Bilo jednom u Americi: priča o Enronu

srijeda , 27.11.2013.

Enronovi dani slave su odavno završili. No, lekcije koje su nam ostavili su i dalje prisutne. Sve je započelo sa pričom o ljudima koji su mislili da mijenjaju svijet da bi s vremenom postali žrtve vlastite pohlepe i oholosti. Bankrot Enrona je bio najveći u američkoj povijesti koji je utjecao na živote tisuća zaposlenih, više mirovinskih fondova i zatresao temelje Wall Street-a. Do današnjeg dana, mnogi se pitaju kako je tvrtka toliko velika i toliko moćna nestala gotovo preko noći. Kako su uspjeli varati svoje investitore i poslovne partnere toliko dugo vremena?
Enron je bila velika američka energetska kompanija koja je dominirala tim sektrorom kako na području SAD-a tako i u svijetu. Tijekom 6 uzastopnih godine američki magazine Fortune im je dodijelio titulu “Najinovativnije američke kompanije”. Istina je bila ta, da je iznutra sve bilo trulo do srži.

Sve je započelo kada je CEO Jeffrey Skilling otkrio način kako sakriti financijske gubitke trgovanja električnom energijom u poduzeću i to upotrebom “mark-to-market” računovodstva. Radi se o tome da bi Enron započeo projekt, kao što je izgradnja elektrane, te bi odmah predvidjeli dobit koju bi zabilježili u financijskim izvještajima. Često bi poduzimali rizične projekte, koji bi propali ali to ne bi bilo vidljivo u knjigama. Kockali su se sa mirovinskim fondovima zaposlenika i u isto vrijeme sebi isplaćivali nevjerojatne bonuse. Mreža korupcije se protezala sve do odvjetničkih ureda, bankara i revizorskih kuća. Svi su bili potkupljeni da zataškaju situaciju i svi koji su trebali reći “ne”, nisu rekli “ne” nego su uzeli svoj dio kolača.
Možda najveći sklandal u koji je Enron bio upleten je bio onaj vezan uz Kalifornijsku elektroenergetsku krizu. U saveznoj državi sa dereguliranim tržištem električne energije (opskrbu obavljaju privatne kompanije, a ne država) došlo je do periodičnih prekida struje uzrokovanih nelegalnim gašenjem elektrana od strane Enrona koji su se opravdavali vremenskim nepogodama. Rezultat toga je bio da je Kalifornija morala uvoziti električnu energiju iz drugih država, po puno višim cijenama. Na taj način je Enron manipulirao tržištem jer se većina njegovog financijskog poslovanja odnosila na isporuke energije i isplate u budućnosti. Propali su veliki konkurenti poput PG&E, građani nisu mogli plaćati tako visoke račune, a sve to je državu koštalo 40-45 milijardi $.

Ali ovo nije samo priča o brojkama, ovo je priča o ljudima. Jeffrey Skilling je vjerovao da su novac i strah jedina stvar koja motivira ljude. U organizaciju je uveo PRC sistem (pregled sustava performansi) prema kojem bi zaposlenici bili ocjenjivani sa ocjenom od 1 do 5. Deset posto ljudi je moralo dobiti ocjenu 5, neovisno o apsolutnoj izvedbi, i tih deset posto bi dobili otkaz. Stvarala se macho-agresivna kultura koja se protezala od vrha prema dnu organizacijske strukture. Top menadžment je često išao na avanturističke izlete koji su bili opasni po život. Tu se radilo o ekstremnim sportovima kao što su vožnja motocikala po pustinji koja bi nerijetko završila sa razbijenim motociklima. Na taj način su se osjećali dobro kao muškarci. Zaposlenici su bili trenirani da gaze sve pred sobom kako bi napredovali. Nikakve etičke vrijednosti tu nisu igrale ulogu, osnovni instinkt je bila pohlepa.


Gledajući unatrag, tvrtka je pretrpila ogromne financijske gubitke kao posljedica bahatosti, pohlepe i gluposti top menadžmenta. Enronov slogan je bio “Ask why”, ali se nitko zapravo nije usudio pitati “zašto”. Bankrot korporacije se mogao izbjeći, samo da je netko imao hrabrosti kopati dublje.

Stakeholder ili Shareholder

srijeda , 20.11.2013.

Debata između takozvanog "shareholder" i "stakeholder" pristupa strategiji i upravljanju poduzećem je jedna od esencijalnih rasprava u polju poslovne etike. U ovoj debati se javljaju deskriptivni i normativni argumenti s obe strane.
Ali što su točno ta dva pojma? Što bi bio stakeholder, a što shareholder? Hrvatski prijevod riječi "shareholder" je dioničar, dakle individualac ili institucija (uključujući korporaciju) koja je legalno vlasnik određenog udjela dionica u dioničkom društvu. A što bih onda bio "stakeholder"? Stakeholder je bilo koja organizacija, invididualac ili grupa na koje(g) rad poduzeća udjeluje direktno ili indirektno. Ovakva podjela često nailazi na kritike jer se često pojmovi poklapaju, pa je tako svaki dioničar ujedno i stakeholder. Tko su, što su, koliko ima stakeholdera, te u kojoj mjeri se poslovanje i strategija treba usmjeriti u njihovom interesu je centralno pitanje oko kojeg se kreću polja "poslovne etike" i "društvene odgovornosti poduzeća".

