The devil inside

Jesam, jesam. Pukne me nekaj, i ja to moram napisat. Pa napišem neka sranja o znakovima i slično. Ali, tko ŽIVI taj i griješi, pa tako i ja. Jebiga, čovjek sam. Točnije, čovjekica I jebiga, post napisala, nakon toga napravila po svom...ili protiv sebe, jer više ni sam bog (pod uvjetom da isti postoji) ne zna kaj ja oću,hehe. Al neka ostane, da me podsjeti na moju glupost/mudrost, ovisi o ishodu svega
Daklem, ono što pokušavam reći...gZ definitivno nije ispao iz igre. Propali planovi za subotu, razočarani oboje...ja gubim nadu...nazvao me i pričali smo 2 sata. Pa se nada vratila. U nedjelju do 8 navečer opet neizvjesnost, čak sam ga i odjebala, čula sam mu razočaranje u glasu...nisam mogla izdržati. Mučila sam se neke dvije-tri minute do final odluke, moram ga vidjeti!! I isplatilo se...Predivna zajednička večer, sa happy endom. Od danas je official. Postojimo MI.

To je bilo jučer. Danas je priča malo drukčija. Dan je počeo predivno, naspavala sam se, s ukućanima sam za divno čudo čist normalno razgovarala, bez imalo nervoze i napadaja bijesa. Al je trebalo krenuti na faks, ili, bolje rečeno, fucks (jer je to čisti jeb u mozak)
Jedva jedvice stigla na bus, vjetar me nosi (a bome ima kaj nositi), uletila unutra smrznuta. Odslušala zanimljivo predavanje, i tu je otprilike kraj dobrog dijela današnjeg dana. U 3 sata nam je trebalo početi drugo predavanje, nekima od nas prilično važno jer smo napokon trebali dobiti teme za seminar koji treba biti gotov u roku od par tjedana. (I to seminar koji izlažemo 45 minuta, dakle, 45 minuta sramoćenja pred kolegama i profesorom. Kill me now i skratite mi muke). E pa, zajeb, naravno, jer se gospodin professore nije pojavio do 4 sata, do kad nas je ionak u predavaoni ostalo još samo četvero najblesavijih. I onda van na kišu, istina, s kišobranom, koji ne znači apsolutno niš dok te vjetar nosi... Pa ti bus (koji, usput budi rečeno, ide svakih 25 minuta) ode pred nosom... I pošto si jebeni optimist (ma kog ja lažem?) kreneš pješke, jer ti je samo 20 minuta do doma, a ne pada tak jako. Niti puše tak jako...
Koje su posljedice moje odluke, pametne nadasve? Sjedim doma, smrznuta, s najodvratnijom glavoboljom ikad. Ok, možda nije baš najgora ikad, al je aktualna,pa je i to čini dovoljno groznom.

Mislim da je to sve za danas. E, da, htjela sam citirati i par prigodnih stihova...

I cheated myself
Like I knew I would
I told you I was trouble
You know that I'm no good...

GZ, e jesi se usosio...

Ljudovi moji, pozdravljam vas sve do idućeg puta, vjerojatno uskoro, i vjerojatno opet s nekom dubokoumnom temom posta, tako tipičnom za mene. Bježim dok se ne ukopam još dublje u...blato
Pozdrafff