tematix
srijeda, 27.07.2005.
Mijenjanje povijesti
Čitao sam nedavni Kulišov intervju. Glavni dokaz dogovora Tuđmana i Miloševića mu je to što Srbija nije reagirala na Oluju. Zar je mogla? Mogli su poslati 20-ak brigada, ali ni to im ne bi pomoglo. Mogli su napasti u Slavoniji. Gore su u pripravnosti bile naše dvije gardijske brigade. A linija bojišta je utvrđena bila još 91' i onda kad su bili superiorniji nisu mogli dalje. Klimav mu dokaz. Srbi su sami pozvali svoje stanovništvo da iseli jer su očekivali na taj način osudu Hrvatske a ujedno da imaju pokriće za svoje zločine jer su to morali raditi zbog "povampirenih ustaša". Najgore od svega je što tim ljudima koji zbog samo sebi određenih razloga, mrze prvog HR predsjednika, čine sve kako bi naškodili njegovim djelima i ulozi u stvaranju neovisne Hrvatske.
A šlag na tortu mijenjanja nše povijesti dio članka iz Večernjeg lista:
VEČERNJI LIST: Hrvatski povjesničari su na nogama! Na uzbunu su pozvali nakon što je Ministarstvo znanosti polovicom prošlog mjeseca na ardese nekoliko znanstvenih institucija poslalo na recenziju "Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest" koji bi trebao biti osnovni udžbenik za učenje suvremene hrvatske povijesti u hrvatskom Podunavlju nakon prestanka moratorija, iako je u tom tzv. separatu naznačeno da je on namijenjen za sve škole u Hrvatskoj, što unosi još dodatnu zabunu....
I DALJE:
Institut, u čije je ime recenziju potpisao zamjenik ravnatelja dr. Stjepan Matković, poručio je Ministarstvu da spomenuti separat treba odbaciti zbog niza medotoloških i stručnih pogrešaka. Štoviše, iz Instituta poručuju da je separat nezrelo napisan, da uopće ne razlikuje uzroke od posljedica, da je napisan već prema unaprijed određenoj formuli... Konkretno, neke od glavnih zamjerki su sljedeće: nije predstavljeno stvarno obilježje komunizma i jugoslavenskoga totalitarističkog režima, zbivanja na Kosovu 1981. prikazana su jednostrano sa srpske strane, nije objašnjeno zašto se raspao jugoslavenski komunistički sustav, dovodi se u pitanje oslobodilačko obilježje Domovinskog rata, nigdje se ne spominje agresija Srbije na Hrvatsku i BiH, nigdje se ne spominje sudjelovanje dijela Srba iz Hrvatske u agresiji, nigdje se ne objašnjava karakter Miloševićeve politike, uz Republiku Srpsku Krajinu nigdje nema navodnika ili tzv., izjednačuje se krivnja u ratu, krajnje je tendenciozno prikazana ugroženost Srba u Hrvatskoj, oslobođenje Hrvatske Olujom proglašava se zločinom, krivotvoren je Papin odnos prema zbivanjima u Hrvatskoj, vidljivo je tendenciozno političko opredjeljenje autora, prešućena je uloga međunarodnih čimbenika u BiH, Hrvati kao žrtve u BiH uopće se ne spominju, citati dokumenata i izvora vrlo su tendenciozni, nakon 1995. nema povijesne analize nego je sve politika, izbor fotografija vrlo je tendenciozan...
MALO JE DUGAČKO ALI JEDNOSTAVNO NISAM MOGAO OSTATI HLADAN. Što nam i danas rade!
nedjelja, 24.07.2005.
domaći izdajnici
Jučer sam na Novoj TV gledao emisiju Drugo lice u kojoj su prikazane snimke iz rata u BiH. Žene i djeca s puškama u rukama brane svoje domove. Kao što je rečeno u samoj emisiji, samo se spominju Ahmići a Stupni do, Križančevo selo, Grabovicu i druga stratišta Hrvata nitko u medijima, posebno stranim uopće ne spominje. Žele nam trajno nalijepiti etiketu o genocidnosti. U tome im pomažu i domaći izdajnici poput novinara Kuljiša koji reklamira svoju knjigu s tezom da je sve dogovoreno između Tuđmana i Miloševića. Na taj način beatificira Miloševića.Stalno spominju njihov razgovor u Krađorđevu iako nitko od njih nije čuo o čemu pričaju. Ako se je nešto moglo učiniti mirnim putem zašto onda ne razgovarati? Na kraju, zaraćene strane uvijek sjednu za pregovarački stol. Zar stranci nisu crtali karte s podjelama (Vance-Owen) Bosne pa to nitko ne spominje već nas osuđuju za podjelu Bosne a dopustili su Srbima opstanak njihove genocidne države u Bosni i to pod istim imenom pod kojim je i cijelo vrijeme rata bila provodeći etničko čišćenje i ubijanja.
petak, 22.07.2005.
Post festum
Glavna fešta je iza nas. Grad se ponovno vratio u kolotečinu. Malo će živnuti tek za nešto manje od mjesec dana kad bude start Maratona lađa. Ugodno su me iznenadiliovi naši komunalci (ako je to njihovo djelo) sa kemijskim WC-ima. Ipak ima netko tko zna misliti.
Nije se štedilo na janjetini. Jedan poznanik mi kaže da je pred hotelom čekao red na pečeno oko sat vremena. Dobre volje. Da liječi, ipak ne bih toliko stajao u redu. Ipak je fešta jednom u godini i vrijeme kad se, izgleda, mora jesti pečena janjetina. Uvjeren sam da neki na taj način žele pokazati neki svoj status, kao eto imaju love da mogu potrošiti par tauzenki na pečeno. Dugovi valjda mogu čekati, račun za struju se može platiti idući mjesec, rata kredita će čekati opomenu, minus na tekućem se malo poveća, stanarina se može i otegnuti ali za janjetinu mora biti. Nek ima danas a sutra što bude.
nedjelja, 17.07.2005.
Palac gore
Kao u rubrici Slobodne Dalmacije, palac gore dajem Udruzi "Ispod mosta" za organizaciju jedinog, rekao bih, najvećeg i zanimljivog i zabavnog događanja tijekom ljeta u ovom gradu. Iako još nije održano, zaslužuju pohvalu za uložen trud kako god ispalo, a vjerujem da će biti dobro.
Jedan veliki palac dolje ide Poglavarstvu grada za prigodno održavanje dana grada. Očito nema nikog sposobnog da bi se nešto kvalitetno organiziralo. Ni novac tu nije problem. Krvavčani su tako prekjučer organizirali utrku lađa. Vrlo lijep događaj. Sve što je potrebno je dobra volja. Opuzen ima svoje Lito, Pločani imaju pregršt događaja: Dječji maraton trupa, potezanje konopa mjesnih odbora, Trupijada i niz drugih događaja a samo smo mi ostali na "vrlo važnom događaju za ovaj grad": svečanoj sjednici Gradskog vijeća i derneku.
četvrtak, 14.07.2005.
Feudalci
Za nevjerovati je koliko su naši političari drski, ponašaju se poput feudalaca, nimalo ih nije briga za obične ljude. Tako su neki od njih u Splitu, nakon što su izgubili vlast a prethodno su se dobro uhljebili na predobro plaćenim radnim mjestima, i osigurali se od mogućih smjena. Bivši gradonačelnik Buličić je tako sebi osigurao 18 plaća u slučaju da ga smjene i radno mjesto u istom poduzeću (nisam siguran ali mislim da je riječ o Vodovodu i kanalizaciji i sirotinjskoj plaćici od 12 000 kn-vjerojatno bez dodataka + službeno vozilo, mobitel i niz drugih stvari. Obrazloženje je da je to dovoljno (18 plaća) dok nađe drugi posao. Ma, da je on neki genij koji doprinosi čovječanstvu dao bih mu još i više. I dok ti isti političari nastoje radnicima smanjiti otpremnine na 3 plaće ali prosječne u RH, sebi jednostavno daju koliko ih volja. Kako ih nije sram da toliko sebi nabijaju pored ljudi koji doslovno gladuju, pored radnika koji ne primaju krvavo zarađene plaće a moraju živjeti. Što je još drskije, otpremnina ga zapada čak ako i sam da otkaz. Ne sumnjam da će, kad mu se približi kraj ugovora (ako ga ima) preći u neku drugu dobroplaćenu firmu i uzeti tih 18 plaća. Narod će to sve po običaju zaboraviti, umjesto da, kad se negdje pojavi da ga izviždaju i otjeraju kao prasca jer drugo nije niti zaslužio. I ne samo njega nego sve njemu slične koji žive na grbači nas običnih smrtnika.
ponedjeljak, 11.07.2005.
