito ovog DVD-ja. I shvatite da su hvalospjevi na njen račun - posve opravdani.
Kičeraj se drastično smanji tamo oko spomenute "I believe to you" pa ostane samo velebni spektakl show s mnogo sjajnih plesača u apsolutno boljem vizuelnom izdanju gledajući svekupno od jednog Britney Spears, Beyonce ili da, čak i Madonna showa. Namjerno spomenuh sve tri i to s dobrim razlogom. Prva ima neke možda i bolje idejne zamisli showa, ali je (posebice zadnjih godina) izvedba ispod svake razine zvijezde njenog kalibra, da o glazbenom aspektu uopće ne govorimo. Druga ima solidan show, manje smislen ali raskošan gdje se sve vrti oko nje "najvrućije žene na svijetu", glazbeno je dakako bolji ali što se tiče vokalnog dijela gđa Jay-Z radi kardinalnu grešku - naušrb showa i ludog plesa prebjegava matricama gdje god stigne/mora iako je i vokalno najraskošnija od sviju četiri. Treća je majstor apsolutno svih dijelova uključujući onog najvažnijeg: da uspješno sakrije ono što joj je veliki minus (slab vokal). A onda pogledate Kylin show i upadne vam u oči kako je Madonna tanka upravo tamo gdje to pokušava (uspješno, ali nedovoljno) sakriti.
Kylin show ima apsolutno sve dijelove na najvrhunskijoj razini, ako oduzmemo onaj loš ukus kičeraja s početka priče koji srećom kasnije nestane. Već na spomenutoj "I believe to you" shvatite da, ako ste do tada drugačije mislili, Kylie izvanredno pjeva uživo (pod time ne mislim da netko mora pjevati 5 oktava): sigurno, autoritativno, inspirativno, interpretacijski raznovrsno i tehnički precizno koji god da je kostim navukla na sebe i koliko god da plesucka po pozornici tamo vamo. I bude vam jasno da cijeli taj zaslijepljujući show nije niti u jednom trenutku podređen onoj najvažnijoj stvari: gospođi GLAZBI i gospodinu VOKALU.
A kad maknete video posvema, uopće nemate dojam da netko nešto pjeva uživo, a vjerujete Kylie ne pjeva na matricu niti jednu dionicu barem ne na ovom DVD-ju.
Svi znamo kojeg je kalibra vokal Annie Lennox - e pa, pogledajte kako Kylie izvodi jednu od Annienih najtežih pjesama "There Must Be an Angel (Playing with My Heart)" - savršeno.
Meni vrhunac koncerta je u biti središnji set s posvema svježe i inovativno obrađenom "Slow" koja krene u totalno dreamlike skoro neprepoznatljivom club-jazz stilu, pa završi u nekoj verziji hipnotičkog dance žanra, predivnoj "Confide in Me", pa opet prerađenim, s dijelovima Museovog "Uprisinga" superhitu "Can't Get You Out of My Head", pa nešto kasnijom "Closer".
Kylie ima tonu pjesama koju može izvesti, pa je setlista poduža, a kako se dosta preoblači tijekom koncerta ne komunicira previše s publikom, ako ne računamo mazno izvijanje i zavođenje iste što se također računa, no taman kad bi vam to počelo nedostajati, tamo na zadnjoj trećini - ona kao da "zaboravi" (vraga, ali tako djeluje) na cijeli show i krene neizmjerno srdačno, simpatično i dražesno komunicirati s publikom. I kupi vas 100 posto. Ako do tada još nije.
Iskreno, radije bih na Maksimiru ove godine gledala Kylie nego Madonnu. Da je Kylie imala više hit pjesama nego kraljica popa i da nije oboljela od raka kojeg je ipak uspjela preboljeti, Madonna ne bi bila na poziciji gdje jest.
Popis pjesama:
1. The Birth of Aphrodite (video intro) (snippet od "The Carnival of the Animals")
2. Aphrodite
3. The One
4. Wow
5. Illusion
6. I Believe in You *
7. Cupid Boy
8. Spinning Around
9. Get Outta My Way
10. What Do I Have to Do
11. Everything Is Beautiful
12. Slow *
13. Confide in Me *
14. Can't Get You Out of My Head (snippet od "Uprising") *
15. In My Arms
16. Looking for an Angel
17. Closer *
18. There Must Be an Angel (Playing with My Heart) *
19. Love at First Sight/ Can't Beat the Feeling
20. If You Don't Love Me
21. Better the Devil You Know (snippet od "Fanfarra (Despedida)“)
22. Better Than Today
23. Put Your Hands Up (If You Feel Love)
Bis
24. Million Dollar Mermaid (video interlude)
25. On a Night Like This (snippet od "Heaven")
26. All the Lovers *
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
