|
Mužić nije išao na operaciju. Reko je da neće i dignul mi tlak. Sve pretrage je obavil, pa odustal. Popizdila sam. Svašta sam mu rekla. Moram priznati da mi se nimalo ne sviđa ta moja tamna strana duše – nekontrolirane riječi i nekontrolirani bijes. Ne volim gubiti kontrolu nad sobom i svojim postupcima. Molila sam. Plakala. Popila pol litre vina da se smirim. Alkohol zatupljuje osjetila i dovodi do faze kad ti je svejedno, dovodi do toga da pošalješ sve u kurac, da ti nije do života i jebe ti se kaj bu bilo. Ne, nisam se napila. Imam u glavi zapisanu granicu do koje mogu ići i koju sam svega par puta u životu prešla. Nikad više tu granicu neću prijeći jer postajem samodestruktivna i agresivna prema drugima. Alkohol je veliko zlo. Poslije mi je bilo žao. Zvala sam i sineka da ga nagovori da ide na operaciju, ali sineku je na brzinu zmuljal da je sve već odgođeno. Stari deda je rekel: "Ja sam preneražen!". Rekla sam mu da ja tu ne mogu ništ. I nisam mogla ništ. Sad sam se već pomirila s tim. Ići će na jesen. Nije tak kritična situacija kak je bila prije. Samo da mu se do jeseni ne pogorša. Ne bi trebalo jer ćemo i dalje paziti na prehranu. Nimalo mi se ne postaje udovica u 38-oj. |
|
Naradila sam se ko stoka. Četiri dana sam čistila štalu. Stoka u štali. Prašine, paučine, pizdarija... Razbila sam sjekirom šest hrastovih, rasušenih bačvi. Sve to pobacala iz štale van. Dna i poklopce zapalila, a ostatak spremila za potpalu. Izbacila sam pedesetak tački sijena. Na žalost, uništila sam gnijezdo bumbara koji su se u tom sijenu smjestili. To mi je baš žal jer volim bumbare. Spalila sam dve ogromne traktorske gume i gomilu raznoraznih kanistara. Napravila totalka ekološki incident s tim gumama. To u životu nisam vidla – takav crni dim i sukljajući plamen. Dim je napravil hlad na pol dvorišta jer se Sunce nije kroz njega moglo probit. Našla sam jednog balzamiranog miša, jednog balzamiranog štakora, osušenu kokošju glavu i četiri kokošja jaja od ko zna kad. Našla sam smočnicu nekog glodavca punu pojedenih oraha i lješnjaka. O ostalim kukcima i vrstama puževa da ne pričam. Mužić je za to vrijeme petljal oko čamca. Obilježaval je novu crtu za farbanje i malo brusil stari hard. Bilo je užasno vruće. Znoj se cijedil s nas tak da smo se svako malo morali odmorit, popit vode, sklonit se u hlad. Mužić se brzo umaral, pa je većinu vremena spaval. U spavaćoj sobi nas je dočekao pomor osa na podu. Nije mi ih se dalo kupit tak da smo spavali uz te silne ose okolo. A kaj da pospremam kad se sve to skup tak i tak ruši. Kakti ide se obnavljat. Čak bu se i voda dopeljala. Ne bu više nošenja kanistera s vodom od susjeda. Ne bu više vanjskog smrdljivog vecea. Ne bu više žbuke kaj ti pada po glavi. Ne bu to više bila naša farma... Po noći sam imala bliski susret s nekavim crnim crvom u krevetu. Osjetim ja na nogi kak me nekaj peće ko vrag. Pogledam, a ono taj crv dužine nekih dva centimetra. Ebate ćuk kaj je peklo. Ima mali neko obrambeno sredstvo na površini tijela, pa je to ispustil na moju nogu. Fini mi je trag ostavil, crven i napuhnut. Al dobro, prošlo je nakon sat vremena, a crv je završil odmah na podu, pa nek tam plazi kolko hoće. Napadal me je i neki miš – valjda – nisam ga vidjela, al sam ga osjetila kak me škaklja. Opet po nogi. Tak sam skakala po krevetu svako malo. Zadnju noć sam se omotala u deku ko palačinka. Bilo mi je vruće, al su me bar miševi i crvi ostavili na miru. Jeli smo grah, roštilj, paradajz i luk, juhu i to je to. Smršala sam dve kile tak da sam pala na dupe kad sam stala na vagu. Bole me svi mišići. A kad sam se, nakon četiri dana, konačno otuširala i oprala kosu nisam mogla vjerovat kolko sam bila prljava. Crnilo je sam s mene curilo. Ovaj vikend idemo opet, no samo ćemo raditi na čamcu. Pripreme za more i za desetak dana via. Veliko plavetnilo – stižemo! |
|
"Obožavam" kad mi muškarci u prolazu dobace neku glupost kao npr. dobra. Po čemu sam ja to dobra? Ajd još da sam u suknjici bi razumjela, al u trapericama i normalnoj majci... Hmmm. Izgleda da ipak nisam za bacit. Ne krećem se u vanjskom muškom društvu nego samo u bližem, obiteljskom. Da, okružena sam s tri muškarca, tri generacije – mužić, njegov stari i njegov sinek kojeg vidim jednom tjedno. I to je to. I ne treba mi više. Koji puta mi je i to previše jer sam odrasla u ženskom društvu – s mamom i sestrom, a stari je bio tu i tam prisutan. Više ga nije bilo nego što ga je bilo. Godinama je radio vani. Još uvijek radi vani, pa ga vidim šest puta godišnje. Ukupno 12 sati godišnje. Sat vremena kad dođe doma i sat vremena