..like a rose on the grave of love..

nedjelja, 30.07.2006.

.. put bez povratne karte..


Image Hosted by ImageShack.us

Rijeci su nekad ispisivale netaknute papire.. nagovjestale tek dolazece osjecaje ili pak one koji su vec zavladali povrsinom.. sad su i one potisnute.. Pogreske pocinju moliti za oprost.. no tko ce ih izgovoriti? U nekim proslim danima bilo je lakse.. a mislila sam da ne moze biti teze.. Tijelo zgrceno od boli i dalje lezi na golom kamenu. Jednom davno, upoznalo je svoje snove u obliku čovjeka… Ona joj je ispričala njezinu najljepšu bajku i povela je sa sobom. Pokazala joj je vrt prepun cvijeca, povela ju na voznju kroz oblake.. Bila je to predivna bajka prepuna isprepletenih niti koje su nekako, djelom, popucale.. I sad, ponekad, njezin se covjek vrati i opet je povede na davno poznati put. A kako vrijeme prolazi, ona shvaca koliko su se njezini snovi promijenili.. a samim time se i covjek promijenio.. No uvijek kad se nadje pored crvenih ruza, pogleda gore prema nebu i nasmije se.. i tad se sjeti.. sjeti se davno zaboravljenih slika, zaboravljenih i potisnutih rijeci, svih strahova i suza, i svih osmjeha i nadanja.. Ustane, osmjehne se, i opet ponovo zakoraci u susret svojim snovima..
- 01:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.