Svemir je veliko i samotno mjesto. Dobro nam dođu svi susjedi. :)

Jel Božić već gotov?

pa,prvo da svima vama zaželim Sretan Božić i sve najbolje. :) svake je godine zapravo ista priča....

U trci i zbrci koja trenutno vlada u kući,zvoni mi mobitel.naravno,otac javlja da bi bilo vrijeme da više izađem iz kuće jer još malo i sve će se jelkice rasprodati.pobogu,stari,kak ne kužiš da nemrem ovakva rasčupana van jer nikad neznaš gdje me onaj moj princ na smeđem konju ćeka,a još je i mama odlučila da baš onog trena kad sam ja u kupaoni,ona mora usisavati taj prokleti wc.no,nebi "Badnje jutro" bilo "Badnje jutro" da ja nemoram slušati tatine bajke o tome kako mi dugo treba da se spremim!sva sreća što me doživljava kao sina!!na poslijetku,kad smo napokon mogli krenut,uputili smo se po drvce.svake godine kupujemo kod jedne žene u dvorištu jer ona ima mala i bujna drvca,baš onakva kakva nama treba.. :D kao što rekoh,doma je strka jer se radi generalka,koja je zaista neizbježna uoći Božića.svi se nadelamo dok napokon ne dođe veće kad je vrijeme da se okiti bor.to je moj posao i uvijek ga dobro obavim,a kad završim,majka donese poklone koji su uvijek stvarno lijepo zamotani te ih stavi pod bor.kolači su na stolu te zajedno gledamo neku božićnu komediju,a kasnije ja odlazim na polnoćku(mojinejdu jerbo mi je tatek ateist)..
Božićno je jutro. :D sa osmjehom na licu,dižem se iz kreveta i utrčavam u dnevnu sobu gdje me već roditelji čekaju.okupili smo se,izljubili i otvorili poklone,zatim malo zafrkancije da začini to jutro koje stvarno iščekujem cijelu godinu.zatim,oko 12 sati,uputimo se kod bake i djeda na tradicionalni ručak,i nikada,ama baš nikada nismo jeli ništa drugo osim purice i mlinaca. :) volim taj Božić,stvarno ga volim.svi ti osjećaji,mirisi,toliko toga što volim. :)



no,ove je godine sve bilo potpuno drugačije,a glavni krivac jee... DAVID! :D sreća naša mala! prvo,polugodište mi je prošlo naprosto prebrzo i nemogu vjerovat da imam osjećaj ko da sam jučer došla sa mora..ugl,badnajk smo proslavili sa ulovcima,odnosno ja sa svojom binom... :) <3



a božić smo proslavili kod moje tete sa malim davidom.bilo je to pravo osvježenje,novi ljudi,novi rituali..a nisam baš ni poklone dobila jer mi je,eto,putovanje poklon.. :)



na kraju krajeva,bio je to stvrano savršen božić. :) sve vas pozdravljam. :D

"All of my life,where have you been,I wonder if I ever see you again.."

Stigoh nakon dugo vremena..neznam kako i zasto,ali me uhvatilo nekakvo redovito pisanje postova,pa vam možda sljedeći objavim nakon tjedan dana..no,još uvijek čekam neki val inspiracije da vam ovo što možda i napišem bude kolko tolko zanimljivo..

Pa eto,nemogu se pohvalit da u zadnje vrijeme radim išta korisno..ne treniram ama baš niš što se vidi i po mojoj guzici koja iz dana u dan raste jer se prežderavam samo nezdravom hranom,pogotovo kad me uhvati neka "depra" što je gotovo svaki dan..učim samo kad je stvarno jako hitno,znači,5 minuta prije početka sata,no,ajde,palo je par dobrih ocjena kao što je četvorka iz matiše koju sam stvarno zaslužila,iako je to bio 3 ispravak...nadalje,soba je savršeni prikaz mene i mojeg stanja,pogotovo iznutra..napomenut cu da ju nisam pospremila par tjedana...a moje bilježnice koje listaš samo pokazuju koliko sam zapustila školu i koliko su se stvari promjenile od početka godine,i tu cu napomenut kako sam redovito pisala zadaće i bilježila sva moguća sranja na satu,a sada su tu samo cvjetići,smajlići i pokoja riječ koju uhvatim razmišljajući o čemu bih sljedeće mogla razmišljati..da,fino je meni,fino..

No,moram se pohvalit da mi je protekli tjedan prošao naprosto prebrzo i nebiste vjerovali,bila sam svaki dan nasmješena od uha do uha i svoje emocije sam oslobađala na vrlo pozitivan način te shvatih koliko sam ja čvrsta osoba jer unatoč svim sranjima u mome malom životu,ja i dalje krpam kraj sa krajem i smješim se..a i super mi je to što sam se uhvatila u nekim trenucima kako govorim sama sebi "ma kaj bus se sad sekirala,budi hepi i vidjet ces kako ce sve krenut na bolje!" što se i dogodilo...zaista je bio prekrasan tjedan,a kako je završio?

