tematix
ponedjeljak, 28.02.2005.
Neretvanski gusar
Tamo na kraju grada, uz samu granicu tiho propada jedna baraka, klub je davno propao. Riječ je o nekadašnjem veslačkom klubu Neretvanski gusar. Čini mi se da će malo jači vjetar srušiti onu rupu od barake koja je davno izgrađena drvenom građom prilikom gradnje hidrocentrala na Neretvi. Ne vjerujem da bi izgradnja novog prostora mnogo financijski opteretila naš grad. Bar su bloketi jeftini. Čuo sam da je bio neki neformalni razgovar s Rusima koji su bili na kajak-kanu pripremama prije godinu-dvije. Riječ je bila o tome da im se ponudi nekakav oblik koncesije, tj. da oni financiraju gradnju jednog veslačkog kluba sa svim prostorima (svlačionice, hangar za čamce, teretana i prostorije za smještaj) koji bi oni koristili u vrijeme kada su ovdje na pripremama, što bi im odgovaralo. Imamo bogomdane uvjete za razvoj veslačkog sporta, klima je idealna i sigurno bi mnogi klubovi i reprezentacije dolazili na pripreme ovdje. To bi se odrazilo i na razvoj ovog sporta u našem kraju. Grad je taj koji bi se trebao zainteresirati da taj prostor osposobi, i da izgradi jedan sportski centar. Vjerujem da bi se to moglo jednostavno realizirati i da bi bilo dovoljno zainteresiranih koji bi uložili u jedan ovakav, za nas, veliki projekat. Ako HOO može financirati izgradnju olimpijskog centra na Bjelolasici, ne bi im veliki trošak bio niti izgradnja veslačkog centra kod nas. A imamo idealne uvjete. Koliko bi to značilo razvoju ovog sporta kod nas ne treba niti govoriti.
nedjelja, 27.02.2005.
Klimoglavci
Danas se u Jutarnjem oglasio i trenutni čelnik HVIDRE i iznio stav da se Gotovina mora ići braniti u Hag. Stvar je malo jasnija kad se uzme u obzir da je navedeni čelnik saborski zastupnik stranke na vlasti. Onda je sve jasno. Mora i on ispuniti svoju dužnost i skočiti na mig. Nije lako zaraditi plaćicu od 20 i nešto tisuća kunica a da se ne sluša nalogodavca. Već u dva navrata na TV je bila telefonska anketa na temu treba li se Gotovina predati i oko 90% njih je protiv. Vjerujem da je u članstvu HVIDRE taj postotak veći od 99% osim, naravno onih klimoglavaca. Zato bih poručio braniteljskim udrugama da izaberu nestranačke ljude jer na taj način ne će biti ničiji taoci. Neka izaberu časne i poštene ljude koji se neće prodati za "judine škude". Ima dovoljno branitelja i bez Rojsa i njemu sličnih.
petak, 25.02.2005.
Društveno prihvatljiva obitelj
Napokon smo doznali i tu gorku istinu. Od pravosudnog tijela. Onog koji bi trebao promovirati pravdu i kažnjavati krivce. Zakon naravno ne važi za sve jednako. Mi obični smrtnici, koji nemamo milijune nismo društveno prihvatljivi. Za nas je drugačiji zakon. Kao što jedna antička uzrečica kaže "što je dopušteno Jupiteru nije volu". Onaj tko je bogat je ujedno i društveno prihvatljiv. Sve mu je dozvoljeno. Da ubija kog hoće i naravno za to neće odgovarati. Mudrih li glava u našem pravosuđu. Koliko li im je samo vremena trebalo da smisle to antologijsko obrazloženje za smanjenje kazne. Vjerojatno su mislili da je prošlo dovoljno vremena pa mogu izvaliti i glupost. Da ja učinim kakav prekršaj, riješili bi to odmah, kao na traci. Koliko je "pravda" brza znaju dobro oni koji nekoliko mjeseci nisu plaćali TV porez. To se brzo rješava, i ne možeš im izmaknuti od ovrhe. Jedan čovjek mi je rekao da ima načina da i to ode u zastaru! Ali i on nije uspio čuti cijeli recept tako da ne znam taj način. Znakovito to mu je rekao jedan političar. Sad je sve jasnije, to je viša kasta, kasta nedodirljivih.
