Reci NE drogama
droga_title2

četvrtak, 06.03.2008.

Pakao droge

Prvi put droga se obično kuša iz znatiželje ili na nagovor prijatelja. Dobro razmisli isplati li se ući u takav rizik. Posljedice, na koje kasnije više ne možeš utjecati, mogu biti vrlo teške.


Pa što, jedan mi džoint neće naškoditi. Želim znati što je to zapravo, kako se osjećaš, što doživljavaš...


Naoko bezazlena znatiželja , međutim, može biti samo prvi korak u svijet droge. A kako on izgleda, to več zacijelo znaš iz brojnih novinskih članaka, televizijskih dokumentaraca, filmova, ispovijedi ljudi koji žive u tom paklu, ili su ipak imali sreću da se iz njega izvuku. Broj narkomana i u nas raste, pa su sve veće i mogućnosti da se nađes u društvu u kojem će ti netko ponuditi 'travu', ili barem u tebi pobuditi znatiželju. Pravi je odgovor: hvala, ne bih. Naravno, konačna je odluka na tebi, ali mudro je imati na umu sve ono što ti o tome mogu reći i savjetovati roditelji, nastavnici, liječnici, sociolozi, kao i oni koji su sve to iskusili na vlastitoj koži. A sve to doista upućuje na jedan jedini odgovor: Ne!
I to bez obzira na to radilo se o takozvanim lakšim, ili, pak, težim drogama. Jer, svaki početak, ma kako se bezazlenim i bezopasnim činio, može završiti tragično. Put je, kako opisuje američki stručnjak dr. Robert Schwebel, uglavnom uvijek isti, vodi kroz četiri faze. Pretpostavimo da nisi odoljela/odolio izazovu prvog džointa. Kako bi se situacija za tebe mogla dalje razvijati?

ČETIRI OPASNA KORAKA

Prva faza: PROBA
Drogu uzimaš da bi probala/probao njezine učinke, ili te na to netko nagovorio. Netko samo na tome i ostane, ali netko će za narkotikom posegnuti i drugi, treći, i tko zna koji put.

Druga faza: SVE ČEŠĆE S DROGOM
Probala/probao si, možda ti se svidjelo, zašto ne bi još koji put? I sve češće uzimaš drogu, u društvu, za dobro raspoloženje. Pritom na to trošiš i sve više novca, svog džeparca. Sve ti se još uvijek čini bezopasnim, računaš na to da možeš prestati kad god hoćeš. Je li doista tako?

Treća faza: NAVIKA
Iz druge, vrlo je lako skliznuti u treću fazu. Već vrlo štetnu i vrlo opasnu. Postaješ zaokupljena/zaokupljen drogom. Uzimaš je i zbog toga da bi se lakše nosila/nosio sa životnim problemima. Ali, oni se tako ne mogu riješiti. Zanemaruješ svoje dnevne obaveze, gubiš dah u školi, ostaješ bez starih prijatelja, krećeš se u novom društvu, društvu narkomana. Sada je već teško odustati. Na kraće ćeš vrijeme možda i prestati uzimati drogu, ali prva prigoda, prvi tulum, ili prvi problem na koji naletiš, opet te vraća njoj. Postaješ svjesna/svjestan da to što radiš nije dobro, ali jednostavno nisi u stanju prekinuti, što ti još dodatno ruši samopoštovanje.

Četvrta faza: OVISNOST
U toj, najopasnijoj i najštetnijoj fazi, svojim životom ne vladaš ti, nego droga. Ona ti je važnija od svega, zbog nje zanemaruješ sve ostalo, bez nje više ne možeš. Nema šanse da završiš školu, nađeš ili zadržiš posao. Droga ti više ne pruža baš nikakvo zadovoljstvo, ali je jednostavno moraš uzimati. Vrtiš se u začaranom krugu: od problema koje je izazvala droga bježiš uzimajući baš tu drogu. Trebat će snage, volje i upornosti da se iz toga izvučeš. Neki će reći da se mogu izvući kad god požele, ali ih život, činjenice i statistika demantiraju. Ne vjeruj im. Ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima života. Ovisnik zanemaruje školske obaveze, kasni ili ne dolazi na nastavu, dobiva sve lošije ocjene, neprimjereno se ponaša u razredu. Mijenja mu se i društveni život, gubi prijatelje, a do napetosti i sukoba dolazi i u obitelji.


Droga ostavlja duboke tragove i na tijelu.
Jasni i svima vidljivi znakovi uzimanja droge:
1. Crvene oči.
2. Zanemarivanje osobne higijene.
3. Gubljenje težine (kod nekih droga).
4. Poremećaji u spavanju.
5. Umor ili hiperaktivnost.
Želiš li da se to i tebi dogodi?


ODLUČI: 6 x NE ILI DA

Zato, prije prvog 'snifanja' ili 'trave', razmisli i odgovori samo sebi na ova pitanja sa da ili ne:

* Ući ću u taj rizik, baš me briga što znam da je to opasno;
* Ne poštujem i ne volim sebe, a ni svoju obitelj, svoje prijateljice i
prijatelje;
* Baš me briga za moje zdravlje i moj izgled;
* Baš me briga za mog dečka/moju curu;
* Svoje probleme, u obitelji, u školi, u društvu, ne mogu riješiti niti
sama/sam, niti uz pomoć roditelja, prijatelja i svih onih koji me vole;
* Više vjerujem onima koji su drogu već probali, nego roditeljima,
nastavnicima, prijateljima.

Ako su ti baš svi odgovori 'da', vjerojatno ćeš probati. Ipak, možda potom, na svoju sreću, i odustati. Ako ti je barem jedan odgovor 'ne', nema brige - valjda si dovoljno mudra/mudar da se u tako nešto, u takav nepotrebni i opasni eksperiment nećeš ni upustiti. Dois

06.03.2008. u 22:25 • 1 KomentaraPrint#

Metadon

metadon-ok

O metadonu, metadonskoj terapiji ili tretmanu, javnost malo zna. Poznato je samo to da država besplatno daje tablete metadona ovisnicima. Ovisnici i porodice ovisnika poznaju nešto detaljnije praktični dio besplatnog snabdijevanja metadonom, ali o refleksijama i pozadini cijelog programa također malo znaju. Zato su polemike u javnim medijima o izradi algoritama za supstitucijsku terapiju metadonom, o optužbama odgovornosti Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH u svezi metadona od strane dr. Torrea i dr. Sakomana i o kriminalnim djelima prodaje metadonskih tableta na ulici - potpuno nejasne.
Obzirom na to da zlouporaba droga eskalira i da postaje jedan od kapitalnih problema naše budućnosti, "metadonski" segment državne akcije u suzbijanju ovisnosti treba pojasniti.
Metadon, zapravo "Plivin" heptanon (komercijalni naziv), analgetik je u kirurgiji, a koristi se i u takozvanoj supstitucijskoj detoksikaciji opijatskih ovisnika. Prevedeno na razumljiviji jezik, to znači da se opijatskim ovisnicima svakodnevno, besplatno izdaju tablete metadona koji bi oni morali uzimati uz kontrolu i u nazočnosti dežurnih osoba. Uz propisani broj tableta ovisnik nema potrebu za heroinom i nema apstinencijskih kriza. Doduše, euforija nije intenzivna kao kod ubrizgavanja heroina i zadovoljstva su manja, ali ovisnik nije u stalnom strahu zbog nabave droge. Ovakva, kontrolirana primjena metadona utvrđena je temeljem Nacionalne strategije za suzbijanje zlouporabe opojnih droga u Saboru 1996. godine.

06.03.2008. u 22:10 • 1 KomentaraPrint#

Heroin

heroin-ok

Heroin, prljavo, zlatna prašina, ključ je ''heroinskog carstva'', U pokušaju da bar malo odškrinemo vrata istine o tom narkotiku jačem od svakog osjećaja pa i od najjačeg - od ljubavi, krenut ćemo s temeljnim,''tehničkim'' podacima:
Heroin, (horse, žuto, smede, pis, piz, šut, smack, skag, junk, i dr...) polusintetski narkotik, znatno je teže proizvesti nego cocain. Za proizvodnju potrebno je stručno znanje, dobro opremljeni laboratoriji, plodna polja zasadena opijumskim makom latinskog imena, Papaver somniferum - i mnogo sunca. Najbolje opremljeni laboratoriji nalaze se u Hong Kongu, ali ima ih, također moderno opremljenih, u Zlatnom trokutu, Zlatnom polumjesecu, u Meksiku, Gvatemali i dr… tamo gdje se i najviše uzgaja.
Čistog heroina na tržištu droga - nema! Distributeri i dileri dodavaju čistom heroinu razne diluente (šecer, škrob, mlijeko u prahu i dr...), zbog povećanja mase, ali i aktivne supstance (kinin, prokain, strihnin i dr...) zbog prikrivanja manjka heroina. Omjer dodavanja je od 9:1, pa sve do 50:1, što znači da na ulice dolazi vrlo razrijeđen heroin. Heroin je moguće detektirati u mokraći 1 do 2 dana nakon uzimanja. Heroin je "hard drug" ili "teška" droga (ta podjela, na lake i teške droge zaista nije ispravna - ali je praktična) i u praktičnom smislu označava kraj narkomanskog puta. Iza heroina ništa nije isto, ili bolje reći, ne postoji više ništa osim heroina!
U Hrvatskoj se upotreba heroina širi, iako mu je cijena u odnosu na standarde previsoka. Cijena jednog grama je 400 do 550 kuna. Cijena jedne doze varira od 100 kuna, ali ponekad i do svega 50 kuna. Ovisnik s velikom tolerancijom ubrizgava dozu i 3 do 4 puta dnevno. Hrvatski dileri lakih droga ne prodaju heroin, ali će potencijalnog korisnika uputiti "na pravo mjesto". Na tržištu pojavljuju se obično međuproizvodi nastali u procesu proizvodnje ili finalni proizvodi. Po tome su se standardizirale vrste heroina:
heroin 1 - je morfinska baza, najcešće se proizvodi u Aziji, u Zlatnom trokutu, zbog lakšeg transporta u laboratorije Tajlanda i Miamne (bivša Burma). Na podrucju Srednjeg Istoka i Meksika je rijetka, jer se heroin direktno proizvodi od sirovog opijuma. Sive je do smeđe boje.
heroin 2 - je sirovi heroin, međuproizvod poznat pod kineskim imenom Tsao ta. To je kruta tvar koja se može mrviti u prah, blijedosive do smeđe boje. Proizvodi se u Aziji kao pripravak za dvije finalne vrste heroina - za pušenje i za ubrizgavanje.
heroin 3 - pripravljen je za pušenje. Može se razrijediti octenom ili limunskom kiselinom i ubrizgavati. Zrnaste je strukture, sive do žute i žutosmeđe boje, često je pomiješan s kofeinom. Poznat je pod imenima; White Dragon Pearl i Brown sugar heroin.
heroin 4 - proizveden je za ubrizgavanje. Vrlo je čist u proizvodnji, ali se zbog povećanja volumena, u uličnoj prodaji, miješa s dodacima. To je prah bijele do žuto-krem boje.
Postoji i takozvani, smeđi heroin - dobiva se direktnim procesom bez pročišćavanja. Smeđ je, tamno smeđ, pa i crn, u krutim je komadima, zrnaste strukture. Često ima miris octa.

