Obveze: Pohađanje svete mise u nedjelje i zapovijedane blagdane i sudjelovanje u njoj pjesmom i molitvom. Post i nemrs, doprinos za potrebe Crkve
Na svetim bismo misama trebali biti zahvalni za život i dobra koja uživamo što često nismo jer „drugima je uvijek bolje“. Kaže se da čovjek zapravo nikad ne može biti sretan jer kod svog susjeda gleda samo dobro, a ne vidi i zlo.
Navikli smo žaliti se zbog svake nedaće koja nas je snašla a redovito zaboravljamo zahvaliti se za radosne trenutke za dobre događaje. Dobre događaje doživljavamo kao nešto najnormalnije, a nedaće kao nešto što nas je nepravedno snašlo. Nedaće su nam dane da bismo nešto naučili, dobri ishodi samo su nagrada.
Ima jedna dobra izreka koja kaže: „ako pri svakoj usluzi (dobrom djelu) misliš na zahvalnost nisi pomogao već prodao.“
Naime malo je onih koji pomažu i ne čekaju uzvrat. Njima svaka čast i hvala.
Prispodoba o suncu i vjetru (dobrota spram zloće)
Šetao jednom neki čovjek sa šeširom livadom. Spaziše to sunce i vjetar te se stanu nadmetati tko će mu prvi skinuti šešir s glave. Vjetar počne puhati, sve jače i jače; što je vjetar jače puhao to je čovjek jače stezao šešir na glavi. Napokon nakon dugo vremena vjetar odustane. Tada se sunce okušalo. Ono grane i obasja čovjeka svojom toplinom - čovjek ubrzo skine šešir.
Priča je to koja govori da ljubav uvijek pobjeđuje naspram prisile, s lijepim ćemo riječima i dobrim djelima postići puno više nego da krenemo naoko lakšim putem jer u kraljevstvu Božjem nagrađuju se skromnost i poniznost. Suprotno tome u zemaljskim stvarima nerijetko bolje prođu bezobzirno guranje i bahatost. Isus nas je sve, svojim primjerom stavio pred kušnju: biti i ostati dobar. Dobrota nije naivnost već dar da sebi i drugima učinimo život ljepšim. Dobrotom i zahvalnošću odužujemo se za ono najljepše što primamo; majčinu ljubav, njegu u bolesti, pomoć u nevolji.
„Što su tijelu dobra jela to su duši dobra djela“
„Molite kad ste u bijedi i nevolji. E kad biste molili i u punoći svoje sreće i u danima obilja.“
