Rijeci su nekad ispisivale netaknute papire.. nagovjestale tek dolazece osjecaje ili pak one koji su vec zavladali povrsinom.. sad su i one potisnute.. Pogreske pocinju moliti za oprost.. no tko ce ih izgovoriti? U nekim proslim danima bilo je lakse.. a mislila sam da ne moze biti teze.. Tijelo zgrceno od boli i dalje lezi na golom kamenu. Jednom davno, upoznalo je svoje snove u obliku čovjeka… Ona joj je ispričala njezinu najljepšu bajku i povela je sa sobom. Pokazala joj je vrt prepun cvijeca, povela ju na voznju kroz oblake.. Bila je to predivna bajka prepuna isprepletenih niti koje su nekako, djelom, popucale.. I sad, ponekad, njezin se covjek vrati i opet je povede na davno poznati put. A kako vrijeme prolazi, ona shvaca koliko su se njezini snovi promijenili.. a samim time se i covjek promijenio.. No uvijek kad se nadje pored crvenih ruza, pogleda gore prema nebu i nasmije se.. i tad se sjeti.. sjeti se davno zaboravljenih slika, zaboravljenih i potisnutih rijeci, svih strahova i suza, i svih osmjeha i nadanja.. Ustane, osmjehne se, i opet ponovo zakoraci u susret svojim snovima..
Post je objavljen 30.07.2006. u 01:36 sati.