četvrtak, 24.02.2005.
autocesta
Izgleda da će ubrzo i autocesta do nas. Hoće li se Luka još obogatiti na zemlji u Desnama? Bilo bi dobro da država prije nego li otkupi zemljište malo pogleda da li je i tko je u zadnje vrijeme kupovao bezvrijedne terene kud će ići trasa. Pa ako se utvrdi da je državno zemljište na trasi naglo privatizirano, neka poduzme neke mjere. Možda će nešto ostati i sirotinji, al više vjerujem da će se pojedinci dobro omastiti.
srijeda, 23.02.2005.
Grba grada
Malo sam se istrošio proteklih dana pa sam ostao bez teksta. Trenutno nemam neku interesantnu temu pa ću napisati nešto o našem gradskom grbu. Ono što sam znao do sada, je da je to preuzeto od jednog našeg starog grba čiji se otisak nalazi u jednom muzeju u Španjolskoj. Prije par dana kod prijatelja zapela mi je za oko jedna zanimljiva knjiga o povijesti ovih naših krajeva Dr. don Mile Vidović-"Don Radovan jerković život i djelo". Na jednom mjestu spominje se i jedan stari grb iz ovih krajeva, kojeg je naš grad preuzeo. Da ne bih otkrivao toplu vodu, prepisati ću onako kako piše u knjizi:
Iza prvih godina pripojenja Neretve Bosni, oko g.1330., imamo grb Neretve, koji donosi jedan španjolski fratar u svojoj knjizi Put oko svijeta.
On piše: "Otputovah iz Bosne i vratih se primorju u grad Zadar, a odatle u Šibenik i Narent (Neretvu) i kralj ove zemlje ima za znamenje zastavu na četvrti: dvije četvrti modre (ljubičaste?) a dvije bijele. S ovim Narentom međaši grad, koji se zove Dulceno (Dulcinj?)." Dr. J. Smodlaka, koji je objavio ovaj rukopis, drži da se pod Neretvom ima razumijevati ne neki grad (Drijeva ili slično) nego neka oblast, koja bi se zvala Neretva, ili točnije Hum. Svaki od 3 rukopisa djela španjolskog fratra donosi ponešto izmijenjen grb Neretve prema dobi iz koje je rukopis.
U I. rukopisu je najstariji grb (iz I.pol.14.vijeka), u II. je grb koji je imao herceg Stjepan (grb je sa križem na modrom polju) u III. je grb sa križem na crnom polju, koji je možda uzet od hercegovih sinova kao posljedica i simbol katastrofe Hercegovine g. 1482.g…
Knjiga je zanimljiva, nisam je još stigao pročitati cijelu. Opisuje povijest neretvanskih mjesta i Neretve.
ponedjeljak, 21.02.2005.
Naronaplast
Čitam u Slobodnoj da i Naronaplast ide u stečaj zbog nekih 7 miljuna eura duga. Čudno mi je kako su propali kad samo u Metkoviću ima nekoliko manjih tvrtki PVC profilima koje iste kupuju dok ih je Naronaplast samostalno proizvodio. I dok se uporaba PVC stolarije sve više širi, ovo poduzeće propada. Očito su imali loše rukovodioce, ili je nešto drugo u pitanju. Da ne bude opet sve na račun poreznih obveznika jer je država glavni jamac. Pitam se da li je sva lova od kredita išla na opremanje proizvodnje ili je dio otišao drugim kanalima a državi rate kredita? Iako se u Slobodnoj neslužbeno spominje da je za kupnju nekretnine "Naronaplast" zainteresirana trgovačka kuća "Lidl" koja će navodno nakon realizacije kupoprodajnog ugovora preuzeti i podmiriti sve dugove i obveze ovog poduzeća prema državi i kreditnim institucijama. To mi je malo nesigurno. Pitam se što će biti sa strojevima, idu li oni državi ili ostaju vlasniku? Ako će država vratiti dug, onda je ona vlasnik svega? Oni što su doveli poduzeće do propasti trebali bi dio duga platiti i svojom imovinom što bi trebalo raditi sa svima koji su doveli neko poduzeće do propasti (npr. poput Lenca).
nedjelja, 20.02.2005.
