ponedjeljak, 11.07.2005.
Prosvjedi
Prvo blokada granice s jedne strane a sada i sa druge. Riječ je o poljoprivrednicima. Svake godine ista priča i uvijek se ponavlja. Država ne reagira. Ili neznaju ili ih nije briga, treće nema. Pa ako i ne znaju, mogu bar predložiti nekakvo riješenje i isprobati ga, pa ako uspije, uspije. U ovih nekoliko godina valjda bi se pokazalo jedno ispravno ili bar bolje rješenje za poljoprivrednike. Prije rata dio poljoprivrednika iz naše doline (RH) nosio je svoje proizvode u Sarajevo na prodaju. I Makedonija je bila u toj zajednici pa ne znam da je bilo ovakve situacije s nemogućnošću prodaje svojih proizvoda. Tu je bio još i PIK. Mislim da poljoprivrednici s obje strane granice u ovoj dolini, svojim proizvodima ne mogu zadovoljiti tržište i da ne bi trebalo biti trvenja među njima. Naši voze gore svoje proizvode kad im je veća cijena, oni ovamo kad je obrnuto.
Stvar dakle nije u običnim ljudima nego u švercerima i malo većim ribama koji uvoze robu na šlepere. Obični ljudi, koji rade na zemlji oko svojih proizvoda, nemaju vremena švercati robu svakodnevno gore-dolje (ovisno o cijeni). To većinom rade oni "profesionalci" koji samo preprodaju robu. Vide gdje je jeftinije i vozaju. Neka po turi zaradi minimalno 50 kn x minimalno 3-4 ture x 30 dana i eto pristojne plaćice tj. čiste zarade (minimalno). Država bi trebala ograničiti prijevoz poljoprivrednih proizvoda striktno na posebno određen broj prijelaza i nigdje više. Neka se vidi koliko tko uvozi ili prevozi robe sa strogom evidencijom. Pa ako neko poduzeće uvozi robu šleperima (uz plaćenu carinu pa i uz to roba bude jeftinija nego u nas), da poljoprivrednici mogu ići kod tog uvoznika prosvjedovati jer im je taj glavni krivac. Ovako "psi laju a karavane prolaze". Domalo će opet biti kakava blokada. Netko će možda malo i reagirati i priča se ponavlja.
11.07.2005. u 21:40 •
3 Komentara •
Print •
#