SIMPTOMI
-uske zjenice, usporenost, pospanost,
-promijenjena boja glasa
-(izdišući umorni glas nižeg tonaliteta),
-usporeno disanje i usporeni puls
-(kod jačih intoksikacija dubok san koji može završiti komom i smrću),konzument često šmrca,
-ako se fiksa vide se ubodi po venama ruku.

POSLJEDICE
-teška fizička i psihička ovisnost,
-promjene cjelokupne ličnosti i ponašanje,
-velika potražnja za novcem,
-psihofizičko propadanje,
-zaraza hepatitisom ili AIDS-om,
-razna oboljenja: jetra, bubrezi, pluća,
-rizik od predoziranja,
-povećana sklonost kriminalu,
-teška kriza u odvikavanju,
-široke zjenice, suzne oči, drhtanje,
-nos curi, povraćanje,
-proljev, bolovi u čitavom tijelu.

ZNAKOVI UPOTREBE
-igle ili šprice,
-nagorjele žlice,
-limunska kiselina,
-razne vrpce,
-zavoji,
-vatice,
-pojas

06.03.2008. u 22:02 • 0 KomentaraPrint#

Crveni Mak

crveni mak-ok

Opijumski mak latinskog imena, Papaver somniferum, jednogodišnja je biljka s lomljivim stablom i granama, visine do 160 centimetara, ali izuzetno i do 2 metra. Cvjetovi su veliki, na vrhu stabljike, ima četiri latice crvene ili bijele, zavisno o podvrsti. Čahura je okrugla ili konusna, plavozelenkaste, svjetlozelene do tamnozelene boje. Postoji nekoliko podvrsta Papaver somniferuma: album, glabrum, depressum, setigerum, i dr...
Zasijecanjem čahura izlučuje se mliječno bijeli lateks, koji poprima smeđu boju. Tada se s čahure skida tupim noževima i to je sirovi opijum. Nakon sušenja na suncu mijesi se u oblike kocaka ili štapića. Stajanjem, sirovi opijum otvrdne i poprima gotovo crnu boju. Može se čuvati više od 15 godina, a da pri tome ne izgubi na kvaliteti. Sirovi opijum upotrebljava se pušenjem.
Prije dvadesetak godina u socrealističkoj Hrvatskoj drogiranje je bilo ''pionirsko'', u začetku, a organizirani kriminal još nije nalazio interes u trgovini drogama. Tadašnji ovisnici sami su pronalazili ili uzgajali mak, zarezivali glavice i sušenjem proizvodili sirovi opijum. Tu smeđu masu zatim su kemijski topili i razrijeđivali, i tako dobivali ''okicu'' opijum pogodan za ubrizgavanje. Takav opijum imao je gust talog i morao se ubrizgavati polako, upotreba je bila neugodna zbog pečenja, a ostavljao je ožiljke i oštećenja vena.
Nakon prodora heroina u naše prostore, opijuma u praktičnom smislu više nema na hrvatskom tržištu. Današnji, moderni ovisnici više ne znaju postupak pripreme za ubrizgavanje opijuma koji je znatno kompliciraniji nego za heroin. No, istina je koju većina današnjih ovisnika ne zna, da ubrizgani opijum ima skoro identične učinke kao i heroin, tek nešto slabije.
Upotreba opijuma pušenjem takoder je kod nas izumrla. Ostala je jedino navika pijenja opijumskog čaja u rijetkim narkofilskim redovima, no to je u širem smislu zanemarivo. Osušene glavice maka i gornjeg dijela stabljike prokuhavaju se i spravlja se čaj izrazito neugodnog okusa. Zbog toga se mora jako zašećeriti i naglo popiti. Nastupanje je sporo, ali djelovanje daje ugodnu, sanjivu opijenost nekoliko sati. Dugotrajno konzumiranje ovog čaja opasno je, jer dovodi do prelaska na heroin.
Inače, konzumacija opijuma moguća je na sve uobičajene načine drogiranja; intravenozno i potkožno injektiranje, oralno, respiratorno, nazalno, pa čak i rektalno.
Upotreba opijuma pušenjem zadire duboko u prošlost. Homerova "Odiseja" dimu opijuma pripisuje moći uklanjanja boli, srdžbe i zaborava svakoj tuzi... Ova biljka radosti kod Sumerana, opisana je još prije šest tisuća godina.

06.03.2008. u 22:01 • 0 KomentaraPrint#

Kokain

kokain-ok

Cocain pod uličnim imenima; snješko, bijelo, lajna, koka, cadillac, i dr... teška je droga (hard drug) i pripada jakim stimulatorima. Nekada je to bila droga uskog kruga elite, zbog svoje skupoće i kratkog trajanja (cca najviše 1 sat), ali danas je raširena u svim slojevima. U Hrvatskoj se aktualna cijena bijelog praha cocaina, bila do nedavno izmedu 500 i 600 kuna po gramu. Za one bogatije, kvalitetniji i čistiji cocain, stajao je više, i do 900 kuna po gramu. No, 2006. godine cocainu cijena pada.Raste ponuda i potrošnja.
Cocain se dobiva iz lišća grma koke (cocier), na relativno jednostavan način. Ta zimzelena biljka, može izrasti kao grm do visine od 6 metara, ili kao stablo visoko do 12 metara. Vegetacijski ciklus je 40 do 50 godina. Koka raste poglavito u Južnoj Americi, a uzgaja se i u Africi, Australiji, na Cejlonu, u Indiji i u Indoneziji. List koke elipsast je, glatke je površine, ima glavno rebro i dva lažna rebra. Listove koke žvakali su stanovnici Anda, stotinama godina prije dolaska španjolskih osvajaca. Žvaču je i danas, na isti način.
Masovna ekspanzija cocaina dogodila se sedamdesetih godina, najprije na rubovima društva, u krugovima glazbenika, glumaca, umjetnika..., a zatim šire, putem glamour industrije, javnih medija, filma, visoke tehnologije i profesionalnog sporta. Vrlo brzo proizvodnja i prodaja cocaina, kralja među svim drogama, postaje najveći business stoljeća. Zahtjev svjetskog tržišta danas se mjeri stotinama tona i milijardama dolara ili eura. Proizvodnja i distribucija cocaina kontrolirana je snažnom narko organizacijom u sprezi s visokom politikom. Nije tajna da neke vodeće banke, američke, švicarske, austrijske, hongkogške i druge banke, te neke moćne obitelji - ne samo da peru cocainski novac, nego i izravno ulažu kapital u proizvodnju cocaina.
Cocain se pojavljuje na tržištu u obliku međuproizvoda, finalnog proizvoda i pripravka, odnosno kao cocainska pasta, cocainska baza, cocain hydroclorid i crack.
Cocainska pasta, vlažna je i pastozna smjesa, ili prašak, bijele do smeđe boje, zavisno o stupnju pročišćavanja. Kod nas je rijetka, a konzumira se pušenjem, s primjesama duhana ili s marihuanom. Dnevno je moguće popušiti do 40 grama paste.
Cocainska baza grumenasta je smjesa kristalne strukture. Može biti u obliku paste i praha, sivo-bijele boje. Sadrži visoki postotak cocaina od 50 do 90%. U prodaji na ulici, dodaju se primjese, pa je postotak čistoće malen. Upotrebljava se pušenjem mješavine s duhanom u cigaretama ili u lulama.
Cocain hydroclorid je onaj poznati kristalni, bijeli prah iz filmova i glamour okružja. Bez mirisa je, gorak, u dodiru s jezikom ili s desnima, izaziva peckanje i neosjetljivost. Lako se otapa u vodi i etanolu. Pojavljuje se, osim praška, i kao otopina za ubrizgavanje, te kao kapsule i tablete. Iako cocain hydroclorid ima temeljnu čistoću do 98%, ulična doza, zbog mnoštva kasnijih primjesa, spada na 5 do 7% čistoće.
Cocain hydroclorid najcešće se ušmrkava. Prašak se žiletom ili nožicem odvaja u retke, obično na površini ogledala ili stakla. Svaki redak sadrži izmedu 20 i 30 miligrama droge. Zavisno o tome koliko droge korisnik želi unijeti u organizam, uvlači se kroz nosnu šupljinu određeni broj redaka. Prašak se unosi cjevčicom, smotanom novčanicom ili žličicom, tako da se jedna nosnica začepi, a drugom se naglo udahne bijeli sadržaj. Ušmrkavanjem, cocain u krvotok ulazi kroz sluznicu, pa u sistem ne ulazi cjelokupna količina droge. Pribor može biti ukrasni, žlicica je često izrađena od zlata i nosi se obješena oko vrata. Početak djelovanja je nakon 3 do 5 minuta, a prosječno trajanje između 30 i 40 minuta. Ovisnik s velikom tolerancijom uzima doze i desetak puta dnevno, a može potrošiti i do 10 grama praška dnevno. Kadkada se kristalna prašina stavlja na zubne desni i ispod jezika, ispod očnih kapaka, pa i na spolne organe. Hidrokloridna forma topiva je u vodi i može se ubrizgavati u vene. Srednja doza iznosi oko 15 do 20 miligrama. Kod ubrizgavanja, željeno stanje nastupa skoro trenutačno, a djelovanje je nešto duže nego kod ušmrkavanja.