prije nego ode. Tako je bilo gotovo cijeli moj život, pa mi je ovo prisustvo trojice muškaraca u mojem životu velika promjena. Za dvojicu se brinem svakodnevno, a za trećega – sineka – povremeno, na daljinu. Razlika u životu sa ženama od života s muškarcima je drastična. Prvenstveno u urednosti. Da pospremam svaki dan ne bi bilo dovoljno. Naravno da ne pospremam već ignoriram. Inače bih izludila. Tu i tamo malo bijesnim, ali bez ikakvog učinka. Znam da se trude, koliko je to u muškarčevoj moći, da ne ostavljaju iza sebe nered. No, primjetila sam odavno da je pojam nereda u muškarčevom mozgu drugačiji nego kod žena. Žene nered primjećuju, a muškarci ne. Ali dosta kritiziranja. Malo običnih događaja... Sinek je vratil auteka i oduševljen je. Pitala sam ga dal je ulovil nekog komada na auto, a on veli da nije. Kao autek je pretvrd. Mužić je na to rekel da ćemo ga onda vratiti jer kaj će mu autek na koji komadi ne padaju. Sinek je na to rekel da njemu ne treba autek za ulovit komada. Dovoljno mu je da joj da vizitku, pa kad pročita kaj na njoj piše odmah pada. Mužić mu je odgovoril da to nije dobar pristup, neg treba reć kak je jadan, kak nema ništa, kak je sirotinja, izbačen iz stana i nezaposlen, pa ak je komadu svejedno onda je pravi. Na to je sinek rekel da bu komad kasnije shvatil kaj je, pa bu rekel: "To si mi lagal. Tko zna kaj mi još lažeš.". Nisam imala kaj za reć. Sve je to zajebancija. Glava mi puca drugi dan. Ne pomaže ništ. Valjda da popijem kilu tableta ništ se ne bi dogodilo. Bolila bi i dalje. A već sam mislila da bum ovaj mjesec prošla bez glavobolje kad prekjučer doktor na Rebru veli mužiću da mora na još jednu operaciju. Prvo mi je bilo zlo, zatim slabo, pa sam se usrala, a onda je počela glavobolja. Naručil ga je za 28.5. – tri dana nakon mog rođendana. Fuck. |
|
Fak. Sinek je jučer ipak došel posudit Mondeo do nedjelje. Ajd, nek mu bude. Tolko je pričal kak je Mondeo ništ prema C5, a kad je u Mondeo sjel čulo se samo oduševljenje. Veselil se kak mali klinac. Nek se veseli i nek ga neoštećenog vrati. Naš novi autek je fakat kul. Za vozit je super lagan sam se moram još priviknut. Nekak mi je prestartan. Sam poleti. Nije kak Rover koji je bil lijen u kretanju, ali kad je krenul mogel si ga nagarit i uopče ne osjetit brzinu s kojom ideš. Odma sam primjetila da Mondeo vozi 120 i ne prelazi 2500 okretaja, dok je Rover vozil 120 na 3000 okretaja. Što će reći manja potrošnja nam je garantirana. I još k tome Mondeo je dizel. Sad trebamo pazit da se na pumpi ne zajebemo i natočimo krivo gorivo. Mondeo je kod nas tjedan dana i već smo na njega utrošili više od 1000 kuna. Nove ratkape, nova muzika, provjera špura, kodiranje ključeva za daljinsko otključavanje i druge sitnice. Sinek veli da nam je to članarina koju se mora platit. Još imamo u planu troškove od oko 5000 kuna (ugradnja euro kuke i multi locka). A na jesen nove alu felge i gume. To ne bum ni mislila kolko bu koštalo. Bum mislila u jesen od kuda da smognem lovu. Sve u svemu ne gine mi – moram prestat pušit pa nekaj uštedit. Za gume i felge do jeseni. Jedino se još cigareta nisam odrekla. |
|
U zadnja dva tjedna trudim se da budem organizirana koliko je to u mojoj moći. Hodam po bankama, prodajem dionice, skupljam lovu. Kupujemo auto, pa sam već na rubu živaca. Zbrajam, dijelim, množim i konačno vidim u daljini cilj. Auteka smo kaparili prije desetak dana. Ford Mondeo – ni manje, ni više. Rabljeni, al je ko nov. Vozili smo se u njemu i sve je tak divno i čisto. To je bil moj odabir. Našla sam ga nakon cijelodnevnog surfanja i nakon mužićevog očajnog govora kak da zaboravim more, selo i čamac. Nije nam u planu bila kupovina auta još četiri godine, al eto. Nužda ne bira mjesto, vrijeme i vraga (kak se to već veli – nekaj slično). U užem izboru je bio Mondeo ili C5. C5 nam je zbrisal pred nosom. Frajer ga je prodaval tri mjeseca, a onda ga proda dan ranije neg što smo ga trebali doć vidjet. Meni je to draže jer mi se C5 baš ne sviđa. Mužićev sin je popizdil jer mu je C5 san snova i već se bil pribilježil da bu ga posudil jedan vikend za preseravanje pred komadima. Sad mu Mondeo baš ne odgovara (he, he, he - zloban smijeh). Čekam sad uz mob da zazvoni. Treba me ženska iz banke zvat da mi veli da mi je kredit odobren. Valjda bu to sve ok jer novce moram imat u petak. Iz druge banke su mi odobrili kredit, no ne sviđa mi se njihova varijanta ugovora. Eto, još bi i birala uvjete. Pa gdje mi je pamet... A Mondeo čeka i čeka da ga preuzmemo onak fino tamnoplavog... |
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv