nedjelja, 02.12.2007.

Ležim u krevetu i kao i svake noći slušam jedno te istu playlist-u...dolazi na red jedna pjesma,jedna pjesma koju sam stalno slušala kad sam bila sa tobom...razmišljam,dižem mobitel i gledam slike...nemogu,nemogu i nemogu!briznem u plač i nemogu se zaustavit.razmišljam o mailu koji mi je poslala jedna prijateljica.govori o tome kako ću se jednog dana probudit i shvatit da nije vrijedno suza.no,ja mislim da taj dan za mene neće doć...još razmišljam....sada o onim danima kada smo se znali smijati do suza,ali i kada smo zajedno plakali...o onim danima koje smo proveli šuteći u zagrljaju i bili toliko nezamislivo sretni.pitanje je,da li sam samo ja bila sretna?sada već sva u suzama,dršćem na krevetu i odlazim do kompjutera.pišem.djelim to sa njim jer trenutno nemogu to podjelit sa nikim jer nitko ne razumije kako se osjećam.dosta mi je više da se pravim da sam dobro jer nisam.i još uvijek ne vjerujem da sam toliko suza isplakala zbog osobe koja možda to i ne zaslužuje.ali nemogu...toliko mi je stalo...po prvi put u mome životu...toliko mi je stalo...možda znaš?mislim da ne...mislim da neznaš koliko te volim...

"So why your love went away
I just can't seem to understand
Thought it was me and you babe
Me and you until the end
But I guess I was wrong..."

Stvarno ne razumijem zasto tako odjednom?zar su one sve prekrasne riječi bile lažne?zar je to sve bila samo laž?previše toga te žeil pitat,previše toga ti želim reć...ali od nas,ostale su samo puste uspomene i moja ljubav prema tebi...

Ne prepoznajem sebe,zbog tebe...

Ne želim biti patnica i cmoljit ZBOG TEBE!!
Ne želim pisat ovakve stvari,srcedrapajuće stvari..

Ali to je jedino što sad mogu...

"Don't want to think about it
Don't want to talk about it
I'm just so sick about it
Can't believe it's ending this way.."

I sada dok scrollam dolje,shvaćam koliko su ovo teške riječi...i možda je nemoguće zavoljet neku osobu sa 16 godina...i nemoguće je...i možda sam ja trenutno toliko tužna zbog svega pa mi se neke stvari čine još crnije i još veće...ali ću ti reć,znam jednu stvar u koju sam 100% sigurna...znam da želim sa tobom provesti još neko vrijeme jer mi toliko fališ da si ni sama ne mogu zamislit i bila bih najsretnija da si sad tu...možda i nije neki razlog,ali je meni dovoljan...

19:51 - Komentari (6) - Isprintaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.