SIMPTOMI
-često šmrcanje,
-hiperaktivnost, bezrazložna euforija,
-kriva optimistična procjena i percepcija
osobnog stanja i zbivanja u okolini,
-nesanica, slab apetit,
-osjećaj viška energije,
-proširene zjenice,
-moguće halucinacije i paranoja,
-sklonost hedonizmu i iscrpljujućoj noćnoj zabavi

POSLJEDICE
-jaka psihička ovisnost,
-sve slabiji radni učinak,
-sve veći izdaci za kupnju droge,
-fizičko propadanje, sklonost kriminalu
-oštećenje sluznice nosa ušmrkavanjem,
i vena ubrizgavanjem droge,
-opasnost zaraze hepatitisom i HIV infekcijom,
-teška depresija i psihoze u odvikavanju,
-sklonost promiskuitetu,
-oštećivanje ploda u trudnoći,
-napad na DNK uzrokuje mutacije i oštećenja na nasljednom materijalu, a to može ostaviti teške posljedice na buduće naraštaje,
-smrt zbog prestanka rada srca ili moždanih krvarenja.

ZNAKOVI UPOTREBE
-crvenilo nosne sluznice,
-bijeli kristalni prašak u maloj plastičnoj vrečici ili alufoliji,
-mali komadići slični kamenčićima u staklenim bočicama ili plastičnim paketićima, male metalne mrežice, svijeće, britvice.

06.03.2008. u 21:49 • 0 KomentaraPrint#

Arborea

arboreadatura-ok

ARBOREA DATURA biljka s crvenim i žutim cvjetovima, sadrži supstance koje izazivaju halucinacije.

06.03.2008. u 21:44 • 0 KomentaraPrint#

DMT

DMT-ok

Crank ima mnogo imena: Ice, Benzedrine, Chalk, Meth, Dixies, Diamonts, Mao, Mollies, Jugs, Ups Ice, Yaba, Tina, Christina ili Crystal Meth... To je metamfetamin koji sliči gorskom kristalu i poznat je u kemiji više od stotinu godina. Uglavnom je proziran, bijel, ali može biti i obojen zavisno o dodacima. Kao droga u uporabi je od vremena Drugog svjetskog rata. Neki izvori navode da se crank najprije koristio u njemačkoj vojsci, ali čini se da primat ima Japan. Postoje vjerodostojni podaci da su jednu vrstu metanamfetamina sličnu cranku upotrebljavali kamikaze prije svojih samoubilačkih lijetova. U američkoj vojsci korišteni su metanamfetamini tijekom Korejskog i Vijetnamskog rata. No, ne može se pouzdano tvrditi da su te supstance identične današnjem cranku. Kao party droga crank se počeo intenzivno koristiti posljednjih petnaestak godina u noćnim klubovima između New Yorka i San Francisca.

Crank je kristalizirani metamamfetamin i upotrebljava se pušenjem, no moguće je i ubrizgavanje. Daleko je dugotrajniji u djelovanju, čak i do 24 sata. Posljedice cranka mnogo su pogubnije od posljedica speeda. Cijena speeda kreće se između 100 i 150 kuna po gramu, ovisno o kvaliteti, a crank je znatno skuplji (oko 600 kuna po gramu).

Dim cranka proizvodi; rast samopouzdanja, snažni libido, stanje budnosti i halucinacije. Konzument može ostati budan i hiperaktivan do 24 sata, a poznati su slučajevi i do nekoliko dana. Prve i manje opasne posljedice koje se javljaju, nagli su gubitak težine i nesanica. Nakon kratkog razdoblja euforija, dolazi nemogućnost bilo kakvog uživanja. Javljaju se teške depresije, potpuno otuđenje i nemogućnost komunikacije. Moguća popratna stanja su agresija i nasilje, te paranoja. Slijede teške posljedice: opasno lupanje srca, amnezija, snažno tjelesno propadanje, ekcemi, velike šanse za HIV, koma, te na kraju - smrt. Zbog isparavanja meth para, zubi brzo trunu do desni. Crank najdirektnije i najjače udara na mozak. Pritom ga rapidno uništava i proizvodi nepopravljive štete. Konzumaciju cranka prati snažna, brza i pogubna psiholoska ovisnost. Akutno trovanje također je potencijalni rizik. Prilikom ilegalne proizvodnje cranka koristi se lead acelate kao reagens. Grješke u proizvodnji mogu rezultirati kontaminacijom metamfetamina ovom supstancom s jakim posljedicama za korisnika. Istraživanja, ukazuju da crank povećava libido. Posljednjih desetak godina postao je popularan u gay klubovima u SAD zbog osjećaja iznimne snage i rušenja seksualnih barijera. Bilježi se i neutaživa želja za odnosom s anonimnim partnerima i bez zaštite, što rezultira širenjem HIV-a. Proizvodnja cranka je vrlo jednostavna, posebice uz lako dostupne recepte na internetu, tako da će vrlo brzo padati, danas visoka cijena u Hrvatskoj (oko 600 kn/gram).



DTM halucinogen, lako se sintetizira, ima ga u gljivama Psilocybe mexicana, brzo djeluje (za 3 do 5 minuta), trajanje je oko 1 sat. Simptomi su slični LSD-u.

06.03.2008. u 21:36 • 0 KomentaraPrint#

Peganum

peganumharmala2-ok

PEGANUM HARMALA biljka koja raste u azijskim stepama. Aktivna supstanca je harmin. Uzrokuje optičke halucinacije i stanje slično psihozi.

06.03.2008. u 21:32 • 0 KomentaraPrint#

Peyote

peyote-kaktus-ok

Peyote ili pejotl, okruglasti je kaktus bez bodlji, također indijanska ritualna droga s botaničkim imenom, Lophophora williamsii. Tamno je smeđe boje visine do 20 centimetara. Uzgaja se na području rijeke Rio Grande u Meksiku i Teksasu. Danas tom malom kaktusu prijeti istrebljenje zbog masovnog i sveopćeg psihodeličkog eksperimentiranja, odnosno zbog nekontroliranog branja, zajedno s korjenom. Domorodačka američka crkva, jedna varijanta kršćanske indijanske crkve, pokušava zbog vjerskih rituala, na sve moguće načine, zaštititi rast pejotla. Iako je ova biljka zabranjena, može se u rezervatima Indijanaca nabaviti kriška sušenog pejotla za 5 do 10 centi.
Sušene kriške pejotla žvaču se i gutaju. Okus je izvanredno gorak. Učinci su čudne vizije i ugoda.
Glavni alkaloid pejotla je mescalin kojeg u osušenom kaktusu ima 4 do 7 %. Upotreba izaziva vrlo izražene slušne halucinacije, jače od drugih halucinogenih droga. Mescalin izoliran iz pejotla pojavljuje se u formi praška, kapsula ili kao otopina (u ampulama). Nema neugodan, gorak okus pejotla. Upotrebljava se gutanjem, ali i ubrizgavanjem - ako je u obliku otopine.
Učinci su isti kao kod sušenog pejotla, slični djelovanju LSD-a, ali slabiji od LSD-a, osim spomenutih jakih, slušnih halucinacija. Cca 400 miligrama mescalina uzrokuje osjećaj uživanja i transa u trajanju od desetak sati.
Mescalin ne stvara fizičku ovisnost, ali dulja upotreba izaziva psihičku ovisnost.
Moguće je iz kaktusa, osim mescalina izdvojiti i sintetizirati alkaloide; anhalamin, pejotin, anhalonidin, anhalonin i lofoforin.
U ilegalnoj prodaji često se pojavljuje mješavina mescalina i PCP-a.

06.03.2008. u 21:27 • 0 KomentaraPrint#

Barbiturati

barbiturati-ok

BARBITURATI su razni sedativi i hipnotici, upotrebljavaju se u medicini i veterini. Svi su barbiturati u obliku bijelog praška. Da bi se postigla opijenost i euforija, uzimaju se veće količine u dnevnim dozama cca 1,5 do 3,0 grama.

06.03.2008. u 20:48 • 0 KomentaraPrint#

Gljive

gljive-ok

Gljive (svete gljivice) vrlo se rijetko pojavljuju na tržištima droga u Hrvatskoj. Cijene su im visoke, jedna doza sušenih gljiva stoji cca 150 kuna, a kvaliteta je često upitna. Skladištenje proizvoda biljnog porijekla zahtjevno je i postoji velika mogućnost da zbog dugotrajnog transpotra ili stajanja, te nestručnog rukovanja, glavne supstance izgube snagu. Učinci droge su tada nedovoljni. Osim toga, moguće je da sredstva u prodaji pod imenom gljive - nisu gljive, nego možda kaktusi ili neke druge vrste narko bilja.
Zbog minornog korištenja sušenih gljiva na našem tržištu, navest ćemo samo osnovne karakteristike najpoznatijih. To su gljive; Psilocybe Mexicana, Psilocybe cubensis, Amanita muscaria, te kaktus Peyote.
Psilocybe Mexicana, poznata pod indijanskim imenom Teonanacatl ('božja hrana"), najvažniji je halucinogen od velikog spektra psilocybe gljiva. Zelenosmeđe je boje, s neugodnim mirisom na užeglu mast. Malog je uzrasta, sluzava je i uzgaja se najviše u Meksiku. Stoljećima je korištena u vjerskim obredima meksičkih Indijanaca. Na narko tržištu pojavljuje se kao sušena gljiva. Upotrebljava se sporim žvakanjem.
Glavna supstanca ove gljive, psilocybin, može se izdvojiti i sintetizirati, te se u prodaji nalazi kao bijeli, kristalni prah, tablete, kapsule ili bistre otopine. Djelovanje ovakvog proizvoda znatno je jače od djelovanja sušenih gljiva.
Učinci su dugotrajne halucinacije i snažne euforije u prosjeku 12 do 15 sati, a najduže i 20 sati.
Dugotrajna upotreba rezultira toleranciju i psihičku ovisnost. Čini se da ne izaziva fizičku ovisnost.
Psilocybe cubensis halucinogena je gljiva koja raste na izmetu zebua. Raste u Argentini i upotrebljava se pretežno žvakanjem. Uzrokuje lagane halucinacije i povećanje živahnosti.
Amanita muscaria, zvana gljiva ludara ili muhara, poznata je još iz srednjeg vijeka po jakim i raznolikim halucinogenim djelovanjima. Glavni sastojak je muscardin. Upotrebljava se posebno u Sibiru i Kamčatki, a rijetko se pojavljuje na drugim tržištima. Češća je upotreba žvakanjem suhih gljiva ili jedenjem, te rjeđe pijenjem u čajevima ili u hladnim napitcima.

06.03.2008. u 20:39 • 2 KomentaraPrint#

PCP

PCP-ok

PCP je skraćenica od (Phenyl Cyclohexy Piperdine), ali i od hipijevskog The Peace Pill, odnosno Pea Ce Pill (pilule mira!). To je vrlo opasna droga zbog svoje nepredvidivosti. Već pri dozi od 10 miligrama uzrokuje stanje slično shizofreniji, halucinacije i osjećaj lebdenja izvan svog tijela. Samo u vrijeme "djece cvijeća" ovaj halucinogen isprobalo je cca pet milijuna mladih amerikanaca (izmedu 12 i 25 godina starosti). Zabilježeno je više od 200 smrtnih slučajeva. Neki su pod djelovanjem PCP-a skakali s kućnih krovova, drugi su doživljavali zastrašujuće halucinacije. Spominje se i slučaj jednog studenta koji si je pod djelovanjem PCP-a nožem iskopao oba oka.
PCP je donedavno bio rijedak u Hrvatskoj, ali se u posljednje vrijeme može naći. Iako je proizvodnja PCP-a vrlo jeftina (čak jeftinija i jednostavnija od LSD-a), cijena jednog grama je cca 500 kuna, što je vrlo blizu cijeni "kraljevskog" cocaina. Ulična imena su; Angel Dust (andeoski prah), superduhan, slon, ozon, weki, kristal i dr...
PCP bijeli je kristalni prah, topljiv u vodi, alkoholu i kloroformu. Do zabrane 1978. godine, legalno je upotrebljavan kao sredstvo protiv bolova, te prilikom manjih operacija. Danas, u prodaji, zbog onečišćenja, u ilegalnim i tajnim laboratorijima, može se naći u raznim bojama; od bijele do žute, zelene, crvene i smeđe. Može biti prašak, pastozna smjesa ili otopina. Prašak se miješa s neutralnim sredstvima zbog povećanja volumena (mliječni šećer ili glukoza), ali na tržištu se može naći i mješavina s nekim drugim drogama. Iz prekomorskih laboratorija kadkad stižu kapsule ili anđeoski prah, s mnoštvom raznih primjesa; mescalinom, LSD-om, amfetaminom, cocainom, cannabisom i dr... Te kapsule mogu biti na tržištu i pod imenima navedenih primjesa.
Modifikacijom procesa izradbe mogu se proizvesti kemijski slične droge sa sličnim djelovanjem kao PCP. Na tržištu se pojavljuju spojevi; PHP, PCPY, TC, TCP, no sve se prodaje kao PCP.
Standardna ambalaža praha, hermetički su zatvorene plastične vrećice, a tekućina (svjetla otopina) zatvorena je u staklenim bocama zapremine od jednog pinta (cca pola litre). Tablete, kapsule ili cigarete s PCP-om, nalaze se u papirnatim kutijama.
PCP upotrebljava se, takoreći, na sve načine; prah se ušmrkava, tablete se gutaju, puši se sprejem naneseni PCP na duhansku cigaretu ili joint. Otopina se ubrizgava u mišice ili u vene. Rijetka je, ali postoji i rektalna upotreba, u obliku supozitorija.
Pasivno pušenje cigareta s anđeoskim prahom također je opasno. Zabilježen je slučaj liječenja osmero djece u jednoj kalifornijskoj bolnici 1981. godine, otrovane boravljenjem u prostoriji gdje su se pušile takve cigarete.
Istraživanja pokazuju da se PCP prenosi s majke na plod. Budući da se ta droga vrlo sporo metabolizira, moguće je da se droga prenese na dijete čak i ako ju je žena uzimala prije začeća.
PCP izaziva toleranciju i ovisnost.

06.03.2008. u 20:34 • 0 KomentaraPrint#

GHB

GHB-ok

Hrvatskim narkotržištem, po disco klubovima i na partyjima već nešto više od godinu dana intenzivnije kola nova vrsta droge, takozvani liquid. Liquid se prvi put pojavio kod nas još prije tri godine, ali se do nedavno rijetko upotrebljavao. Na klupskoj underground sceni popularan je u većini zapadnoeuropskih zemalja znatno duže. Riječ je o tekućoj prilicno jeftinoj supstanci koja djeluje kao kombinacija ecstasyja, LSD-a i heptanona. Liquid je zapravo GHB (gammahydroxibutirat), prirodni sastojak ljudskih stanica. Druga imena: G, tekući ecstasy, GBH. Koristi se u obliku kemijske soli, natrijeve i kalijeve, kao depresant. Te su soli u prahu i upotrebljavaju se pomiješane s vodom. GHB poznat je dugi niz godina športašima, doduše ne kao droga u klasičnom smislu, nego kao nadopuna steroidima, posebice u body buildingu. U praksi se dugi niz godina upotrebljavao kao anestezijsko sredstvo.
Kao rekreacijska psihoaktivna droga GHB počela se je koristiti u proljeće 1994. u londonskim klubovima, odakle se proširila i po drugim zemljama. Zloupotreba ove droge u mnogim zemljama nije zakonski regulirana. U SAD-u posjedovanje je zabranjeno tek u ožujku 2000. godine, nakon evidencije velikog broja komatoznih stanja i smrtnih slučajeva izazvanih ovom drogom. Standardna doza čistog GHB praha je od 1 do 3 grama. Nakon izvjesnog vremena redovite konzumacije, zbog tolerancije doza se penje na 4 do 5 grama.
Liquid je bezbojna, slana tekućina neodređenog mirisa i konzumira se najčešće na techo partyjima i sličnim zabavama. Djelovanje počinje 20 minuta nakon uzimanja i traje između jednog do tri sata, no moguće je djelovanje i do 11 sati. U početku se javlja stanje blage alkoholiziranosti, a zatim i blaga euforija. Konzument ima osjećaj velike energiziranosti, dobiva pojačanu želju za verbaliziranjem i pojačani senzualni osjećaj. Međutim, kod većih doza umjesto energiziranosti dolazi do uspavanosti, vrtoglavice, konfuzije i nesvjestice, a u najtežim slučajevima do kome i blokade disanja. GHB nazvana je i drogom silovanja, vjerojatno zbog poboljšanja raspoloženja i pojačane senzualnosti. Relativno je lako neprimjetno uliti djevojci tekućinu GHB u čašu alkohola ili drugog pića.
Nabava GHB-a moguća je, osim kod domaćih dilera, i preko Interneta. Zabrinjavajuća činjenica je otvoreno reklamiranje ove smrtonosne droge (pohvalne priče o djelovanju GHB-a) u globalnoj mreži i još gore - prodaja! Bočica od sto mililitara stoji sto dolara i bez problema, legalno prolazi našu carinu. Dakle, iznosu od sto dolara treba još pridodati poštanske i carinske troškove.
GHB se najčešće konzumira s alkoholom, primjerice ulijeva se u stock-colu ili neki drugi coctail. Opasnost ovakve kombinacije velika je, jer je vrlo tanka granica između doze koja pobuđuje ugodu i overdose. Nemoguće je točno kontrolirati i znati jačinu nabavljene rastopine GHB-a, i zbog toga dolazi do predoziranosti.
Kod redovitih korisnika moguća je lagana psihička ovisnost.
U urinu se GHB može otkriti 4 do 5 sati od upotrebe injektiranjem i 10 do 20 sati od upotrebe oralno.

