četvrtak, 29.03.2007.
GDJE JE NESTALO SRCE?
|
Ja cu platiti ovoga puta. Konobaru, mozete li mi molim vas donijeti racun za sve moje postupke do sada? Hvala, pricekat cu.. Pogodi iglu tocno u sredinu kruga. Izdaleka neces ni vidjeti pobjedu. Zalis li zbog toga sto si uopce pokusao? Pogledaj me u oci ako mozes. Vidis li jos uvijek onu svjetlost? Ja ne. To bi trebalo znaciti da sam progledala. Ali cudno, pogled prema drugima je jos uvijek jednak Razina monotonije polako raste. Sve je u brojkama. Samo treba znati kod kojeg broja stati. Da sam barem znala stati.. Ona beskonacnost iznad nas. Onaj put. Promijenila sam ga. Zar sam onda promijenila i cilj? Mislim da jesam. Nema vise niceg sto ne znamo. Nema vise niceg sto covjek nije uspio izgovoriti. Ali nesto nedostaje. Gdje je nestalo srce? |
nedjelja, 25.03.2007.
.. sutra je novi dan..
|
"Reci kako je kad gubis se kad krivo radis, lutas i nestajes kad sve rijeci postanu suvisne tvoj mutan pogled, nijeme usne gdje je nestalo srce" Kao da nema buducnosti.. sve je puno slijepih ulica.. ne vidim vise, ne shvacam vise, utapam se.. ne osjecam vise i zbog tog se bojim.. u kojem je pravcu sve nestalo? Samo da opet ne odem tim putem.. bojim se praznine i samoce i osjecam svaki tren prolaznosti.. ruke su me odavno pustile i nema vise oslonca.. strance, reci mi, hoce li sutra biti bolje? Hoce li jutro izgledati vedrije? Nemoj mi reci da ne znas, budi okrutno iskren, samo nemoj sutjeti.. jer utapam se u tisini, u hladnoci osjecaja.. sto sam to napravila? Sto su to ljudi napravili? Nema krivaca, nema nevinih.. samo pusta tijela koja plove na nekoj drugoj rijeci.. da li je brodolom konacno prosao? Ako jest, zasto se ne osjecam sigurnom? Zagrli me, strance.. pronadji me, pronadji me u toj gomili, dokazi mi da sam to ja i da sam jos uvijek ziva.. reci mi, odkud tolika samoca odjednom u meni? Odkud ti strahovi, sumnje, nemiri.. kud je nestala cesta kad je toliko trebam? Jos nisam skinula uspomenu sa sebe.. da li bih mozda trebala? Svi putevi do mene su zatvoreni.. spavam.. "Dobro skriveni u kockice, mjesto što zovu dom s crnim povezom prek očiju ne žude za slobodom Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak zbog njih nebo se zatvori zaplače kao dijete šalje buru da ošamari, protrese da se sjete onih malih stvari zraka i sunca nad njima da shvate još uvijek pozitivnih stvari ima" |
petak, 02.03.2007.
|
pogled, osmjeh, casa bambusa poljubac suze zagrljaj koji nije trazio objasnjenje koraci koji su odlazili miris kojeg je ponio vjetar tisina pogled prepun iznenadjenja, straha, radoznalosti cekanje nova kava, novi osmjeh, nove mi zagrljaj koji je ceznuo za tobom suze osmjesi dolasci i odlasci zagrljaj koji je nestao atom nabijen suzama poceo se raspadati.. otopio se u rijeci.. rijeka je presusila.. suze su nestale.. zelim znati sto je ostalo.. |
