Ja cu platiti ovoga puta. Konobaru, mozete li mi molim vas donijeti racun za sve moje postupke do sada? Hvala, pricekat cu..
Pogodi iglu tocno u sredinu kruga. Izdaleka neces ni vidjeti pobjedu. Zalis li zbog toga sto si uopce pokusao?
Pogledaj me u oci ako mozes. Vidis li jos uvijek onu svjetlost? Ja ne. To bi trebalo znaciti da sam progledala. Ali cudno, pogled prema drugima je jos uvijek jednak
Razina monotonije polako raste. Sve je u brojkama. Samo treba znati kod kojeg broja stati. Da sam barem znala stati..
Ona beskonacnost iznad nas. Onaj put. Promijenila sam ga. Zar sam onda promijenila i cilj? Mislim da jesam.
Nema vise niceg sto ne znamo. Nema vise niceg sto covjek nije uspio izgovoriti. Ali nesto nedostaje. Gdje je nestalo srce?
Post je objavljen 29.03.2007. u 21:16 sati.