Mrzim ju! Mrzim ju! Mrzim ju! Mrzim ju! Mrzim, mrzim, mrzim, mrzim!!!!!
Ok. Sad sam se malo ispuhala i sve 5.
Daklem, mili moji, ja sam vam u principu dala godinu. Kažem u principu zato što i nisam zapravo. Pazite vi te jebene logike- imam ispunjene sve uvjete za upis treće, he, al nemam položen jedan debilni ispit s druge godine, i zato me jebena bolonja opet drži na drugoj. Logike nigdje, al ok-prvi put nakon što sam upisala faks napokon imam ispunjene apsolutno sve uvjete za treću. Al me jebe to kaj imam još jedan ispit iz druge za dati, i to smeće koje uopće nisam mogla dati jer nisam ni slušala navedeni predmet. Fora je u tome kaj sam prethodnik tog sranja tek upisala prošle godine, i zapravo na kraju ispada da ja nisam ni mogla otić na treću. E pa, ne u jednu nego u tri komada... I postoji mogućnost da ću opet ispasti jebeni freak of nature. Naime, ako položim sve ispite ove godine, a i to sranje, nemreju me upisat na treću jer nebum imala kaj s treće slušat. Neg je jedini logičan ishod izravan upis na četvrtu. Sad vi meni lijepo recite, ko je tu lud???
Al nemojmo se držati samo lošeg. Jučer sam bila na koncertu Muse-a u Domu sportova. Majko mila, stvarno su dobri!!! Mislim, nije sad da sam ih ikada nekaj preveč slušala, al rekoh, zadnji album mi se sviđa, ovo mi je možda jedinstvena prilika, pa bi bilo zgođušno iskoristit ju. Prvo sam bila na kavi u Gradskoj kavani, ponavljam GRADSKOJ KAVANI, gdje me fascinirala, zapravo, više živcirala činjenica da konobar mijenja pepeljaru nakon svake dvije cigarete. Nekak neprirodno, kaj ne?
U svakom slučaju, na koncert sam se sjetila krenuti tam negdje oko pol 9, a onda ko za vraga nije bilo nijedne dvanaestice, al je zato svakih pol minute išla sedamnaestica. Logike? Ni za lijek.
Ok, daklem, na kraju sam završila na dvojci koja je nekim bolesnim slučajem završila na trgu, i naravno, kad je zatvorila sva vrata,onda se napokon ukazala dvanaestica, al nema veze, ionak mi je bilo bliže od zapadnog nego od trešnjevke. Uletila sam u dvoranu, al sam bila crknuta ( jer me, naime, jebu sinusi, kašljem ko konj i sl, i to već tjedan dana), pa nisam išla u gužvu, neg sam lijepo ko penzić otišla na tribinu i sjela. Priznala sam i tu sramotu- da, sjedila sam na koncertu. U roku od nekih 10 minutica je koncert napokon i počel, što bi značilo, samo pol sata kašnjenja. Što je za ove prosore malo. Već su me na samom početku oduševili vizualnim efektima, zvučne nema uopće potrebe spominjati. Moja priprema za koncert je zapravo bio samo zadnji album, al mi apsolutno nije smetalo... Iskreno, bili su mi toliko dobri da uopće nisam imala potrebu ni pjevati, ni skakati, ni ništa... Samo sjediti, slušati i gledati... Bilo je veličanstveno. Definitivno ih stavljam na popis svojih favorita, uz Depeche Mode i Placebo. A ta se postava već dugo, dugo nije mijenjala.
U svakom slučaju, ako ikada ponovo dođu, ne propuštam ih, a isto preporučam svima. To vrijedi vidjeti.
Nije s koncerta, al jebiga...ovo mi je najdraža pjesma