Return of ALTEREGO

utorak, 17.01.2012.

Koncertni zaostaci (1)

Još tamo od zadnjeg mog reporta Lenny Kravitza cijelo vrijeme imam na pameti da stavim reporte koncerata koji su sljedili no godina, točnije 12. mjesec a i gužva oko moje izložbe su me skroz prošišali:

I tako ja shvatila neki dan nakon odgledanog Glenn Miller Orchestre da kasnim ni manje ni više nego punih 6 koncerata!!
I naravno, ja ne bi bila ja da (potrebe radi) nisam prvo se primila zadnjih pa krenula unazad tako da ću u ovom postu revijalno proći zadnja 2 najnovija koncerta, u idućem (još ovaj tjedan!!) još 2 a onda završiti one zaostatke s legendama Tomom Jonesom & Sade i za "pride" dodati još i The Walkaboutse na koje idem večeras...
jao meni tko bi rekao da ima toliko posla s pisanjem bloga - a u engleskom sam jednako u zaostatku... duplo jao meni :))

Idem dakle naopačke: od najnovijeg do najstarijeg :pppp

PROVERB TRIO, bili u subotu 14.1.2012. u novom VIP clubu:
Nedavno preuređen podrum Gradske kavane na Trgu bana Jelačića u Zagrebu pretvorio se u jedan sjajan nemali baš klub, s (kako kažu) uskoro raznolikim repertoarom čitaj: širokog spektra glazbenih žanrova iako su krenuli uglavnom s jazzom. U sobotu je nastupio Proverb Trio - njujorški suvremeni jazz projekt predvođenim bubnjarom kubanskog podrijetla Dafnisom Prietom, čiji je dolazak u NYC New York Times usporedio s udarcem asteroida u grad, a njegove su revolucionarne bubnjarske tehnike ostavile snažan dojam te utjecale na lokalnu, ali i međunarodnu latino i jazz scenu. I bogme je istina sve to.
Koncert je ispao ekstatična večer vrhunskog, nimalo zamornog (nije bilo pilanja), već uzbudljivog i nepredvidljivog jazza, koji me je podsjećao na fusion u najboljem smislu te riječi i donosi pravi spektar stilskih raznolikosti i daje potpuno novu energiju latino jazzu.

VIP Club je bio pun publike koja je svesrdno uživala u Prietovom inspirativnom bubnjanju, repanju i pjevanju Kokaya (Carl Walkera) koji je pjevač, MC, kompozitor, producent i pedagog - pjesnik i vokalni umjetnik iz Washingtona. Uz njih dvojicu u Triu je još jedna zvijezda (a koja to nije): klavijaturist Jason Linder kojeg je Chick Corea prozvao glazbenim svemirom. Za Lindera kažu da je jedinstvena sila na današnjoj progresivnoj globalnoj glazbenoj sceni. Njih trojica su me potpuno oduševila i ako vam se na početku teksta činila ova priča pomalo egzotična i preuzožanrovska - e pa ako ste širokih glazbenih vidika, zapamtite ovo ime!

GLENN MILLER ORCHESTRA, u petak, 13.1.2012. u Lisinskome
Ovaj sam koncert već dugo čekala. Posljednji put kada su bili kod nas 2008. nisam bila u Zagrebu i tako sam ih propustila. Što ima bolje od podsjećanja na djetinjstvo kada smo svi gledali crno bijele (djelomično i zato što mi tada imali telke crno-bijele :))) i one legendarne američke filmove pogotovo 40.-tih , ne nužno glazbene s Big Bandovima, revijalnim orkestrima koju su muzicirali swing uz bezvremenske melodije "Moonlight serenade", "In The Mood", "Pennsylvania 6-5000" - naravno ako ste jako jako mladi i nemate blage veze o čem pišem - to ne znači da ne morate prekopati malo po ladici zvanoj povijest i odlušati te stvari.

Bez daljnjeg da je to glazbena arhiva, ali zvuči jednako dobro kao i nekad. Koncert je bio skoro dva sata dug s podužom pauzom od 20 minuta pa je za one koji su navikli (a takvih je bilo puna dvorana) rano u krpe s kokošima vjerojatno bilo malo predugo, no za nas koji smo uhodani u ponoćna tulumarenja to je bio mačji kašalj. Osim što je orkestar stvarno svirao elegantnu glazbu pa je samim time večer bila vrlo opuštajuća i nakon koncerta si mogao zaspati kao top (danas kad je toliko stresa oko nas to je pravi penicilin!), a sam orkestar je bio precool.
Ono očekivao bi prave Amere, a kad ono - orkestar čine sve nacije samo ne Ameri :)) Čuješ glazbenika, vrlo duhovitog (i najmlađeg!) koji je zabavljao publiku s nekim pričicama, zaista zabavnih s jakim germanskim akcentom, trenutno vođa orkestra Wil Salden (ne nije Glenn MIller on je davno umro!) je Nizozemac itd itd.

Al sviraju...