06.03.2008. u 20:29 • 0 KomentaraPrint#

LSD

LSD-ok

LSD (Lyserg Saure Diaethylamid), trip, acid, papir ili sličica, halucinogen je s najjačim djelovanjem na čovjeka, najmanje 100 puta jačem od cocaina ili pejotla. Dobiva se iz lizerinske kiseline jednog parazita s raži. Sintetiziran je 1938. godine, a postao je popularan šezdesetih godina u vrijeme "djece cvijeća". Posljednjih godina opet mu popularnost raste, iako ga je kod nas, početkom 2002. godine prilično teško naći.
Proizvodnja LSD-a vrlo je jeftina. Za razliku od drugih droga, težina mu se mjeri u mikrogramima (mikrogram je nezamislivo mala težina - tisuciti dio miligrama). Bez mirisa je, uglavnom je to bijeli prah, ali može biti i otopina. U otopinu se namaču papirici (sličice) i zatim suše. To je kod nas najčešći oblik. Postoje još i tablete, kapsule, kao i otopina na kocki šecera, u žvakaćoj gumi, poštanskoj marki, ili u želatini.
Standardna doza LSD-a je izmedu 50 i 150 mikrograma. Sličice sadržavaju spomenutu dozu, no može biti i velikih varijacija, jer nema mogućnosti provjere. Jačina se može donekle razlikovati po imenima na primjer: Macka, Hoffman, Aspirinix i dr... Cijena jedne sličice kreće se između 50 i 80 kuna (u zadnje vrijeme teže ih je nabaviti, pa im cijena raste!). Kako je LSD jeftin u proizvodnji i djeluje u vrlo malim količinama, mikrogramima, mogućnost dobivanja neke druge supstance na sličici, ne dolazi u obzir. Dakle, ili ste dobili zaista LSD, ili je to običan, prazan komadić papira.
LSD se najčešće upotrebljava žvakanjem sličica.
Početak djelovanja (Onset) je 20 do 60 minuta nakon uzimanja, no zavisno o količini hrane koju je konzument uzeo prije, početak djelovanja može biti i nakon dva sata. Djelovanje je cca 8 do 16 sati; od toga su oko pola vremena halucinacije. Zbog svog dugotrajnog djelovanja teško je prikrivati konzumaciju i normalno ići u školu ili na posao.
Na takozvanom platou, u vrijeme punog djelovanja, stvarnost je iskrivljena. Učinci su vrlo raznoliki; povećanje energije, podizanje raspoloženja, povećanje osjetilnih efekata, produbljeni doživljaj glazbe, duboka religozna ili spiritualna iskustva. Nemoguće je predvidjeti djelovanje tripa. Sve može proći u redu kao dobar trip, ali moguće su i mučnine, hladnoća, te teške psihoze i konfuzije s dubokim psihičkim posljedicama. Oporavak je tada dugotrajan, a zabilježeni su i slučajevi osoba trajno zarobljenih u stanju paranoje i konfuzije. Liječenja su trajala mjesecima.
Smrtonosna doza LSD-a kod ljudi nije poznata i u svijetu nije zabilježen niti jedan slučaj smrti izravno povezane s trovanjem LSD-om. No, poznati su brojni slučajevi samoubojstava izazvanih psihozom ili halucinacijama pri upotrebi LSD-a.
LSD izaziva psihičku ovisnost i toleranciju. Neki osporavaju navedenu ovisnost zbog toga što je LSD prehalucinogen i ne može se prečesto upotrebljavati.

OPĆI SIMPTOMI
-Čudno ponašanje,
-smeteno stanje, dezorijentacija,
-moguće halucinacije,
(stanje može biti slično psihozi, ludilu),
-proširene zjenice,
-povećan puls,
-otežana komunikacija,
-nepovezan govor.

POSLJEDICE
-povećani rizik razvoja psihoze,
-oštećenje funkcije mozga,
-paranoja, strah, panika,
-hladnoća,
-povećan rizik stradanja nesretnim slučajem,
-sklonost uzimanja drugih droga,
-flashbacks (naknadne halucinacije)

ZNAKOVI UPOTREBE
-obojene kockice šećera,
-želatinske kapsule,
-komadici papira s crtežom,
-jak tjelesni miris.

06.03.2008. u 20:25 • 0 KomentaraPrint#

2C-I

2C-I -ok

"Današnji bomboni više ne pucaju kao stari", rečenica je koja se može čuti od iskusnih, dugogodišnjih partyjanera.
U takvoj situaciji bilo je samo pitanje vremena kada će narko - marketing izbaciti na tržište kvalitetniji proizvod i kada će clubbing usvojiti novi "narko začin" svojoj glazbenoj ponudi. Po svemu sudeći, čini se da je upravo ove godine u opticaj bačena udica zvana 2C-I (piše se još i 2Ci i 2C-I).
Riječ je o drogi "rođaku" raširenije verzije halucinogena 2cb, jedne od brojnih kemikalija sličnih obitelji MDMA (ecstasy), samo sa snažnijim i dužim djelovanjem od nekada popularnije verzije 2cb-a i od samog E-ja. 2C-I (2,5-dimethoxy-4-odophenethylamine) osamdesetih su godina prošlog stoljeća sintetizirali kemičari Alexander i Anne Shulgin (odgovorni za stvaranje više od dvije stotine psihoaktivnih supstanci). Detaljnu dokumentaciju, način pripreme i učinke, objavili su u svojoj kultnoj knjizi "Pikhal - A Chemical Love Story".
Ovog ljeta se 2C-I našao na nekim od najvećih glazbenih događanja sezone - ta nova droga masovno se konzumirala na maratonskim tulumima u raskošnim klubovima Ibize i na velikoj open air rock veselici Glastonbury. Krajem 2003. godine 2C-I postaje i novom noćnom ponudom Londona.
Partyjaneri opisuju 2C-I superlativima. "Ecstasy kojeg možeš bolje kontrolirati, samo s boljim vizualnim efektima", jedan je od opisa djelovanja ove droge od strane onih koji su je probali, dok drugi kažu da 2C-I djeluje kao LSD, samo što "gledaš film umjesto da ga živiš". Čini se i da 2C-I daje više energije nego ecstasy.
Shulgini su 2C-I testirali u različitim dozama, opisujuću u "Pihkalu" učinke uz različite doze. Primjerice, s dozom od 15 miligrama Alexander je doživio vizualni efekt sličan uzimanju droge 2cb. Učinak uspoređuje s "perzijskim tepihom, vrlo šarenim i aktivnim". S jednim miligramom više učinak postaje intenzivniji; vrhunac doživljaja boja događa se oko dva sata nakon uzimanja doze.
O posljedicama nakon uzimanja 20 miligrama Shulgin piše: "Idući dan spavao sam sjajno. Energija - neobično dobra".
2C-I je u Britaniji klasificiran u grupu "teških droga". Na tržište zapada dolazi preko Indije, Azije i "balkanskih ruta".
U Hrvatskoj 2C-I-a u široj uporabi još nema, ali po svemu se čini da će ga uskoro biti. Jer, po poznavateljima narko - scen 2C-I definitivno je droga budućnosti".

06.03.2008. u 20:20 • 0 KomentaraPrint#

Speed

spid-tablete

Speed (brzina) ulični je naziv za prilično širok spektar kemijske obitelji
metamfetamina. Ulična imena, još su meth i chalk. Učinci su, na centralni nervni sistem, jači nego kod amfetamina. Dugo su se ovi spojevi upotrebljavali kao legalni lijekovi za smanjivanje tjelesne težine, prehlade, astmu, migrene, epilepsiju... Posebno je interesantna njihova uloga u Drugom svjetskom ratu, kad su se dijelili vojnicima britanskih, njemačkih i japanskih formacija. U američkoj vojsci korišteni su tijekom Korejskog i Vijetnamskog rata. Poznato je i to da je Hitler bio na speedu; redovito si je ubrizgavao doze nekoliko puta dnevno od 1942. godine.
Restriktivnijim zakonima sedamdesetih godina prestala je legalna prodaja. Danas se na ilegalnom tržištu speed pojavljuje najčešće u dvije solucije, kao amfetamin (prah amfetamin sulfata) i metamfetamin (prah metamfetamin klorida - naziv; crank). Standardna pakovanja prozirne su najlonske vrečice s prahom ili s kristalićima. Prodaje se i u obliku tableta, masne stvrdnute paste i kapsula. Čistoća praha je 6 do 10%. Kristalići (metamfetamin), slični ledu (ice) izazivaju jaču reakciju i imaju dugotrajno djelovanje (maksimalno i do 30 sati).
Speed nije toliko čest i nije ga tako jednostavno nabaviti kao ecstasy. Cijena mu se kreće između 100 i 150 kuna po gramu, ovisno o kvaliteti. Ulični speed redovito je razrijeđen, pomiješan sa sodom bikarbonom ili sa šećerom u prahu da bi se dobio veći volumen i težinu. Speed je najčešće u prahu (sličan je cocainu) - bijele je boje i ima grudvice koje se mrve prije upotrebe.
Jedan gram speeda dovoljan je jednoj osobi za cijelu noc. Problem za konzumenta je to što se mora uzimati u nekoliko navrata, ukoliko je slabijeg djelovanja, pa nije zgodan za uporabu u klubovima (treba ga nositi sa sobom, što je rizik!, za razliku od bombona koji se proguta - mnogo ga je jednostavnije sakriti!). Detekcija u mokraći moguća je kod amfetamina 8 do 24 sata od upotrebe, a kod metamfetamina 2 do 3 dana.
Uobičajena upotreba je šmrkanjem, ali može se konzumirati u hrani i piću (tada mu je djelovanje slabije i početak djelovanja je kasniji). Rjeđe se upotrebljava pušenjem. Moguće je ubrizgavanje i to je najsvrsishodniji način u postizanju ugode. Ubrizgavanje je najopasnije, posebice zbog rizika predoziranja i zbog zaraze korištenim iglama.
Djelovanje speeda počinje nakon 15 - 30 minuta. Trajanje je različito (od 3 sata do čak 12 sati, ići će i do 30 sati) i zavisi od čistoće i dodataka, ali i o osobnosti konzumenta (težina, tolerancija i dr.).