Greška ili grješka?
Do 90-ih godina prošlog stoljeća govorili smo Evropa, s demokratskim promjenama to smo preoblikovali u Europa pored još niza riječi. I meni je tada neobično bilo to izgovarati. S vremenom to je postalo i normalno a ona prva opcija je gotovo nestala. Danas mi je već neobično kad vidim da netko piše i dalje Evropa. A znakovito, tako pišu pojedini, kako bi ih nazvao ultraljevičari, poput feralovaca i njima sličnih koji bi rado vratili jugu. Čak i jedan Račan prihvaća Europu. Ovih dana bilo je riječi o promjenama pojedinih riječi u našem jeziku. Greška ili grješka, strelica ili strjelica? Ne bih sad pisao što je točno jer nisam mjerodavan za to, ali o tom bi trebala odlučiti struka. Priznajem i meni su te nove riječi neobične za izgovor pa čak i bezveze. Ako je to u interesu našeg jezika i tako odluči struka a ne političari, trebali bi to prihvatiti. Odrastao sam uz riječ "sport", dok je moj djed oduvijek govorio "šport". Svaki jezik se nadopunjava i mijenja. Prije sto godina, odnosno prije drugog svjetskog rata govorilo se drugačije nego danas poput liep(lijep), biel(bijel) i slično. Danas kad bismo čitali te novine pola ih ne bismo razumjeli. Bilo je do prije nekoliko godina i raznih nespretnih pokušaja da se uvedu neke druge riječi poput vrtolet (helikopter) što je zapravo ruska riječ (vrtoljet). Ako smo mogli "uvesti" mnoštvo tuđica zašto ne bismo nešto i mijenjali. To rade i jedni Nijemci, Francuzi, Englezi. Za neke riječi je vrlo teško naći značenje na našem jeziku poput hardver, softver. Smeta me što uporno uvozimo neke strane riječi poput aktualne THT "flat-rate". To se vjerojatno "uvozi" namjerno jer tako ljudima bolje mažu oči.
subota, 19.02.2005.
Uništavanje simbola
Bacili su i zadnje adute na stol. Ranije su ga proglašavali švercerom droge, pljačkašem banaka ali kad su vidjeli da to nismo popušili, idu dalje. Sad su izmislili i gotovu presudu. Sjetili se nakon 10 godina. Kao da je Ante od jučer, kao da nisu znali da postoji do sada, zanimljivo. Još prije 15-ak dana jedan je biser iz EU izjavio da Antu smatraju herojem na području Splita!!! Najbolje da će nam unproforci bit heroji. Mogu što hoće, ali Ante je za mene i dalje heroj i simbol Domovinskog rata. Što ga više žele uništiti, više sam zanj.
Prije nekoliko godina, jedan je grmio sa splitske rive, kleo se u generale a danas kao da to nije ni bilo. Puna su usta političarima branitelja, kad im trebaju. Kad im ne trebaju, škartaju ih.
Tako je to, kad se mi branitelji ne snalazimo u politici. Danas je dobar političar koji će danas reći jedno a sutra drugo, tj. suprotno. Onaj koji će, dići ruku kad mu se i kako kaže. Čelnici braniteljskih udruga (Merčep, Dečak) ni jednom riječju da se oglase. Ne zamjerite, ne smiju ljudi. Mora da su im fotelje preudobne.
Nešto me kopka. Da nisu strane sile uhitile Antu i drže ga. Tako su sigurni, a onda nas mogu ucjenjivati pristupom u EU. Kako im trenutno nije u interesu da nas prime u EU, bar ne sada, tako imaju adut da ne moraju počinjati pregovore. Jer drugo ništa i nemaju. Vjerojatno nas žele u cijelom paketu (Srbija, BiH), odnosno da se opet udružimo u nekakvu jugu. Ili žele da smo im tampon zona, lako nas mogu kontrolirati i sve probleme riješiti ispred svojih vrata (na našim leđima). Ljudi otrijeznite se malo, neki drugi interesi su u pitanju koje mi ne razumijemo i ne možemo shvatiti. Kao što je sigurno da Turska nikad neće ući u EU, jer bi onda dobili nestabilan Bliski istok na granici. Samo te razloge ne žele javno da kažu već postavljaju druge kao nekakve uvjete koje znaju da se ne mogu ispuniti ili će trebati godina da se riješe..
