Bilo jednom u Americi: priča o Enronu

srijeda , 27.11.2013.

Enronovi dani slave su odavno završili. No, lekcije koje su nam ostavili su i dalje prisutne. Sve je započelo sa pričom o ljudima koji su mislili da mijenjaju svijet da bi s vremenom postali žrtve vlastite pohlepe i oholosti. Bankrot Enrona je bio najveći u američkoj povijesti koji je utjecao na živote tisuća zaposlenih, više mirovinskih fondova i zatresao temelje Wall Street-a. Do današnjeg dana, mnogi se pitaju kako je tvrtka toliko velika i toliko moćna nestala gotovo preko noći. Kako su uspjeli varati svoje investitore i poslovne partnere toliko dugo vremena?
Enron je bila velika američka energetska kompanija koja je dominirala tim sektrorom kako na području SAD-a tako i u svijetu. Tijekom 6 uzastopnih godine američki magazine Fortune im je dodijelio titulu “Najinovativnije američke kompanije”. Istina je bila ta, da je iznutra sve bilo trulo do srži.

Sve je započelo kada je CEO Jeffrey Skilling otkrio način kako sakriti financijske gubitke trgovanja električnom energijom u poduzeću i to upotrebom “mark-to-market” računovodstva. Radi se o tome da bi Enron započeo projekt, kao što je izgradnja elektrane, te bi odmah predvidjeli dobit koju bi zabilježili u financijskim izvještajima. Često bi poduzimali rizične projekte, koji bi propali ali to ne bi bilo vidljivo u knjigama. Kockali su se sa mirovinskim fondovima zaposlenika i u isto vrijeme sebi isplaćivali nevjerojatne bonuse. Mreža korupcije se protezala sve do odvjetničkih ureda, bankara i revizorskih kuća. Svi su bili potkupljeni da zataškaju situaciju i svi koji su trebali reći “ne”, nisu rekli “ne” nego su uzeli svoj dio kolača.
Možda najveći sklandal u koji je Enron bio upleten je bio onaj vezan uz Kalifornijsku elektroenergetsku krizu. U saveznoj državi sa dereguliranim tržištem električne energije (opskrbu obavljaju privatne kompanije, a ne država) došlo je do periodičnih prekida struje uzrokovanih nelegalnim gašenjem elektrana od strane Enrona koji su se opravdavali vremenskim nepogodama. Rezultat toga je bio da je Kalifornija morala uvoziti električnu energiju iz drugih država, po puno višim cijenama. Na taj način je Enron manipulirao tržištem jer se većina njegovog financijskog poslovanja odnosila na isporuke energije i isplate u budućnosti. Propali su veliki konkurenti poput PG&E, građani nisu mogli plaćati tako visoke račune, a sve to je državu koštalo 40-45 milijardi $.

Ali ovo nije samo priča o brojkama, ovo je priča o ljudima. Jeffrey Skilling je vjerovao da su novac i strah jedina stvar koja motivira ljude. U organizaciju je uveo PRC sistem (pregled sustava performansi) prema kojem bi zaposlenici bili ocjenjivani sa ocjenom od 1 do 5. Deset posto ljudi je moralo dobiti ocjenu 5, neovisno o apsolutnoj izvedbi, i tih deset posto bi dobili otkaz. Stvarala se macho-agresivna kultura koja se protezala od vrha prema dnu organizacijske strukture. Top menadžment je često išao na avanturističke izlete koji su bili opasni po život. Tu se radilo o ekstremnim sportovima kao što su vožnja motocikala po pustinji koja bi nerijetko završila sa razbijenim motociklima. Na taj način su se osjećali dobro kao muškarci. Zaposlenici su bili trenirani da gaze sve pred sobom kako bi napredovali. Nikakve etičke vrijednosti tu nisu igrale ulogu, osnovni instinkt je bila pohlepa.


Gledajući unatrag, tvrtka je pretrpila ogromne financijske gubitke kao posljedica bahatosti, pohlepe i gluposti top menadžmenta. Enronov slogan je bio “Ask why”, ali se nitko zapravo nije usudio pitati “zašto”. Bankrot korporacije se mogao izbjeći, samo da je netko imao hrabrosti kopati dublje.