|
Nakon nedjeljnog ručka mužić i ja obično idemo malo prileć. Tako je bilo i jučer. Ručak lagani: pileća juhica s knedlicama, rižoto od daganja i salata od mošuna. Stari (svekar) i ja smo jeli rižoto, a mužić mošune. Malo sam se ljutila kaj mi se integralna riža nije omekšala nakon dva sata kuhanja i kaj mi se malo krumpir za mošune raskuhal, al je drugo bilo sve savršeno. Prejeli smo se i otišli u naše carstvo, odnosno u naš dio stana koji se sastoji od dvije sobe – prve radione (koja je uvijek u neredu puna papira, opušaka i opiljaka, u kojoj se nalaze strojevi, tri radna stola, kompjuter, ormari, fotelja, sobni bicikil...) i druge spavače sobe u koju se ulazi iz radione (u njoj je veliki bračni krevet, element s televizorom, još jedna fotelja, tabure i daska za peglanje puna neopeglanog veša). Vrata između soba uvijek su otvorena, a ulazna vrata u radionu zatvorena. Legnemo se u polumraku sobe, približimo jedno drugome i počnemo se maziti. Puni energije od dobrog jela prionemo na slatke bračne dužnosti. U žaru borbe, od ljepote, počela sam vikat. Kad, najednom, TRAS!!! - Kaj je to palo? – zastanem i osluškujem. - Pojma nemam. Možda je susedu ispod nas opal luster. – veli mužić i nastavi dalje radit "smiješne" pokrete. Kad smo svršili...s igrom nabrzinu se obučem i idem izvidit o čemu se radi. Ne vidim ništa. Sve je na svom mjestu u radioni. Sve je na svom mjestu u hodniku. Sve je na svom mjestu u kuhinji...Kuhinjski sat pokazivao je dva i deset, a u hodniku su bile od staroga papuče. Znači, otišel se van prošetat. U povratku se popišam. Nabrzinu se skinem i vratim u krevet na drugu rundu. - Ne vidim ništa da je palo. – izvjestim mužića, al ne mari što pričam. Već je rukice uposlio na pravim mjestima, tak da i ja uskoro zaboravljam na čudnovati TRAS. U tri sata se opet obučem. Odem u kuhinju i navalim na čokoladu, kikiriki i slane perece. Trebam malo energije. Žderem i listam novine. Mužić je iscrpljen zaspal. Kad u kuhinju dolazi stari i sa vrata me potapša po ramenu. - A tu si? – veli. Kraičkom oka vidim da se smije od uha do uha. Ne kužim još ništa. - Bio sam vani prošetat oko jedan. – dodaje i ode. Sad znam da laže jer papuče su bile u hodniku oko dva, a on nikada nije vani duže od dvadeset minuta. Osjetim kak mi obrazi gore jer sam shvatila kaj je bilo. Stari je išel van i htjel nam je to reći. Otvoril je vrata od radione i čul me kak vičem. Zbunjen je natraške išel iz sobe van i zakačil stolac kaj stoji u hodniku koji je opal. Od tuda taj TRAS... |
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv