Marketing
Ode...
Ode nam autek k vragu u posjete. Izgleda da bu tam i ostal. Puko zupčasti remen i sjebo ventile. A da mužić prije dva mjeseca nije majstoru rekel da pregleda zupčasti i da ga promjeni ak treba... Majstor je rekel da je remen ok i da ga ne treba mijenjat. A onda – gecrk i gesmeće. Nema šanse da to popravimo. Tu mač love. A i pitanje je dal se glava motora još jednom može brusit jer je već dvaput ravnana.
Nije tu mužić ništ kriv. On se sam vozil doma od zubara kad je zaružilo. Srećom, bil je blizu doma, ostavil je autek nasred ceste i čekal sina da ga dođe odšlepat tih 500 metara. Sad stoji sav jadan pred zgradom i čeka da ga se otfura na furdu.
Šteta. Baš je lijepi onak elegantan i zeleni. Imali smo divnih trenutaka u njemu, a i groznih. Kolko smo puta sam u njemu dočekali jutro smrznuti. Snijeg svud oko nas, a mi drhtimo zaljubljeni. Nismo se u njemu nikad poševili, al smo se i plakali i smijali.
Žal mi ga. Znala sam ga u dušu. Naučila puno o autekima na njemu. Furala ga najviše 170 na sat, a mužić 260. Ja se nisam usudila više od 170 mada mi je mužić vikal: "Stisni ga još! Stisni gas!!!". Kolko puta sam u njemu urlala razne stihove dok sam vozila, a zvučnici triještali. Ah! Sjećanja...
I sad, vjerojatno, odoše svih 16 ventila u kurac. Nema više...
Post je objavljen 24.04.2009. u 13:36 sati.