Bio je jedan uvjerljiv na zadnjim izborima za sabor, toliko uvjerljiv da sam vjerovao da će čovjek zbilja nešto i pokrenuti. Na što je on mislio tada ne znam, ali pokrenuo nije ništa. Grmio je izjavama kako će se legalnim sredstvima boriti protiv sramotne tužbe iz Haga ("udruženi i planirani zločinački pothvat"). Kritizirao je pred izbore malog Ivicu po tom pitanju. A danas, ništa ne čini da poništi tu sramotnu tužbu. Ne treba mu Gotovina u Hagu da bi se to rješavalo. Što sad ne spominje ta svoja obećanja. Skrio se iza Carline suknje i ne smije ni zucnuti. Jadan ti smo narod kad naša vlast strepi pred jednom "ni baba ni deda". Gdje li se samo ona jamstvena kartica zagubila.
Sve ovo me podsjetilo na jedan šaljivi video gdje nekoliko stisnutih pingvina glavama prati jednu sjenu na zidu kako im je čovjek iza miče. Takvi smo i mi. Ta točka je trenutno Gotovina, a ono što ne gledamo je ovo teško stanje oko nas (nezaposlenost, dugovi…).
petak, 18.02.2005.
replika
Vidim da "gost" stalno nešto bocka. Ne znam što bi htio! Da budem poput žutog tiska i pišem o nekima koji mu se ne sviđaju? Ako on nešto zna a mi ne, neka izvoli to podijeliti s nama. Argumentirano, u komentarima ili na svom blogu.
Lobiji
Kao što je gošća rekla, što da radimo? Teško mi obični ljudi možemo nešto tu promijeniti. Vlada je ta koja ima ovlasti provoditi odluke koje vode k općem boljitku. Nemam povjerenja uopće u njih. Ni u ovu ni u prošlu vlast. Samo nisam siguran u to da li neznaju ili im je preči osobni interes. Vlast nema povjerenja u domaće ljude, imam osjećaj kao da čekaju pomoć izvana, nekakvog profesora Baltazara sa čarobnom formulom. Svatko vani gleda svoj interes, ne zanima njih naše dobro. Banke smo prodali, nepovratna šteta je učinjena, ali imamo mi još jokera u rukavu. Država, ako želi, "preko noći" može imati najjaču banku. Jedina neprodana banka je Poštanska banka. Dovoljno je da svo poslovanje koje vodi država i niže cjeline (županije, gradovi, škole, policija, vojska…) prebaci da ide preko te banke. Nisam ekonomist, ali vjerujem da država, tj.vlada to može regulirati, ali! Ali mislim da se boje, tj. boje se reakcija ostalih banaka koje štite svoj interes (interes stranih vlasnika). I onda oni malo priprijete "šibom" u obliku lobiranja svoje matične države za EU, a naši muk. Ne usude se. Tu je problem ove i svake vlasti, nemaju muda. Što smo to dobili što smo poslušni i poklonili im npr. banke-šipak. Opet nas ucjenjuju-gotovinom. Najveću zaradu banke ostvaruju preko kredita građanima. I kad bi se točno vidio razmjer gospodarstvo-građani, mislim da bi mrvice bile na gospodarstvu. Normalno da je lakše naplatiti od običnih građana nego od propalih poduzeća. Te banke se zadužuju vani gdje su kamate male, zatim taj novac plasiraju nama i na kraju ispada da dvojica žive na račun nas koji dižemo te kredite sa visokim kamatama. Ove "naše" banke tu su samo posrednici koji također zarađuju. Sav taj novac ide vani i država time dugoročno gubi. Nedavno smo putem medija imali priliku čuti o tome da država pokušava ograničiti zaduživanje banaka vani. Bankarski lobiji uzvrate prijetnjom u obliku rasta kamata i stane se na pat poziciji. Mislim da država treba reagirati jer je to dugoročno u njenom interesu. Tu ili netko uzima mito, kako bi ostalo po starom ili se boje stranih moćnika ili jednostavno ne znaju. Vjerujem da je sveg tog pomalo, po 33%.
