The devil inside

Obožavam Božić. Oduvijek. Jedino vrijeme kad se zaboravlja na sve one gluposti tipa učenja i slično, čak se i moja majka opusti. Naravno, purica, mlinčeki, iako ih netko ne može smisliti. Ja sam netko.
Već tradicionalno sa sestrom provodim projekt zvan jaslice.
Koja je fora u tome? Pa eto, nas to zabavlja! A sve je počelo prije neke 4 godine kad smo pospremajući stan par dana prije Božića našle staro ogledalo, i kad je moja toliko kreativna sestra skontala da bi ogledalo moglo glumiti jezerce, i da to možemo ukomponirat uz jaslice. O majko mila. I kaj sad, sad tijekom cijele godine imamo na umu tu boleštinu, pa između ostalog, naš projekt uključuje krokodila iz Kinder jajca, i to sa kutomjerom u ruci, patku ili pile (nisam ziher kaj od tog dvoje) koje zauzima otpr pol jezera, te morskog psa koji je manji od patke ili pileta. Naravno da to nije sve, ali ima toliko divnih i posebnih detalja da se svi jednostavno ne daju opisati, a neću niti pokušavati jer bi mogla zaboraviti na još koju od tih divota.
E, a kad smo kod jaslica, mislim da vam moram opisati jedan predivan primjerak...
Daklem, slušajte vako... Sestra mi rođena živi u srcu Slavonije ilti u Požezi (nemojte me ni pokušavat ispravljat jer je namjerno napisano tako, a nisam tolko tulava da ne znam da je pravilno reć "Požegi", a pošto nas ionak stalno jebu s pravopisom, e pa, dame moje i gospodo, poštovani lektori, poljubite me u dupe jer imate sibilarizaciju).
Uglavnom, jedan od mojih posjeta toj istoj, tj mojoj jedinoj sestri dogodio se u vremenskom periodu od 2. do negdje 5. siječnja ove godine. Ergo, u postblagdansko vrijeme. Tijekom jedne od šetnjica tim divnim gradom, a ovaj put nije zajebancija jer Požegu stvarno volim, put nas je odveo do glavnog požeškog trga. Koje li divote, imaju jaslice na otvorenom! U prirodnoj veličini! A kao freak za Božić i sva ta sranja koja uz njega idu, morala sam to čudo vidjeti izbliza. Ostala sam bez daha. Doslovno. Jer sam se naprosto gušila od smijeha. Pitate se zašto? Ne brinite, reći ću vam- prvo što sam primjetila bila je plastična lutka koja je trebala predstavljati kralja, ali nekako nije izgledala previše kraljevski-izgledala je ko Bizzo iz Bolesne Braće, i to u nekom haljetku, sa zelenom suknjom preko, koja je bila navučena samo do koljena. Zatim Josip koji kleči, i zapravo više zgleda ko Quasimodo. Sve prepuno tikvica, raznobojnih, jer je sasvim logično da je mali Isusek bil okružen istima kad se rodil. A kad smo kod malog Isuseka, on je zgledal napušeno. I nisam jedina koja tak kaže. I to nije sve. Marija sa jednom jako čudnom rukom, i, na što smo kasnije upućene, samo jednim okom. Predivno. Cijelu priču predivno zaokružuju ofčice s falusnim njuškama. Straaašno. Ziher ima još nekaj, ali toliko detalja...Šteta kaj nisam imala fotić sa sobom.
E, da, u principu mi je tema Božića pala na pamet jučer dok sam sjedila u tramvaju na putu prema Trgu, i kad sam vidjela dućan koji je već sad uređen za Božić. Pa jebote, koji kurac imaju sređivati sad išta, pa tek je ljeto završilo?!

U zadnjih par godina mi se zgadilo kolko rano uređuju izloge, al obično sam se snebivala kad bi te izloge vidjela onak, sredinom studenog, a ne sredinom jebenog listopada!!! Zar apsolutno sve moraju komercijalizirati??? Prije bi me tako razveselili prvi uređeni izlozi, znala sam da je blizu, i uživala u iščekivanju. Sad imam taj osjećaj samo dan, dva prije, kad sređujemo stvari doma.
Božić ću i dalje voljeti, i dalje ću uživati u provođenju projekta, u kupnji, a posebno primanju poklona (jebiga, kad sam razmaženo derište), ali ona čarolija koja je godinama bila prisutna otišla je. I nažalost, prilično sam sigurna da je to zauvijek. Nisam više dijete...
Ma nema veze, sad mi je bolje nego ikad. Ljudovi...pozdrafff...
I svima veeeelika