Prosvjedi
Prvo blokada granice s jedne strane a sada i sa druge. Riječ je o poljoprivrednicima. Svake godine ista priča i uvijek se ponavlja. Država ne reagira. Ili neznaju ili ih nije briga, treće nema. Pa ako i ne znaju, mogu bar predložiti nekakvo riješenje i isprobati ga, pa ako uspije, uspije. U ovih nekoliko godina valjda bi se pokazalo jedno ispravno ili bar bolje rješenje za poljoprivrednike. Prije rata dio poljoprivrednika iz naše doline (RH) nosio je svoje proizvode u Sarajevo na prodaju. I Makedonija je bila u toj zajednici pa ne znam da je bilo ovakve situacije s nemogućnošću prodaje svojih proizvoda. Tu je bio još i PIK. Mislim da poljoprivrednici s obje strane granice u ovoj dolini, svojim proizvodima ne mogu zadovoljiti tržište i da ne bi trebalo biti trvenja među njima. Naši voze gore svoje proizvode kad im je veća cijena, oni ovamo kad je obrnuto.
Stvar dakle nije u običnim ljudima nego u švercerima i malo većim ribama koji uvoze robu na šlepere. Obični ljudi, koji rade na zemlji oko svojih proizvoda, nemaju vremena švercati robu svakodnevno gore-dolje (ovisno o cijeni). To većinom rade oni "profesionalci" koji samo preprodaju robu. Vide gdje je jeftinije i vozaju. Neka po turi zaradi minimalno 50 kn x minimalno 3-4 ture x 30 dana i eto pristojne plaćice tj. čiste zarade (minimalno). Država bi trebala ograničiti prijevoz poljoprivrednih proizvoda striktno na posebno određen broj prijelaza i nigdje više. Neka se vidi koliko tko uvozi ili prevozi robe sa strogom evidencijom. Pa ako neko poduzeće uvozi robu šleperima (uz plaćenu carinu pa i uz to roba bude jeftinija nego u nas), da poljoprivrednici mogu ići kod tog uvoznika prosvjedovati jer im je taj glavni krivac. Ovako "psi laju a karavane prolaze". Domalo će opet biti kakava blokada. Netko će možda malo i reagirati i priča se ponavlja.
petak, 08.07.2005.
Bez naslova
Nekom izgleda smeta "institucija obitelji". Vjerojatno mu je to staromodno, bezveze, sad je novo moderno vrijeme pa to više nije "in". I što će nam obitelj? Bolje je da je nema. Kad završimo školu, odemo u bijeli svijet i živimo slobodno. Starce otkantamo, pa što su nam oni, pregazilo ih vrijeme. Živimo slobodnim životom, s djevojkom. Ne moramo se niti vjenčati, živimo dok nam ne dosadi a onda pronađemo drugu. Što će nam i djeca, samo gnjavaža. Te kupuj i mijenjaj pelene, moramo trpiti plač po noći, nema izlaska, za jaslice treba love. Nakon nekog vremena dosadi i to, malo se ufuramo u drogu i "živimo na nebu" par sati. Ali treba i zaraditi za drogu a love nigdje pa se damo malo u kriminal. I tako dođe starost. Penzija mala, obitelji nigdje, vjerojatno niti stana jer ga nismo imali kada zaraditi "lijepim životom". Nema nas tko posjetiti, nemamo s kim pričati. Nema uspomena, nema obitelji. Kontejner za smeće nam je izbor. Možda nešto ima za jesti u njemu?
