ponedjeljak, 26.03.2012.
HOT NEW ALBUM: The Little Willies "For the Good Times" (recenzija)
The Little Willies "For the Good Times" (recenzija)
Ako do sada niste čuli za The Little Willies, ništa čudno ukoliko ne slušate country. Ova skupina poznatih i talentiranih glazbenika je, naime, vrlo žanrovski orijentirana snimajući i svirajući country covere i s poprilično neobaveznim pristupom vlastitom postojanju, iako je skupina formirana još 2003. nakon planetarnog samostalnog uspjeha jednog od članova, točnije članice Norah Jones. Norah je na svim svojim samostalnim albumima jasno pokazivala veliku bliskost s countryem pa ovaj njen drugi projekt uopće ne čudi. Ostali članovi su poznati njujorški glazbenici i prije svega prijatelji koji su htjeli svirati zajedno. Rezultat svirki bio je prvi album jednostavno nazvan The Little Willies kojeg su snimili 2006.
„For the good times“ je izdan prije dva mjeseca i slijedi uhodani put: pregršt country standarda po principu: „sporić-brzić-sporić-brzić...“ i vrlo je simpatično djelce, prije bih rekla zanimljiv tonski zapis pretpostavljam vrlo angažiranih živih svirki i ugodnih večeri u prije svega tipičnim američkim klubovima. Kao takav i ovaj je novi album vrlo okej, slušljiv, neobavezan, povremeno sjetan i romantičan (balade), razigran i veseo (brze), no realno ne donosi country niti glazbi općenito aposlutno ništa specijalno, ali to ionako nije niti bit country glazbe.
Album ima nekoliko pjesama koje me nevjerojatno podsjećaju na „wild wild West“ i rana naseljavanja Amerike kada su došljaci s europskog kontinenta kretali u nepregledna bespuća novog kontinenta i uz tjeranja stoke i tipično kaubojskog života, odmarali od napornog i surovog dana uz vatricu, gitaru, rakiju i pjesmu. Posve ogoljene od nekog aranžmana, samo triakrodna melodija.
S druge strane, koliko god osobno jako volim samostalnu karijeru Norah Jones točnije njen vokal u jazzy skladbama toliko mi je njem zvonki glas u kombinaciji priprostih country napjeva vuče u nešto pomalo smiješno: na mahove neke pjesme zvuče kao da se tjeraju mačke ili ako hoćete slikovitije: kao da vučeš mačku za rep. No i to je poprilično tipično countryevski stil napjeva, razlika je jedino kakav glas takav napjev izvodi. Jasno da Dolly Parton nikad neću okarakterizirati da „vuče mačku za rep“, ali bogme Norah na brzim pjesmama upravo tako zvuči, dok je u baladama sjajna.
Drugi vokal koji ćete čuti u jednakom omjeru kao i Norah je daleko ugodniji u tim brzim pjesmama i pripada Richardu Julianu, koji je u biti i šef benda.
Kad sam već spomenula Dolly Parton, na ovom albumu su obradili i njen ogromni hit „Jolene“ koji sasvim sigurno paše u „For the good times“ jer pridonosi kolažnosti albuma ali da me je impresionala njihova obrada – nije, iako je Norah jako lijepo i emotivno otpjevala. No nedostaje joj one njene dramatičnosti. Usprkost tome to je jedna od boljih pjesama na albumu.
Sve u svemu ako volite country, biti ćete zadovoljni ovim albumom, ako ne, iz jednog uha unutra, iz drugog - van.
Popis pjesama
1. I Worship You
2. Remember Me
3. Diesel Smoke, Dangerous Curves
4. Lovesick Blues
5. Tommy Rockwood
6. Fist City *
7. Permanently Lonely
8. Foul Owl On The Prowl
9. Wide Open Road
10. For The Good Times *
11. If You've Got The Money I've Got The Time
12. Jolene *
13. Pennies On the Floor (Bonus Track)
Legenda:
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