Država kao najveći potrošač trebala bi npr. kod potpisivanja ugovora od dobavljača tražiti isključivo domaću robu jer na taj način jača domaće gospodarstvo. Npr. gradska administracija bi morala uzimati potrošni materijal (wc papir, papir za kopiranje, korektori…) isključivo od domaćih proizvođača. Ali ne uvoznu robu i prepakovanu s domaćom etiketom. Lako se može provjeriti koliko čega i za čije potrebe se uvozi. Ako neki domaći proizvođač nije konkurentan cijenom, država bi ga trebala kreditirati da bude konkurentan. Ako država nešto uvozi za svoje potrebe a tog proizvođača nema kod nas, država bi trebala dati natječaj zainteresiranima za otvaranje takve proizvodnje uz povoljan kredit. Koliko vozila uvozimo za državne potrebe (policija, vojska, bolnice…) zar se to ne može uvjetovati da dio djelova proizvode kod nas, da zaposle naše ljude. Ako bi npr. korejanci otvorili proizvodni pogon kod nas i zaposlili domaće ljude, što državni organi nebi vozili i razne Hundaije ili neka druga vozila a ne golfove. Tako se pokreće gospodarstvo, zapošljavaju ljudi, i država ide naprijed. Koliko smo tona, tona i tona željeza utrošili u autoceste, mostove koje gradimo? A željezare nam propadaju. Netko se zato obogatio na uvozu željeza, poput našeg sugrađanima na visokoj čelnoj funkciji u županiji. Zato trebamo nekog tko će to presijeći, tko će biti jači od raznih lobija, i tko će biti na čelu da to sve pokrene i vodi. Dok to ne bude, nikad nećemo ići naprijed.
četvrtak, 17.02.2005.
Nacionalni interesi
Pišući o ovoj temi, nikako ne mogu zaobići HT. Nekako nemogu još savladati novo ime T-HT. Cijelu tu infrastrukturu na kojima je nastao današnji TK div izgradili smo mi sami. Sjetimo se koliko je ranije bila cijena telefonskog priključka, nekoliko tisućica tadašnjih DM. Dakle to je sve bilo vlasništvo ovog naroda. Zamislite npr. danas da platite par tisuća eura da biste mogli u trgovini redovito kupovati kruh, normalno ne besplatno već po tržišnoj cijeni. Tako smo mi plaćali te priključke, plus normalno potrošene impulse i pretplatu. Kad je ponestalo novca, država je to lijepo prodala. Prošlo je već par godina a novi vlasnici su već isplatili uloženo. Kad se sve zbroji i oduzme, koliko nas je samo došao taj "kredit". I umjesto da godinama država ima kontinuirani prihod od dobiti, to smo dali za par godina preživljavanja. A gdje su samo nacionalni interesi. Država je nemali korisnik TK usluga (od najniže teritorijalne jedinice, općina, gradova, županija, vlade, sabora, vojske, policije, vatrogasaca, bolnica, škola… i sve se to plaća iz državnog proračuna. S obzirom da sve ide iz jedne kase, a da nisu prodali HT, država je mogla za sve te neprofitne ustanove imati jednu povoljniju cijenu TK usluga i manje troškova. Ako su već prodali HT, nisu morali i "žice" jer je to strateški interes. Malo jasnije, kao da sad prodaju HEP a distribucija (dalekovodi) ostane državi, to zapravo danas i jesu dva različita poduzeća. I onda mogu infrastrukturu iznajmljivati i starom i novim operaterima pod svojim uvjetima a ne da THT konkurenciji nabija cijene. Kako će onda pojeftiniti telefonski impulsi. Biste li vi danas, da imate djedovinu, istu prodali da bi mogli malo bolje krpiti kućni budžet. Ili bi ostavili potomcima u nasljedstvo kao i vaši preci. Prodali bi jedino ako je u pitanju teška bolest u obitelji i treba vam za liječenje. Gdje je još i nacionalna sigurnost, jer novi vlasnici mogu nadzirati komunikacije vojske, policije, državnih organa. Prije prodaje, HT je bio u regiji vodeći po tehnološkom napretku. Danas su čak i bosanci ispred nas. Novi vlasnici ništa ne ulažu, samo sisaju lovu. Isto je s bankama, a naši planiraju prodati i autoceste, HEP, ima li zapravo još išta vrijedno? Kako onda možemo očekivati napredak kad sve rasprodamo? Uvijek će nas držati na uzici da ne napredujemo, da im ne bi izmigoljili s te uzice. Zna se za što služe kolonije. Samo mnogi to ne kuže.
srijeda, 16.02.2005.