Obitelj? Mislim da obitelj treba biti osnova ovog našeg društva. U obitelji se stječe kućni odgoj. Dok sam bio dijete tko je smio nešto ružno reći starijem. Danas nema poštivanja posebno starijih, nemoralnog ponašanja. Jer nisu imali kućnog odgoja. Kućni odgoj se ne stječe imetkom, niti društvenim ugledom. Ako je netko obrazovan, visokopozicioniran, imućan nema obavezno i skladnu obitelj. Baš suprotno. U takvim situacijama, roditelji najčešće nemaju vremena da se posvećuju djeci, misle da je dovoljno da im kupe sve u životu. Tako je sin jednog našeg uglednog, imućnog sugrađanina krao auta i bio u zatvoru. A vjerojatno je imao sve u životu i što mu je kriminal trebao? Sada treba razoriti obitelj. Dopustiti i neprirodne stvari (homoseksualne brakove). Ako su oni dio populacije zar im treba dati sve što traže? I lopova ima jedan dio populacije, i pedofila, i ubojica zar im zbog toga treba dati ono što oni žele. Jedan Englez tako hoda gol u svojoj državi tražeći svoje pravo na to. Možda bi našao još istomišljenika. Zar bi im zbog toga trebalo dopustiti prava koja oni traže? Naravno nije u svakoj obitelji sve lijepo a to sve vuče korijen od prije
Malo i o vrijeđanju. Pojedinci u svojim komentarima, kad nemaju ili ne znaju nešto dobro napisati onda vrijeđaju. A to je jedino što znaju, po tome se prepoznaju. Tako pretprošli post nigdje Jambe nisam niti spomenuo a pojedinac piše gluposti. Očito bi htio postove gdje se samo pišu gadosti o njemu. Pa ako tako želi neka otvori svoj blog pa neka piše što želi i vrijeđa koga hoće. Vjerojatno je čovjek iz "suprotnog tabora" pa mu je to dužnost pa nije za zamjeriti na tome.
Na prošlim predsjedničkim izborima jasno sam rekao za koga sam i protiv koga i zašto. Većina je odlučila drugačije i poštujem taj izbor makar se ne slažem. Takva je situacija i u našem gradu. Jambo je dobio uvjerljivu većinu i to treba poštivati. Vrijeme će pokazati da li je to bio dobar izbor i da li su birači dobro odlučili. Za one stvari koje smatram da je pogrešno odradio neću propustiti komentirati. I ne želim više trošiti riječi na Jambu. Tko želi dobro pojećen blog prepun komentara neka samo otvori svoj blog i s... što hoće i protiv kog hoće a vrijeđanja i neukusne komentare nek ostavi doma.
Ovo sam malo na brzinu napisao, a već je i kasno.
srijeda, 06.07.2005.
Rukomet
Pripremao sam jedan post kao dopunu na onaj zadnji i kao odgovor na vrijeđanja koja pojedinci švrljaju, zapravo pojedinac jer je to djelo jednog tipa koji se potpisuje pod razne nickove ostavljajući dojam mnoštva.
Ovaj put ću malo o rukometu, pozornost mi je privukla vijest sa gradskih stranica o izvanrednoj skupštini RK Metković. Bez obzira na sve, taj ponor kluba me boli jer volim rukomet i smatram da je klub jedan od identiteta ovog grada.
Posebno mi je nešto upalo u oči a to je jedan od prijedloga "da se uspostavi suradnja s RK Zagreb". Prvo čega sam se sjetio kad sam to pročitao je da taj predlagač cilja na to da se Zagrebu ponudi suradnja kako bi rušili njegovog opasnog konkurenta Medveščak. Možda griješim ali čim sam to pročitao odmah sam pomislio na tu verziju. Kao "Zagreb će nam pomoći jer im je u cilju da sruše konkurenta". Ništa čudno, jer i kad su bili najjači, pojedinci iz kluba su radili za Zagreb rušeći "svoj" klub. Sjetite se samo slučaja Lacković.
A ono s početka ću nastojati pripremiti za sutra.
ponedjeljak, 04.07.2005.
teror manjine
I Španjolska je uvela homoseksualne brakove a k tome, njihova ljevičarska vlada najavljuje i uvođenje kraće procedure za razvod braka. Sve čine samo da unište vrijednosti institucije obitelji.
Ma nek se oni svrdlaju koliko hoće ili žive u zajednici kakvoj hoće, unutar zidova svog stambenog prostora ali ne želim da me teroriziraju nekakvim svojim traženjem manjinskih prava. Usporedio bih to sa Srbima koji su početkom 90-tih vikali da "su Srbi" očekujući da zbog toga imaju veća prava od većinskog naroda, kao što su do tada navikli.
Uskoro možemo očekivati i praksu "proizvodnje" djece koja u sličnom obliku i postoji.