Tu sad kreće nova tema.. :) naravno,koncert hladnog piva..kartu nabavih još prije mjesec i pol i od tad samo odbrojavam dane do koncerta.. :) naravno,imala sam školu popodne tako da smo morali nagovarat rasku da ona nagovori burdu da nas pusti..joj,kako ja tu ženu nemogu organski podnjet!mislim,ko je ona da nas pita zas mi idemo na hp?pa mislim,ono,duh..ugl,kad smo otišle rekla je da sam ja prva na tapeti za lektiru,uf..judita od marulića,stvarno sam se potrudila da skinem sve sa interneta.. :) ugl,jebeš sad to,koncert..pa,osim što su se meni poderale hlaće i što je padao snjeg a ja sam imala poderane starke i osim što smo kasnile i što nismo mogle nać jebeni bankomat,a k tome smo imali i kartu za prodat bilo je zaista lijepo.. :) još sam uvijek fascinirana tolikim brojem ljudi te jebeno dobrim lajt šouom,a da ne pričam o atmosferi i svirci...naprosto nešto vrijedno pamčenja..i...kupih majcu koja je tako kuuul :) no,taj jebeni koncert ima i posljedice...gušim se od kašlja,a glas mi se tek sad vraća.. :D

Mislim da je to bilo prošli vikend,ali nisam ziher...ugl,bili smo i na urbanu u gorici kod ninačke.. :) eh,i to je bilo jebeno i vrijedno pamčenja..on je zakon i gotovo.

Da,još samo 5 dana i napokon ti dugoočekivani praznici..nezamislivo se veselim jer ravno sa skijanja idemo na plažu,odonosno na Kanarife.. :) jao,jako,jako,jako,jako se veselim jer mi baš nešto takvo sad i treba..

I još samo da kažem da se moj mali bratić napokon rodi i tako je mali da je to nešto presltako,naš mali david..



a ovo je njegova prekrasna majka i moja najbolja teta Ines.. <3

I sad stvarno za kraj ću vam kazati da stvarno pod hitno trebam nekog ko će me mazit i pazit jer sam usamljena..molim princa na bijelom konju da uzme smeđeg konja i neka požuri,pobogu..

pozdravljam vas i ljubim sve :)

Ležim u krevetu i kao i svake noći slušam jedno te istu playlist-u...dolazi na red jedna pjesma,jedna pjesma koju sam stalno slušala kad sam bila sa tobom...razmišljam,dižem mobitel i gledam slike...nemogu,nemogu i nemogu!briznem u plač i nemogu se zaustavit.razmišljam o mailu koji mi je poslala jedna prijateljica.govori o tome kako ću se jednog dana probudit i shvatit da nije vrijedno suza.no,ja mislim da taj dan za mene neće doć...još razmišljam....sada o onim danima kada smo se znali smijati do suza,ali i kada smo zajedno plakali...o onim danima koje smo proveli šuteći u zagrljaju i bili toliko nezamislivo sretni.pitanje je,da li sam samo ja bila sretna?sada već sva u suzama,dršćem na krevetu i odlazim do kompjutera.pišem.djelim to sa njim jer trenutno nemogu to podjelit sa nikim jer nitko ne razumije kako se osjećam.dosta mi je više da se pravim da sam dobro jer nisam.i još uvijek ne vjerujem da sam toliko suza isplakala zbog osobe koja možda to i ne zaslužuje.ali nemogu...toliko mi je stalo...po prvi put u mome životu...toliko mi je stalo...možda znaš?mislim da ne...mislim da neznaš koliko te volim...

"So why your love went away
I just can't seem to understand
Thought it was me and you babe
Me and you until the end
But I guess I was wrong..."

Stvarno ne razumijem zasto tako odjednom?zar su one sve prekrasne riječi bile lažne?zar je to sve bila samo laž?previše toga te žeil pitat,previše toga ti želim reć...ali od nas,ostale su samo puste uspomene i moja ljubav prema tebi...

Ne prepoznajem sebe,zbog tebe...

Ne želim biti patnica i cmoljit ZBOG TEBE!!
Ne želim pisat ovakve stvari,srcedrapajuće stvari..

Ali to je jedino što sad mogu...

"Don't want to think about it
Don't want to talk about it
I'm just so sick about it
Can't believe it's ending this way.."

I sada dok scrollam dolje,shvaćam koliko su ovo teške riječi...i možda je nemoguće zavoljet neku osobu sa 16 godina...i nemoguće je...i možda sam ja trenutno toliko tužna zbog svega pa mi se neke stvari čine još crnije i još veće...ali ću ti reć,znam jednu stvar u koju sam 100% sigurna...znam da želim sa tobom provesti još neko vrijeme jer mi toliko fališ da si ni sama ne mogu zamislit i bila bih najsretnija da si sad tu...možda i nije neki razlog,ali je meni dovoljan...