OPĆI SIMPTOMI
-povećana živahnost,
-povećana agresivnost,
-isušena usta,
-povećan tlak,
-raširene zjenice,
-moguće povraćanje.

POSLJEDICE
-teški poremećaji bubrega i pluća,
-oštećenje jetre,
-neishranjenost,
-pojave čireva,
-smanjeni imunitet,
-srčane smetnje,
-nesanica,
-oštećenje mozga.

ZNAKOVI UPOTREBE
-bočice tableta raznih boja,
-smeđi do bijeli prah u malim plastičnim vrećicama.

Izvadci iz sažetih materijala o amfetaminima koji se daju novim studentima većine sveučilišta SAD:
Amfetamini i metamfetamini uzrokuju ubrzan puls i ubrzano disanje, povišen krvni tlak, nesanicu i gubitak apetita. Može doći do znojenja, glavobolje, zamagljenja vida, vrtoglavice i tjeskobe. Moguća su trajna oštećenja bubrega i dišnog sustava. Dugotrajno uzimanje velikih doza može dovesti do psihoze, koja uključuje halucinacije, opsjene i paranoju. Mogući su smrtni slučajevi.

06.03.2008. u 20:15 • 0 KomentaraPrint#

Ecstasy

Photobucket

Ecstasy (bombon, bonkasa, ex) po upotrebi najnovija je droga u skupini amfetaminskih halucinogena. Njegova glavna supstanca, MDMA otkrivena je u Njemačkoj 1913. godine, a 1914. patentirala ga je jedna farmaceutska kompanija kao lijek za smanjivanje apetita. Međutim, zbog svojih negativnih učinaka MDMA nikada nije plasirana na tržište. Sredinom 70-tih godina ponovno je ta supstanca aktualna i neki terapeuti u SAD koriste MDMA u psihijatrijskom liječenju, u oslobađanju od straha i tjeskoba, te u provođenju bračne terapije. MDMA relativno je jeftina u proizvodnji i osamdesetih godina postala je dostupna na ulici. Počinje proizvodnja u tajnim laboratorijima i masovna upotreba na američkim sveučilištima. Dokazi o negativnim zdravstvenim učincima, uključujući i oštečenja mozga, doveli su do zabrane 1985. godine. MDMA uvrštena je među zabranjene droge čak i za primjenu u terapiji.
Ono što uobičajeno zovemo ecstasy ili bombon, tableta je težine cca 250 miligrama, no glavne supstance MDMA ima samo oko 50 do 100 miligrama. Ostalo su vezivne tvari i ceste primjese: MDE, MDA, MDEA, PMA, te amfetamin, cofein i dr. Postoje i kapsule, te želatinozne kuglice zvane Yelly Pearls, ali su kod nas rijetke. Na tabletama koje mogu biti raznih boja, utisnuti su raznovrsni logoi: probodeno srce, propnuti konjić ferrarija, mitsubishi, slonić, zec, ptica, Versace, bik, srp i čekić i brojni drugi. Po znaku može se (ne uvijek!) znati način djelovanja, na primjer; ferrari je jak, dugo traje, daje više energije - manje ljubavi i prisnosti.; crveni Versace (može biti i druge boje), kraće traje, ali ima u sebi mnogo MDMA i zato daje mnogo sreće i ljubavi itd.

Bomboni u Hrvatskoj često se koriste, u postotku znatno više nego u susjednim nam zapadnim zemljama; Italiji, Sloveniji, Austriji … Relativno je lako nabaviti ih, gotovo jednako kao i marihuanu. Tijekom 2003. godine dogodila se ekspanzija hrvatskog tržišta i donedavna cijena od 50 do 60 kuna pala je čak do 25 kuna. Kupuje se, skoro redovito, nekoliko komada, a cijena im tek neznatno pada pri kupovini veće količine. Neupućenima, dileri će objasniti karakteristike svojih bombona, uglavnom istinito, jer žele zadržati kupca. Osobe s malom tolerancijom uzimaju jednu, do eventualno dvije tablete za cijelu noć, dok oni s razvijenom tolerancijom uzimaju i po pet i više.

SIMPTOMI:
-hiperaktivnost,
-povišeno raspoloženje,
-razdražljivost,
-gubitak apetita, nesanica,
-široke zjenice, ubrzani puls,
-suha usta i nos,
-grčenje mišica.

POSLJEDICE:
-razvoj ovisnosti, psihičke promjene,
-depresija po uskračenju doze,
-moguće psihotične reakcije,
-iscrpljenost organizma, mršavljenje,
-rizik prelaska na još opasnije
-droge koje smiruju (heroin),
-fiksanje droge povećava rizik zaraze
hepatitisom ili AIDS-om.

NAJNOVIJA SAZNANJA:
Giorgio Bronzelli, voditelj znanstvene ekipe za biotehnologiju talijanskog Nacionalnog istraživačkog centra izjavio je da se ecstasy pokazao opasnijim nego što se do sada mislilo. Osim toksikološkog djelovanja ecstasy napada DNK i uzrokuje mutacije i oštećenja na nasljednom materijalu. To može ostaviti teške posljedice na buduće nraštaje.

ZNAKOVI UPOTREBE
Tablete grubo izrađene, raznih boja (često bijele sa smeđkastim točkicama) najčešće s utisnutim logoima.

06.03.2008. u 20:06 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 04.03.2008.

Hašiš


HAŠIŠ
hasis-kocka
Hašiš (haš, šit,) uglavnom je samo mehanički izdvojena smola konoplje i oko deset puta je jači, no to zavisi od kvalitete. Umjetno odgojena marihuana pod halogenim svjetlom, može biti jača od hašiša slabe kvalitete. Hašiš nije previše čest u upotrebi kod nas. Boje je zelene, smeđe, pa i crne. Za proizvodnju jednog kilograma hašiša potrebno je preko 280 kilograma marihuane. Najbolji i najskuplji je nepalski hašiš (momia ili churrus). Hašiš se prodaje u oblicima kugli, ploča ili pogača raznih dimenzija. Na tržištu je moguće naći i male komadiče od, po cca jednog grama, odlomljenih od kugla ili ploča. Hašiš ima mnogo imena, ali ne toliko kao marihuana. Takozvani Afganistanac smeđa je ili crna pločica i teži cca 250 do 300 grama, Kafur je iz Sjeverne Afrike u obliku štapića, a Zeleni Turčin ili Zeleno veselje, zeleni je prah slabe kvalitete iz Turske. Hašiš može biti i u tabletama. Puši se kao i marihuana, pomiješan s duhanom, ili s opijumom i duhanom. Hašiš se može i piti, pomiješan s alkoholom ili jesti sa šećernim paštama.

HAŠIŠOVO ULJE
hasis-ulje
Hašišovo ulje (bhanga) najjači je proizvod od cannabisa, tri do četiri puta jači od hašiša. Kod nas je vrlo rijetko u upotrebi i teško ga je nabaviti. Počela ga je prozvoditi američka vjerska sekta "Bratstvo vječne ljubavi" tek oko 1970. godine. Proizvodi se toplim izlučivanjem i filtriranjem smolaste tvari cannabisa uz dodatnu obradu acetonom, eterom i drugim otapalima. Dobiva se gusto i tamno ulje, a čuva se u staklenim teglicama. Koristi se pušenjem. Kap ili dvije ulja, kapne se u duhansku cigaretu ili se razmaže po cigaret papiru. Izaziva jako ekstatično stanje s doživljajima prepunih vizija. Postoji i potpuno prozirno hašišovo ulje, još jače od običnog.