Profesor R. Edward Freeman s Instituta za poslovnu etiku naglašava da "ako pristupamo problemu s aspekta imamo dvaju različitih teorija (stakeholder i shareholder) koje su suprotne jedna drugoj, znači da promatramo obje teorije iz "striktno ekonomske perspektive",što znači da je osnovna svrha odgovornosti i etičkog pristupa izgubljena. Profesor Freeman također naglašava kako je "stakeholder" okvir ipak nije ništa više od dobre ideje koja objašnjava kako bih poduzeće trebalo poslovati.
Slavni ekonomist Milton Friedman kojeg mnogi nazivaju jednim od očeva neoliberalizma je često naglašavao svoju teoriju o "maksimizaciji profita" koji osnovnoj i jedinoj obavezi poduzeća. Ove dvije teze se u knjigama poslovne etike često naglašavaju kao sukob teorija gore citiranog profesora Freemana stručnjaka za poslovnu etiku, te Miltona Friedmana, no kako profesor Freeman rado naglasi "da je Milton Friedman danas živ, mislim da bi bio mnogo bliži stakeholder teoriji, jer treba uzeti u obzir kontekst vremena i okvir u kojem je profesor Friedman to argumentirao".

Pogledajte video profesora Freemana, pa komentirajte, slažete li se ili ne.

Kako bismo definirali društveno odgovorno poslovanje? Što sve ono obuhvaća?

utorak , 12.11.2013.

Društveno odgovorno poslovanje bismo definirali kao način poslovanja gdje poduzeće prvenstveno svojim djelovanjem prema zaposlenicima, a zatim i prema cijeloj lokalnoj zajednici postiže rezultate koji su u službi ostvarenja moralnih načela i općeprihvaćenih društvenih vrijednosti. Poduzeće bi trebalo ulagati svoja sredstva na način da time potakne društveno djelovanje i svijest o određenom problemu u zajednici, a ne isključivo iz razloga da privuče pozornost na sebe.

Kada se govori o društvenoj odgovornosti poduzeća ljudi obično pomisle na razne dobrotvorne donacije koje poduzeća koriste kao marketinški alat za privlačenje klijenata. Društvena odgovornost poduzeća je ipak nešto više od toga, ona se temelji na sustavnoj promjeni poslovanja odnosno u svom fokusu ima društvene ciljeve, a ne isključivo profit.
Društveno odgovorno poslovanje obuhvaća prije svega ponašanje prema zaposlenicima.
Zadovoljstvo i produktivnost zaposlenika se ostvaruje putem različitih sustava nagrađivanja i kroz različite oblike edukacija i usavršavanja. Time se podiže svijest i znanje cjelokupnog poduzeća te su zaposlenici spremniji za djelovanje u skladu sa društveno odgovornim poslovanjem.

Fokus djelovanja zaposlenika poduzeće bi trebalo proširiti van granica osnovne djelatnosti poduzeća. Ulaganjem u društvenu zajednicu poduzeće stvara pozitivnu sliku o poslovanju u javnosti ali i pridonosi općem dobru.
Postoje različiti načini ulaganja kojima ostvarujemo navedene ciljeve kao što je pokretanje, financiranje ili sudjelovanje u raznim humanitarnim akcijama, ulaganje u obrazovni sustav, kulturu i umjetnost, sudjelovanje u projektima poput izgradnje obrazovnih ustanova, kupovine medicinskih aparata, razne donacije i slično.
Ulaganjem i poticanjem raznih projekata poduzeće pokazuje da ozbiljno shvaća svoju poziciju u društvu ali i na taj način gradi samu zajednicu. Brojna poduzeća se orijentiraju na zaštitu okoliša kao svoje društveno odgovorno poslovanje.
Neupitno je da je to važna sastavnica društvene odgovornosti pogotovo u današnje vrijeme velikih klimatskih promjena. Korištenjem metoda proizvodnje i tehnologije koje su u skladu sa zaštitom okoliša, zbrinjavanjem otpada te brojnim drugim „zelenim akcijama“ poduzeće pokazuje društvu koliko je bitna svijest o zaštiti okoliša.

Društveno odgovornim poslovanjem poduzeće stvara pozitivan imidž bez kojeg nema uspjeha, ali i ostvaruje održivi rast i razvoj društva u cjelini, a to u konačnici znači zadovoljstvo za poduzeće i potrošače.


Nešto više o temi društveno odgovornog poslovanja može se pronaći u ovom kratkom videu.