Janezi
Susjedi nam Slovenci mnogo se bahato ponašaju perma nama. Onemogućili su rad našim prijevoznicima koji prevoze robu iz te države u ostale članice Europske unije. Opravdanje im je da se ravnaju prema propisima EU. Imamo mi i druge susjede Mađare, po čemu se oni onda ravnaju kad tako nešto nisu uveli. Kad god nekakvu odluku donesu koja nam šteti, pravdaju se "EU propisima". Tanka im priča. Savudrijsku valu neće dobiti. Ono što me smeta je da je ta doluka donesena još prošli tjedan i da se novinari nisu raspisali naši nadležni ne bi ni reagirali. Da je suprotan primjer Slovenci bi u po noći, iz kreveta uzvratili kontrom a naši čekaju. Da ne bi naljutili Janeze. Neznam da li su dosad išta napravili osim obećanja da će uzvratiti. Meki smo, previše, zato nam i rade tako. Još imaju više koristi oni od nas, treba samo vidjeti uvoz-izvoz. Frustrira me ovakva jalovost naših nadležnih. Išli bi u EU a ovako slabo brane nacionalne interese.
Prije nekoliko dana u medijima se digla buka zbog jedne sudske presude jednoj domaćoj novinarki. "Svi" se zabrinuli. Neznam tko je tu u pravu, ali nisu novinari iznad zakona. Kod nas su zaštićeniji od vuka. Malo ih je koji su zbilja neovisni i pošteni, vrlo malo. Svi oni rade za razne interesne skupine. Ako je novinar jedne političke orijentacije i na toj liniji piše, na taj način koristi medije da bi (najčešće) gurao svoj stav ili stav svoje opcije ili interesne skupine i tako utjecao na ljude. Dovoljan primjer je "domaća" Slobodna Dalmacija. Kolika se buka samo digla zbog navodnih silovanja ročnika u Lori da bi se sada izišlo na vidjelo da od toga nije bilo ništa. Ali učinak je ostao, do iduće prilike. Sličan je primjer bio sa Ivicom Kostelićem i njegov intervju ("o spremnosti kao njemački vojnik…") jednim drugim novinama. Intervju su objavili, ne odmah, nego nekoliko mjeseci poslije kad im je tajming odgovarao. I zato ne vidim na našoj novinskoj sceni niti jedne novine koje su zbilja neovisne.
Pročitao sam nedjeljna razmišljanja jednog našeg studenta (mtkstudent-link lijevo) "o crkvi,ljudima,abortusu…". Dobro je to napisao, vrijedi pročitati.
utorak, 15.02.2005.
Svijet naopako
Ovaj svijet je totalno otišao naopako! Kad tuku malu djecu od mjesec dana. Drugi opet malo narezali prijatelja sjekirom i noževima. Skoro je postalo sasvim normalno nekoga ubiti, tj. kao da miševe ubijaju. Kad sam bio dijete i nekad se potukao, opet sam pazio gdje ću udariti protivnika da mu ne bih nanio težu ozljedu. A danas kad se netko potuče, gleda kako će ubiti protivnika. To je postalo kao mačiji kašalj. Nije ni čudo kad toliko nasilja ima na TV, videoigrama. Tako djeca od malih nogu upijaju nasilje. Postalo je jednostavno nekog ucmeckati. Domalo će biti kao u nasilnim američkim filmovima.
Odlučio sam u korizmi ugasiti TV, ne čitati novine. Samo da ne slušam ove gluposti. Kud god okreneš samo buncaju o Gotovini i EU. Kao da će mo preko noći biti bogataši ako Gotovina ode u Hag. To je našim vlastodršcima postalo sudbonosno. Daj okanite se Ante i radite nešto za dobrobit ove napaćene države. Kao što piše na jumbo plakatu u Kaštelima "neznanje i nesposobnost ne plaćajte GOTOVINOM".
ponedjeljak, 14.02.2005.