04.03.2008. u 18:54 • 0 KomentaraPrint#

Marihuana

marihuana-ok
Kod nas se ova biljka šiljastih listova naziva konoplja, latinski joj je naziv, Cannabis sativa, a najpoznatija je pod imenom marihuana (dolazi od portugalskog maraguango, što označava omamljujuću biljku). Ima još mnoštvo imena: žiža, trava, mara, marica, joint, grass, smoke, pot, mez, boo ya, doobie, herb, Mary Jane, mjuta, pod, beng... Često je nazivaju indijska konoplja (Cannabis sativa indica), što je kriv naziv ukoliko ta konoplja zaista nije uvezena iz Indije. Naime, indica označava u ovom slučaju regiju (Indiju) u kojoj se konoplja uzgaja, pa bi na primjer, konoplja uzgojena u Hrvatskoj imala puni latinski naziv, Cannabis sativa croatica. O regiji u kojoj se uzgaja ovisi i postotak psihoaktivne supstance, na primjer, konoplja uzgojena u Libanonu, Južnoj Africi i Panami znatno je slabija od one iz Maroka i Egipta.
Konoplja potječe iz Starog svijeta, ali danas je rasprostranjena po svim nastanjenim dijelovima globusa. Ova, jednosezonska, prilično neatraktivna biljka uskih, zupčastih listova, naraste do 120 centimetara, ali je moguća i znatno veča visina. Uzgaja se na plantažama, na manjim površinama i u zatvorenim prostorima. Konoplja vrlo uspješno raste na mediteranskoj klimi. Sadi se u proljeće i treba joj nekoliko (cca 4 do 6) mjeseci da naraste. Potrebno joj je mnogo sunca i mnogo vode. U krajevima s nepovoljnom klimom, uzgaja se pod halogenim svjetiljkama. U takvim uvjetima naraste mnogo niža (oko pola metra), ali ima jače i drukčije djelovanje. Naziva se skunk. Obično se uzgaja, na primjer, Nizozemskoj i sl., u zemljama gdje nema dovoljno sunca. Učinci skunka: jača omamljenost, nema potrebe za komunikacijom, nema onog bezrazložnog smijeha.
Jača varijanta marihuane je i sinsemilla (sin-seh-me-yah).
Najviše THC-a (aktivna supstancija u cannabisu) u biljki imaju cvjetovi, zatim listovi. Od stabljika se kuha čaj, ali zbog malog postotka THC-a čaj ima samo smirujuće djelovanje.
Konoplja se koristi kao opojno sredstvo, najčešće u tri produkta: marihuana (ili marijuana), hašiš i hašišovo ulje.
Marihuana je zelena, siva, smeđa ili tamnosmeđa mješavina osušenih i usitnjenih stabljika, listova, cvjetova i sjemenki bogatih opojnom smolom, većinom ženske biljke u cvatu ili poslije cvjetanja. Kod nas je uobičajena zelena (made in Croatia!). Puši se kao joint, cista, s duhanom ili s raznim dodacima. Marihuana se puši i u luli, a tada se rijetko miješa s dodacima, i djeluje brže. Učinci su isti. Lule mogu biti obične (za marihuanu), vodene (dim prolazi kroz hladnu vodu, rashlađuje se i ne peče kad dode do grla), napravljene kod kuće od plastične boce cijevi, itd. Lula je nešto zahtjevnija za pušenje, jer dim iritira grlo.
Marihuana se konzumira i u hrani. Najčešći je oblik tzv. space cake, kolač s marihuanom. Smrvljena trava dodana je u margarin i pečena. Kolač ima poseban okus, ali onaj tko nije obaviješten da je to space cake, neće primijetiti razliku. U kolač ide više marihuane, a učinci su nešto blaži. Postoji opasnost od prejedanja, jer je potrebno oko sat i pol da marihuana konzumirana ovim putem počne djelovati, pa osoba koja to ne zna može pojesti previše. U tom slučaju moguća je mučnina u želucu. Kolač djeluje oko dva sata. Marihuana se može staviti u bilo koje jelo (pizzu, maslac za mazanje, otopljenu čokoladu, palačinke...). Moguće je vrhove (koji sadrže najviše THC-a) staviti u med i ostaviti nekoliko mjeseci. Jedna žlicica takvog meda djeluje kao i kolač.

SIMPTOMI
-proširene zjenice,
-zakrvavljene oči,
-pričljivost (pametovanje),
-opće stanje slično laganom pijanstvu,
-nervoza,
-promijenjena boja glasa.

POSLJEDICE
-pad odgovornosti,
-gubitak motivacije za obveze,
-zaboravljivost,
-pojačana sklonost zabavi,
-bahatost u komunikaciji s roditeljima,
-opasnost u prometu,
-povećan rizik prelaska na opasnije droge.

ZNAKOVI UPOTREBE
-jak miris zapaljenog lišća,
-sitne sjemenke po džepovima,
-cigaretni papir,
-crveni jastučići pod očima

04.03.2008. u 18:50 • 1 KomentaraPrint#

Alkohol

alkohol-ok
U Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara i oko jedan milijun osoba koje imaju probleme zbog neumjerenog pijenja. Ukratko, svaki četvrti građanin Hrvatske pati od posljedica alkohola. Treba naglasiti da je alkoholizam, uz ovisnost o heroinu i duhanu, jedna od najtežih i najtvrdokornijih ovisnosti. Ovisnost o alkoholu manifestira se u psihičkom i fizičkom smislu.
Alkoholizam, uostalom kao i ovisnost o drugim drogama nije samo bolest alkoholičara već i "bolest" njegove obitelji, radne okoline, susjedstva, prijatelja. Alkoholizam je, što se tiče agresije, čak i pogubniji nego ostale ovisnosti. Više nego kod ostalih ovisnosti događaju se fizički obračuni u porodici, maltretiranja, batine, agresivni alkoholičar velika je opasnost za djecu, supružnika i ostale članove obitelji. Agresija u svezi alkohola događa se uz šank, na ulici, svugdje…
Alkohol je poznat od davnina, preko osam tisuća godina. Upotrebljavao se i upotrebljava se kao razbibriga, kao lijek i kao hrana. Na pitanje; zašto tradicionalna, umjerena i povremena uporaba alkohola prelazi u alkoholizam, u neumjerenu i stalnu konzumaciju, odnosno ovisnost - teško je odgovoriti. Uostalom, oko pitanja: "Zašto, ovisnost?", stručnjaci desetljećima lome koplja, tisuće stranica ispisana su o razlozima drogiranja (pa i alkoholiziranja), no pravog odgovora još nema. Određeni čimbenici u nastajanju alkoholizma jesu; naslijeđe, psihička konstitucija i socijalno okružje, te manja otpornost na tenzije, frustracije, patnje, neizvjesnost i sl. No, sve to samo je skup preduvjeta.
Problem prevencije ovisnosti o alkoholu je tradicija i kultura konzumacije alkohola povezana sa svim važnijim životnim događajima, ali i s uobičajenim pijenjem uz jelo. Zato je granica razdvajanja koja dijeli uobičajeno konzumiranje alkohola i ono prekomjerno koje s vremenom odvodi u ovisnost - često teško prepoznatljiva i varljiva.
Slika fizičkih utjecaja alkohola sljedeća je: Alkohol u početku kratko vrijeme stimulira kontrakciju mišića i snagu, smanjujući umor, tako da alkoholizirana osoba nekritično zaključuje da je jača i spremnija na veće napore. No, ubrzo nastaje opadanje mišićne aktivnosti. Male količine alkohola stimuliraju srčani mišić, ali nakon povećanja doze imaju toksične učinke na srce, direktno ili indirektno (preko vagusa) usporava se rad srca, šire se krvni sudovi mozga, srca i kože. Alkohol ubrzava resorpciju mnogih tvari, stimulira disanje i lučenje mokraće. Gram alkohola razvija sedam kalorija, ali se to ne može smatrati energetskom vrijednošću zbog svoje toksičnosti.
Resorpcija alkohola nastaje već u ustima, znatno jača je u želucu, završava u debelom crijevu. Resorpcija (fizički proces) diktira nivo alkohola u krvi koji je maksimalan 30 do 50 minuta nakon unošenja alkohola u organizam. Poslije 90 minuta slijedi ravnomjerno opadanje nivoa. Razgradnja alkohola (90%) događa se u jetri, za jedan sat razgradi se oko 9 grama alkohola (jedan promil).
Nivo alkohola u krvi od 0,5 do 1,5 promila (pripito stanje) izaziva poremećaj i depresiju inhibitornih (kočećih) centara u mozgu. Od 1,5 do 2,5 promila (pijano stanje) prava je alkoholna intoksikacija, a do 3,5 posto dominiraju narkotički učinci. Kod 4 promila nastupa koma, gubitak svijesti i potpuna arefleksija koja može završiti kobno.
Fizička oštećenja su velika i teška; atrofija i degeneracija ćelija moždanog tkiva (najtipičniji u malom mozgu), atrofije i oduzetosti mišića, bolovi i parestezije u ekstremitetima i dr. Česte posljedice su katar jednjaka, gastritis s povraćanjima i stomačnim grčevima, masna infiltracija jetre s insuficijencijom funkcije, ciroza (bujanje vezivnog tkiva jetre i propadanje ćelija), povišenje krvnog tlaka, glavobolje... Česte su i degenerativne promjene gušterače, insuficijencija srca, i pad otpornosti cijelog organizma.
Slika psihičkih oštećenja još je pogubnija. Alkoholičari kao i heroinski ovisnici vrlo brzo gube moralne norme, otupljuju, bezvoljni su ali i često agresivni, egocentrični, imaju smetnje u pamćenju. Zbog nesklada između libida (želje) i slabe potencije, postaju agresivni i slabi seksualni partneri, postaju skloni pedofiliji, homoseksualnim aberacijama, ekshibicionizmu… Postoje, doduše nešto rjeđe, alkoholne psihoze (delirium tremens alcoholicum), amnezije fiksacije (nemogućnost pamćenja), konfabulacije (iskrivljene retrospektive), te halucinoze, demencije i epileptični napadi.