Doniranjem nepoznatih davatelja ili jednog od tih "dvojice tata" ili "mama" (ovisno da li su pederi ili lezbijke) te oplođivanjem i "usađivanjem" u surogat majku ili ženu koja će za lovu roditi to dijete. Jednostavna "proizvodnja" dijece lišene roditeljske ljubavi. Neće biti ništa čudno da nakon toga dođe do ženidbe brata ili sestre koji neće znati da su rod a posljedica će biti rađanje degenerativne djece.
petak, 01.07.2005.
Lakomost
Ima jedna posebna sorta ljudi, varalice, zapravo klasični lopovi. Nevjerojatno kolo ljudi mogu biti lakovjerni i padati na razne smicalice.
Zlatni lančić: tip čeka žrtvu i kad vidi da bi mogla pasti, namjesti joj na putu komad bižuterije. Ugleda ga prvi i uvjeri žrtvu da su zajedno pronašli izgubljeno. Tada naiđe njegov kompanjon, koji kao slučajni prolaznik i još k tome "zlatar" procijeni nalaz kao vrijedan. Prvi varalica tada ponudi žrtvi otkup "vrijednog" nakita po manjoj cijeni jer mu se žuri. Žrtva pristane i isplati ga a prevaranti odu s novcem. U crnoj kronici je bilo nekoliko ovakvih slučajeva.
Šibicari: imao sam priliku vidjeti ih na djelu u Splitu na kolodvoru. Jedan od njih spretno barata sa tri kutijice ispod kojih skriva lopticu. I samo treba pogoditi gdje je. To radina tako spretan način da gotovo uvjeri žrtvu da će sigurno pogoditi. Prvi sam put pomislio kakve to budale igraju dok idući put nisam vidio iste ljude u istoj igri. Stvar je u tome da osim glavnog igrača, "igraju" još 2-3 njegova kompanjona koji kao slučajni prolaznici pogađaju i dobivaju navlačeći tako naivce. Imaju također i stražara koji nadgleda sa strane da ih ne zaskoči policija. Tako je jednom platila jedna lakovjerna starija gospođa. Kad je igubila, nije joj ništa bilo jasno a "igrači" su nestali nevjerojatnom brzinom.
Lanac sreće, ili piramide: ako postanete igrač, dobijete listu s imenima ispred sebe kojima morate uplatiti određen iznos. Svakom uplatom pomičete se naprijed. Morate pronaći još žrtava kako biste i vi došli na red za zaradu. Problem nastane kad više ne možete pronaći nikog da dalje uplaćuje.
Postoje i neki seminari gdje ćete naučiti kako sigurno zaraditi. Prije toga morate platiti ne jeftinu kartu, zatim određenu literaturu da biste na kraju kasno shvatili da ste izigrani.
Prije nekih godinu dana, bila je u opticaju nekakva "igra" s jednim poduzećem iz Slavonskog broda. Dobili biste na kućnu adresu pismo da ste sretni dobitnik a da biste ostali u igri morate kupiti neku stvarčicu. Adrese vjerojatno pronađu u imeniku jer sam i ja nekoliko puta dobijao takva pisma koja sam uredno bacao u koš.
U mailovima redovito dobivam pisma u kojima se nudi laka zarada. Klasična priča, nepoznati spameri pošalju nekoliko milijuna takvih poruka u kojima vam nude provizuju za prebacivanje milijunskih iznosa. Vi samo trebate uplatiti nekakvu taksu... Od tih nekoliko milijuna, bar par stotina će se upecati.
Jedna gospođa, mislim da je iz Zagreba, dobila je pismo u kojem je obaviještavaju da je dobila zgoditak na španjolskoj lutriji iako to nikad nije igrala. Trebala je samo uplatiti nekakav iznos i doći u Španjolsku po novac što je i učinila. Na kraju je na shvatila da je prevarena.
Kod nas je bilo nekoliko slučajeva prevara, najčešće na autocestama. Banda s vozilom prestigne neki auto čiji vozač i putnici signaliziraju da nešto nije u redu s tim vozilom. Kad vozač stane iziđe iz vozila i pokušava utvrditi u čemu je problem. Drugi kompanjon za to vrijeme neprimjetno iz vozila uzme novčanik ili neke druge vrijednosti sa sjedala. Oštećeni najčešće poslije sazna da je ostao bez vrijednih stvari. Ovakve prijevare najčešće su radili stranci.
Zaista je nevjerojatan niz načina na koji lopovi varaju i okradaju lakovjerne građane. Klasično džeparenje ovdje ne vrijedi ni spomenuti.
