Jučer sam na Novoj TV gledao emisiju Drugo lice u kojoj su prikazane snimke iz rata u BiH. Žene i djeca s puškama u rukama brane svoje domove. Kao što je rečeno u samoj emisiji, samo se spominju Ahmići a Stupni do, Križančevo selo, Grabovicu i druga stratišta Hrvata nitko u medijima, posebno stranim uopće ne spominje. Žele nam trajno nalijepiti etiketu o genocidnosti. U tome im pomažu i domaći izdajnici poput novinara Kuljiša koji reklamira svoju knjigu s tezom da je sve dogovoreno između Tuđmana i Miloševića. Na taj način beatificira Miloševića.Stalno spominju njihov razgovor u Krađorđevu iako nitko od njih nije čuo o čemu pričaju. Ako se je nešto moglo učiniti mirnim putem zašto onda ne razgovarati? Na kraju, zaraćene strane uvijek sjednu za pregovarački stol. Zar stranci nisu crtali karte s podjelama (Vance-Owen) Bosne pa to nitko ne spominje već nas osuđuju za podjelu Bosne a dopustili su Srbima opstanak njihove genocidne države u Bosni i to pod istim imenom pod kojim je i cijelo vrijeme rata bila provodeći etničko čišćenje i ubijanja.
Post je objavljen 24.07.2005. u 00:02 sati.