Najnovija istraživanja koja su proveli američki znanstvenici sa sveučilišta North Carolina ukazuju da štetne posljedice prekomjerne konzumacije alkohola na stanice mozga nastaju vrlo brzo.
Dosad se smatralo da se neurodegeneracija ne javlja za vrijeme samog pijanstva, nego tek za vrijeme povlačenja alkohola iz tijela. No, studija je pokazala da je potrebno samo dva dana opijanja da se ošteti dio mozga odgovoran za miris. Oštećenja na ostalim dijelovima mozga pojavljuju se nakon četiri dana. To bi trebalo zabrinuti i ljude koji vole popiti, a ne spadaju u kronične alkoholičare. Posebno velikom riziku izlažu se adolescenti. Studija američkih znanstvenika nadalje ukazuje da pretjerana konzumacija alkohola posebice kod tinejdžera uzrokuje poteškoće u razvoju i funkcioniranju mozga.
Eksperimenti koje su znanstvenici s University of Memphis proveli na životinjama pokazuju da visoke doze alkohola najveću štetu uzrokuju kod organizama koji su još u razvoju. Po njihovom mišljenju, čak i povremena izloženost visokim razinama alkohola može dovesti do promjena u biološkim funkcijama koje mogu imati dugotrajne implikacije. Istraživanje je pokazalo da konzumacija alkohola u mlađoj dobi rezultira povećanom tolerancijom u odrasloj dobi, ali i oštećenjima i mozga i jetre. Osim toga, rani početak konzumacije alkohola povećava izglede za pojavu problema povezanih s alkoholom u odrasloj dobi.
Istraživanje kanadskih znanstvenika sa sveučilišta McGill u Montrealu sugerira da alkohol na funkcioniranje mozga utječe duže nego što se misli.
Znanstvenici kažu da alkohol ima negativan učinak na neke funkcije mozga čak i kad se osobama koje su konzumirale alkohol čini da ne osjećaju nikakve posljedice. Ispitan je učinak alkohola na složene funkcije kao što su apstraktno razmišljanje, planiranje te sposobnost kontroliranja ponašanja koje je posljedica događaja u okolini. Utvrđeno je da alkohol na ove funkcije utječe čak i kad se koncentracija alkohola u krvi spusti na toliko nisku razinu da je ljudi ne osjete. Utjecaj alkohola je bio veći u trenucima kad je njegova koncentracija u krvi padala nego kad je bila na vrhuncu. Znanstvenici kažu da ovo istraživanje ima važne implikacije na aktivnosti kao što je vožnja automobila, pa se stoga osobama koje su konzumirale alkohol savjetuje da pričekaju najmanje 6 sati prije nego što sjednu za upravljač.
Prilog britanskih znanstvenika s Institute of Alcohol Studies je konstatacija da konzumacija alkohola u mladoj dobi vodi u kriminal .

Izlječenje alkoholizma vrlo je teško zbog recidiva. U praktičnom smislu to znači da alkoholičar nikada nije u potpunosti izliječen nego uvijek na njega vreba opasnost recidiva. Samo "skidanje" s alkohola nije dovoljno. Za dugi tretman koji slijedi, potreban je jaki državni angažman, stalno ulaganje velikih sredstava i ekipe sastavljene od psihijatara, psihologa, socijalnih profila stručnjaka i dr.
Kasnije, nakon tretmana i "zaliječenja", bez klubova liječenih alkoholičara, teško je očekivati trajniju apstinenciju i pravu rehabilitaciju koja uključuje i ovisnikovu obitelj. Danas u Hrvatskoj djeluje 180 klubova liječenih alkoholičara. Od ukupnog broja alkoholičara liječi se otprilike svaki deseti, a tek svaki četvrti dolazi u klub liječenih alkoholičara. U klubovima se, u timskom radu, susretima s drugim obiteljima i uz pomoć stručnjaka, često može brak i obitelj "vratiti i iz onih zadnjih dubina", čak i kad se to više ne čini mogućim.
Klubovi liječenih alkoholičara postoje od 1935. godine od osnutka udruge bivših alkoholičara pod nazivom "Alkoholics anonymous". Osnivači su bili dvojica bivših alkoholičara, jedan bankar i jedan liječnik. U početku su članovi ostajali anonimni, ali se to kasnije izmijenilo i više se ne inzistira na anonimnosti. Klubovi niču u cijelom svijetu.

04.03.2008. u 18:43 • 0 KomentaraPrint#

Duhan

duhan-ok
Droga broj 1. u Hrvatskoj neosporno je nikotin. U našoj maloj zemlji ima oko 1.500.000 ovisnika o duhanu, oko 36% muškaraca i blizu 32% žena. Postotak pušača ne opada. «Jači» smo u tome od razvijenih zemalja (oko 20%). Dodajmo tomu, da tamo postotak pušača opada, pušač postaje građanin drugog reda, šteti drugima, nekulturan je…

Najveća zabluda u svijetu pušača duhanskih cigareta je, da se pušenje može kontrolirati i po želji bez problema prekinuti. No, ovisnost o nikotinu vrlo je jaka, tek nešto slabija u intenzitetu od heroinske ovisnosti.

Riječ "duhan" je balkanski turcizam arapskog porijekla i znači "dim". To je najčešće jednogodišnja biljka iz porodice Solanaceae koja se od ostalih kultiviranih vrsta iz ove porodice (paprika, paradajz, krompir i dr.) razlikuje po tome što joj je vodeći alkaloid nikotin po čemu je i cijeli rod dobio naziv Nicotiana.U rodu Nicotiana identificirano je oko 70 vrsta ali samo dvije imaju komercijalni značaj: Nicotiana tabacum L. i Nicotiana rustica L. Nicotiana tabacum potječe iz andskog dijela Južne Amerike, a danas se uzgaja u preko 120 zemalja na svih 5 kontinenata, ukupne proizvodnje od preko 6 milijuna tona. Ljudi u velikom broju postaju ovisnici iako nikotin nema neki prepoznatljivi psihotropni učinak.

Najčešće se upotrebljava kao cigareta ili lula za pušenje, ali postoji i prah za šmrkanje, te komadići za žvakanje.
U svijetu postoji oko 1,2 milijarde pušača. Polovica njih umre prerano od raka, bolesti srca, emfizema i drugih bolesti povezanih s pušenjem.
Iz analize stručnjaka tijekom 20 do 30 godina istraživanja, pasivno pušenje za 20 posto povećava rizik od raka pluća.
Dim cigarete u sebi nosi nikotin, smolu, ugljični monoksid i još neke druge plinove. Samu ovisnost izaziva nikotin, ali svi sastojci cigarete opasni su za ljudski organizam. Ovisnost se vrlo brzo stječe, a tolerancija je relativno visoka. Od nekoliko cigareta do četrdesetak dnevno, stiže se brzo.
Uz pozitivni osjećaj stimulacije, kratkoročni negativni učinci su, ubrzan puls, povišen tlak, hladnoća kože i površinskog sloja, smanjuje se apetit. Izdržljivost i kondicija znatno su slabiji. Pušači češće posežu za cigaretom u stresu, pri umoru ili kad su nesigurni.
Štetne posljedice duhana znatno su veće nego što to znaju pušači. Ako i znaju, ne žele to priznati sami sebi. Hrvatska je u svjetskom vrhu po potrošnji duhana. Blizu 2100 cigareta (105 kutija) popuši prosječno svaki građanin Hrvatske (teoretski; i pušači i nepušači). To je zaista respektabilna brojka. Ukoliko 105 kutija pomnožimo s 4,5 milijuna stanovnika i s prosječnom cijenom kutije cigareta – dobit ćemo milijardsku vrijednost popušenog otrovnog dima. A, od posljedica nikotina u Hrvatskoj, godišnje umire 14000 stanovnika. Posljedice su sljedeće: češći srčani infarkt, češći rak pluća, infekcija pluća, moždana kap, stvaranje krvnih ugrušaka, bronhitis, bolesti arterija (moguća gangrena uz amputaciju stopala i šaka), čir na želucu, rak ždrijela, usta…
Duhanske posljedice se progresivno povećavaju u kombinaciji s alkoholom ili s drugim narkoticima. Jasno je da i broj cigareta, kao i kvaliteta, utječu na intenzitet posljedica. Više cigareta brža smrt. Svaka cigareta skraćuje život za šest do sedam minuta.
Pušenje cigareta prvi je korak u kretanju na stazu droga. Vrlo su rijetki heroinski ovisnici koji ne puše cigarete i koji nisu pušili u ranoj mladosti. Mladi pušači u prosjeku slabiji su učenici, pokazuju devijantnija ponašanja od svojih vršnjaka, te su kasniji skloniji delikvenciji i kriminalu.
Kod rađanja, nikotinske ovisnice donose manju i lakšu djecu, koja su i sklonija obolijevanju od različitih infekcija. Povećan je i rizik od spontanog pobačaja, kao i rođenja mrtvog novorođenča.
Moralni aspekt pušača također je negativan, jer je nedvojbeno dokazano da pasivno pušenje šteti okolini, pa su nedužni nepušači u njihovoj blizini izloženi riziku obolijevanja od svih pušačkih bolesti i posljedica. Zbog toga etički je nedopustivo pušiti u zajedničkim prostorijama. Pušenje uzrokuje velike štete svima, ovisnicima, okružju, zajednici i obitelji.
Žalosno je i hipokritično što država zbog ubiranja poreza na duhan, dozvoljava ubijanje i bolest velikog broja svojih građana, odgovorna je za veliki broj prometnih nesreća zbog legalnog duhana, odgovorna je za izgorjele šume, stanove, i druge zgrade.
U SAD i u drugim kulturnijim (nažalost to moramo konstatirati!) zemljama znatno je jača kampanja protiv duhana nego kod nas. Sve češća zabrana je pušenje čak i na ulicama.
Ovisnici o duhanu uglavnom prestaju pušiti od straha (infarkt, moždani udar, rak…, kad im se to dogodi), a najčešće nakon smrti.
Uvjeravanja da se "ne smije pušiti!", nema nikakve svrhe, čak je i kontraproduktivno. Jedino ispravno je educirati, objektivno iznijeti podatke o dokazanim posljedicama. Pa tko želi, neka izvoli!

04.03.2008. u 18:29 • 0 KomentaraPrint#

Reci N E drogama

Ovaj blog je posvećen informiranju o raznim vrstama droga, njihovoj štetnosti i kao podrška međunarodnoj borbi protiv droga i sličnih sredstava.

04.03.2008. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

  ožujak, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2008 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog posvećen štetnosti droga

Linkovi


Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr