|
Nakon nedjeljnog ručka mužić i ja obično idemo malo prileć. Tako je bilo i jučer. Ručak lagani: pileća juhica s knedlicama, rižoto od daganja i salata od mošuna. Stari (svekar) i ja smo jeli rižoto, a mužić mošune. Malo sam se ljutila kaj mi se integralna riža nije omekšala nakon dva sata kuhanja i kaj mi se malo krumpir za mošune raskuhal, al je drugo bilo sve savršeno. Prejeli smo se i otišli u naše carstvo, odnosno u naš dio stana koji se sastoji od dvije sobe – prve radione (koja je uvijek u neredu puna papira, opušaka i opiljaka, u kojoj se nalaze strojevi, tri radna stola, kompjuter, ormari, fotelja, sobni bicikil...) i druge spavače sobe u koju se ulazi iz radione (u njoj je veliki bračni krevet, element s televizorom, još jedna fotelja, tabure i daska za peglanje puna neopeglanog veša). Vrata između soba uvijek su otvorena, a ulazna vrata u radionu zatvorena. Legnemo se u polumraku sobe, približimo jedno drugome i počnemo se maziti. Puni energije od dobrog jela prionemo na slatke bračne dužnosti. U žaru borbe, od ljepote, počela sam vikat. Kad, najednom, TRAS!!! - Kaj je to palo? – zastanem i osluškujem. - Pojma nemam. Možda je susedu ispod nas opal luster. – veli mužić i nastavi dalje radit "smiješne" pokrete. Kad smo svršili...s igrom nabrzinu se obučem i idem izvidit o čemu se radi. Ne vidim ništa. Sve je na svom mjestu u radioni. Sve je na svom mjestu u hodniku. Sve je na svom mjestu u kuhinji...Kuhinjski sat pokazivao je dva i deset, a u hodniku su bile od staroga papuče. Znači, otišel se van prošetat. U povratku se popišam. Nabrzinu se skinem i vratim u krevet na drugu rundu. - Ne vidim ništa da je palo. – izvjestim mužića, al ne mari što pričam. Već je rukice uposlio na pravim mjestima, tak da i ja uskoro zaboravljam na čudnovati TRAS. U tri sata se opet obučem. Odem u kuhinju i navalim na čokoladu, kikiriki i slane perece. Trebam malo energije. Žderem i listam novine. Mužić je iscrpljen zaspal. Kad u kuhinju dolazi stari i sa vrata me potapša po ramenu. - A tu si? – veli. Kraičkom oka vidim da se smije od uha do uha. Ne kužim još ništa. - Bio sam vani prošetat oko jedan. – dodaje i ode. Sad znam da laže jer papuče su bile u hodniku oko dva, a on nikada nije vani duže od dvadeset minuta. Osjetim kak mi obrazi gore jer sam shvatila kaj je bilo. Stari je išel van i htjel nam je to reći. Otvoril je vrata od radione i čul me kak vičem. Zbunjen je natraške išel iz sobe van i zakačil stolac kaj stoji u hodniku koji je opal. Od tuda taj TRAS... |
|
Moj svekar godinama boluje od depresije. Kljuka se antidepresivima, uz tablete za srce, tlak, vitamine, minerale, nekaj za prostatu, za kožu, za smirenje, za spavanje...Uglavnom, kljuka se svakodnevno sa dvadesetak vrsta tableta. Ima 90 godina. I čeka da umre... Život mu se sveo na spavanje, ležanje, jedenje, tu i tamo šetanje. Pokušavao mi je bezbroj puta objasniti što je to depresija i kako se osjeća. Ništa ga ne zanima. Sve mu je teško. No, prije tri godine, počeo je slušati radio – samo da mu nekaj zvrnda kod uha. Prije dvije godine počeo je gledati televiziju. Pratio je neku sapunicu na ne znam kojem programu i gledao dokumentarce o životinjama. Sapunica ga počela zanimati i kad je prije nekoliko mjeseci bio prekid programa zbog nekakvog kvara jedino mu je bila na pameti serija koju će propustiti. Prije dva tjedna počeo je kupovati novine. Čitati ih u kuhinji, a ne samo prelistavati smrtovnice i program. Jučer veli mom mužiću: "Znaš, ja ti više nisam u depresiji. Počelo me sve zanimati." Nadam se da to nije samo neka faza, nego stvarnost. Volim tog starca mada mi zna koji puta dići tlak. Više puta me nasmije sa svojim zapažanjima. Kao zimus... Imamo hranilicu za ptičice na kuhinjskom prozoru i cijelu zimu su je posjećivali vrapci, par grlica i par sjenca. Čak su nas se ptičice prestale bojati i bezbrižno su kljucale sjemenke dok smo ih gledali s pola metra udaljenosti. Od kuhinjskog prozora ima jedno šest metara do balkona koji se nalazi s druge strane zgrade. Balkon je bio pun ptičjih govana koje je svekar danima promatrao iz dnevne sobe. Kaže on meni tako jedan dan: "Zamisli, na balkon dolaze dva vrapca. U kljunu im kruh. Onda tu na miru jedu. Balkon im služi kao blagavaonica.". Došlo je tako proljeće i topliji dani. Balkon je očišćen. Nema više hrane u hranilici. Nema više blagavaonice za vrapce. I nema više depresije... |
|
Sunce polagano silazi s nebeskih planina. Lastavica na žici pjeva uspavanku. Miris spaljenog korova nošen vjetrom pomješan sa vonjom iz obližnje štale ispunjava zrak. Negdje u daljini svira Narodni radio dok ovce bleje svoj hit singl. Beeeeee (visoki ton), beeeee (niski ton), beeeeeee (slabašan ton)...U pratnji im pjevac kukuriče. Hidrofor zuji. Muzilice se pale. Mlijeko teče cijevima. Mlijeko curi u kante. Mlijeko u bačvama i tačkama šeće po cesti. Guraju ga kvrgave, staračke ruke. Do otkupne stanice. Prije mraka... |
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv