razno al´ ne prazno
07.04.2009., utorak
Eto nevolje!
|
Problem s WC daskama je oduvjek prisutan u našim životima. Ili su od premekane i savitljive plastike. Ili su preteške. Ili se pomiču lijevo i desno dok se pokušavaš što udobnije smijestiti za obavljanje nužde. Ili im svaki čas pucaju plastični držaći. Ili se boja odigne i počne ljuštiti...I tako unedogled. Koji put daska i pukne... Neobičan primjer pucanja daske:  Da, da, pukla je gotovo pravilno na poklopcu u sredini. Neka bakelitna plastika kaj ima jebeno oštre rubove tam gdje je pukla. Još jedan kut snimanja:  A kako je pukla? Glasno! Još me bole trbušnjaci od smijanja... Eto, jučer navečer mužić fino sjedne na dasku i veli: "Moram si promijeniti gaće." Kak je dignul jednu nogu da si ih skine tak se je začulo BANK i FLUŠ. Stajala sam u kupaoni i gledala kaj radi, a kad se je gologuz dignuo ukazala se rupa. "A kaj radiš?", uspjela sam zaviknuti i više nisam mogla. On je izgledal tak zbunjeno gledajući tu rupu onak napol skinut, a i rupa je bila užasno smiješna. Nisam se mogla zaustavit. Suze su mi potekle niz obraze. Koji šou. Gledam njega, gledam rupu i zamislim si kak bi bilo da je zaglavil i mahal iz rupe bespomoćno nogicama. Još mi je smiješnije. Gledam rupu i kroz smijeh velim: "Kaj si nam to napravil da se ne moramo više mučit dasku dizat? Il si možda za nekog klinca napravil dječju sjedalicu?" Pogledam u školjku, a od deo pjenice dijelovi daske se ne vide. Znam da su negdje raspadnuti na dnu i da ću rukom morat roštati po školjki da ih sve povadim. A ništ. Zasućem rukave i udri. Valjda sam ih sve povadila. Kasnije pogledam mužićevu guzu i pošteno se ogrebal. Do krvi. Više mi nije bilo tak smiješno... |
