razno al´ ne prazno
24.04.2009., petak
Ode...
 Ode nam autek k vragu u posjete. Izgleda da bu tam i ostal. Puko zupčasti remen i sjebo ventile. A da mužić prije dva mjeseca nije majstoru rekel da pregleda zupčasti i da ga promjeni ak treba... Majstor je rekel da je remen ok i da ga ne treba mijenjat. A onda – gecrk i gesmeće. Nema šanse da to popravimo. Tu mač love. A i pitanje je dal se glava motora još jednom može brusit jer je već dvaput ravnana. Nije tu mužić ništ kriv. On se sam vozil doma od zubara kad je zaružilo. Srećom, bil je blizu doma, ostavil je autek nasred ceste i čekal sina da ga dođe odšlepat tih 500 metara. Sad stoji sav jadan pred zgradom i čeka da ga se otfura na furdu. Šteta. Baš je lijepi onak elegantan i zeleni. Imali smo divnih trenutaka u njemu, a i groznih. Kolko smo puta sam u njemu dočekali jutro smrznuti. Snijeg svud oko nas, a mi drhtimo zaljubljeni. Nismo se u njemu nikad poševili, al smo se i plakali i smijali. Žal mi ga. Znala sam ga u dušu. Naučila puno o autekima na njemu. Furala ga najviše 170 na sat, a mužić 260. Ja se nisam usudila više od 170 mada mi je mužić vikal: "Stisni ga još! Stisni gas!!!". Kolko puta sam u njemu urlala razne stihove dok sam vozila, a zvučnici triještali. Ah! Sjećanja... I sad, vjerojatno, odoše svih 16 ventila u kurac. Nema više... |
07.04.2009., utorak
Eto nevolje!
|
Problem s WC daskama je oduvjek prisutan u našim životima. Ili su od premekane i savitljive plastike. Ili su preteške. Ili se pomiču lijevo i desno dok se pokušavaš što udobnije smijestiti za obavljanje nužde. Ili im svaki čas pucaju plastični držaći. Ili se boja odigne i počne ljuštiti...I tako unedogled. Koji put daska i pukne... Neobičan primjer pucanja daske:  Da, da, pukla je gotovo pravilno na poklopcu u sredini. Neka bakelitna plastika kaj ima jebeno oštre rubove tam gdje je pukla. Još jedan kut snimanja:  A kako je pukla? Glasno! Još me bole trbušnjaci od smijanja... Eto, jučer navečer mužić fino sjedne na dasku i veli: "Moram si promijeniti gaće." Kak je dignul jednu nogu da si ih skine tak se je začulo BANK i FLUŠ. Stajala sam u kupaoni i gledala kaj radi, a kad se je gologuz dignuo ukazala se rupa. "A kaj radiš?", uspjela sam zaviknuti i više nisam mogla. On je izgledal tak zbunjeno gledajući tu rupu onak napol skinut, a i rupa je bila užasno smiješna. Nisam se mogla zaustavit. Suze su mi potekle niz obraze. Koji šou. Gledam njega, gledam rupu i zamislim si kak bi bilo da je zaglavil i mahal iz rupe bespomoćno nogicama. Još mi je smiješnije. Gledam rupu i kroz smijeh velim: "Kaj si nam to napravil da se ne moramo više mučit dasku dizat? Il si možda za nekog klinca napravil dječju sjedalicu?" Pogledam u školjku, a od deo pjenice dijelovi daske se ne vide. Znam da su negdje raspadnuti na dnu i da ću rukom morat roštati po školjki da ih sve povadim. A ništ. Zasućem rukave i udri. Valjda sam ih sve povadila. Kasnije pogledam mužićevu guzu i pošteno se ogrebal. Do krvi. Više mi nije bilo tak smiješno... |