Korizma
Vrijeme je korizme, odricanja. Bez obzira da li smo vjernici ili ne, mislim da nešto možemo učiniti za sebe. Ako se odreknemo neke hrane ili pića pa i cigara možemo samo učiniti dobro za svoje zdravlje. A to je ujedno i test koliko smo zapravo čvrsti. okorjeli pušač koji "ne može" bez cigareta na taj način može testirati sebe koliku ima snagu volje i da nešto NE bude NE. Znam neke slučajeve gdje se pojedinac odriče npr. pića (alkohola) u korizmi a nedjeljom da pije. Kao razlog naveo je da "nedjeljom to ne važi". Ili se odrekne neke hrane i čeka ponoć da bi se najeo. Još bedastije. Time samo zavarava sebe. Možemo mi i nešto drugo, npr. odlučiti da će mo biti bolji ili činiti dobra djela. To bi dobro došlo političarima, da su bar u vrijeme korizme pošteniji, bilo bi nam bolje. Pojedinci bi (oni koji se opijaju po kafićima) ako su istinski vjernici, bar u vrijeme korizme trebali biti umjereniji a ne vikendom u disko ili kafić i naliti glavu do kraja. Kao što rekoh na početku, ne moramo biti vjernici da bismo nešto učinili za sebe.
nedjelja, 13.02.2005.
Ljubomora
Gošća je opisala svoje neugodno iskustvo. Samo onaj tko takvo nešto prođe zna kako mu je. Mi ostali možemo samo nagađati.
Kažu da je ljubomora najgora bolest. Čovjeka doslovno izjeda, dovodi do razdora a nerijetko i do tragičnih posljedica. Ako je netko od partnera jako ljubomoran u početku veze, mislim da je tu najbolje da se raziđu. Jer ako je to tako i prije braka, kakav li će teror biti tek poslije. Što naravno dovodi do svađa, i "psihičkog ubijanja" drugog partnera. Tada se već pozorno prati kog se gleda, s kim i gdje je partner/ica bio/la itd. Koliko se sjećam, prije manje od pola godine u tisku je bilo o ubojstvu i samoubojstvu jednog starijeg bračnog para. Nije mi jasno što starac misli da će ga "baba" varati s nekim. Stvarno blesavo. Zato ne patite od ljubomore.
petak, 11.02.2005.
Nevjera
Moram priznati da nisam očekivao ovoliki interes za prošlu temu, gledajući po komentarima. Kao što je gošća napisala, vjerujem da ima Boga i da će se svakome vratiti po zasluzi. Ovih dana na vidjelo je izišao jedan sličan slučaj, iz Zagreba kad je policajac svom kolegi smjestio. Prijavio ga je da je suradnik mafije i od nadređenih tražio da mu se prisluškuju telefoni. Poslije je na osnovu toga sam sastavio kompromitirajući tekst zbog čega je kolega ostao bez posla. Po onoj sve se vraća-sve se plaća, istina je izišla na vidjelo. I sve to, navodno, zbog jamstva za kredit. Što reći o takvima i svim onim cinkerima koji su svoj staž i praksu uglavnom stekli kao suradnici UDBE. Mislim da su takvi najgori šljam, ološ, onaj s dna kace.
A sad ću prijeći na nešto drugo, malo provokativnije, o nevjeri.
Mislio sam se kako to sve uobličiti, nemožeš jednostavno sjesti za komp. i našvrljati nešto na brzinu da bude interesantno.
Koliko smo vjerni svom partneru/partnerici? Što bi učinili kad bi saznali da nas je partner/ica prevario/la? Ako nije u pitanju brak, nema se tu šta misliti, jednostavan "otkaz". U braku je malo drugačije, jer su tu drugi interesi: djeca, dioba imovine i slične stvari. Mi muškarci smo tu u prednosti u odnosu na žene (oni vezani, bilo momak i cura ili bračni par). Da jednostavnije pojasnim, samo da se ljepši spol ne uvrijedi. Teško da npr. ženska osoba "xy" može reći "… sam onog tipa", dok kod muškarca u suprotnom slučaju bi to bilo kao neki trofej. Tu je glavna razlika ili jednostavno "ko koga". Iskoristit priliku? Biste li se mogli obuzdati i priliku ne iskoristiti, osim ako niste "zaljubljeni do ušiju", posebno ako je suprotna strana ta koja šalje signale? Ili bi išli vratiti milo za drago. Kao što je jedna ženska osoba, u jednom šaljivom razgovoru, odgovorila na upadice "kako joj je muž imao posla s nekom…", da "znači da nešto vrijedi". Siguran sam da je najčešći razlog nevjeri kod partnera u nezadovoljstvu oko onih stvari, kad se nema dovoljno. Drugi razlog je možda, onako da se osjeti promijenu. Puno bi se tu moglo pisati, da skratim. Kolegu, prijatelja ne bih mogao prevariti s njegovom djevojkom ili ženom. Nije u redu to učiniti bez obzira npr. na napade s druge strane. Mislim da je to podlo i da bi tu veći papak bio onaj tko bi takvo nešto učinio.
Da vidimo hoće li ova tema izazvati veće zanimanje?
utorak, 08.02.2005.
Big ear
Vezano uz ovaj zadnji komentar od nepoznatog neznanca. Svaka vlast postavlja svoje pouzdane ljude na ključna mjesta u policiji. Tako je bilo za vrijeme prošle, pa i ove vlasti. Svaki taj što zasjedne na čelno mjesto PP postavi oko sebe niže suradnike. Tako je to do iduće vlasti. Normalno, nisu svi "stranački" ljudi, ali onaj tko vrši rošadu, vjerojatno pretpostavlja da su "odani" drugome pa će te promijeniti samo da mijenja. Normalno je i očekivati da je sadašnji čelnik PP odan onome gore (LB). Ja ne kršim zakon pa me briga za njihova prepucavanja. Onaj tko ima "posla" s policijom, ili je oštećen ili je nekog oštetio tj. nešto skrivio. Tu je i treća kategorija, doušnici, a ti rekao bih spadaju u ovu drugu grupu jer moraju vratiti dug cinkanjem. Od jednog sam tako čuo o čovjeku za kojeg ne bi nikad pretpostavio čime se bavi, sve dok mu sam nije pijan rekao, kad je pala jedna bivša vlast. Zato pazite što govorite, jer ima onih koji kruh "zarađuju" referiranjem šta je tko rekao. Bolje da se maknem s ove teme da se ne bih "ugasio" kao metkovac. I on je naglo zamukao, čovjek se vjerojatno zasitio pisanja, a možda ga nešto i "stislo". Zato bolje ne "čačkati mečku". Veliki brat Vas gleda! Nisam tako plašiv, jednostavno nemam dovoljno informacija o čemu bih tu pisao.
Nedavno je obnovljena domaća podružnica UHDDR. To je ona udruga koju je osnovao Merčep, mislim da je on još vodi. Nekako je to u tišini odrađeno. Očito su pozvani samo probrani ljudi, jer to očito ipak nije za svakoga. Inače, prvo vodstvo ove udruge u našem gradu, ostavilo je iza sebe dosta mutnih stvari (prodaja Naronaplasta), netko se dobro okoristio tada.
ponedjeljak, 07.02.2005.
Tuga
Ovu večer baš nisam bio raspoložen. Nemam nikakve inspiracije za pisati. Sve od izgubljene utakmice naših rukometaša. I drugo mjesto je uspjeh, to stoji, ali onakav poraz me je totalno deprimirao. Pa još 40 golova u mreži, kao da je Australija igrala u finalu a ne dotadašnji prvaci svijeta. Nisam se uspio oraspoložiti niti na zabavi u hotelu. Ne boli mene toliko poraz koliko način na koji smo izgubili. U dva dva dana dvije totalno dijametralne utakmice. U jednoj najbolja utakmica prvenstva a u drugoj najlošija do sada, i to u par dana. Nedostaje nam ona njemačka upornost, u trenutku kad su Španjolci otišli na nekoliko razlike, pukli smo ko zrele lubenice. Nikako ne mogu prežaliti kako su nas nakantali. Ne mogu se oteti dojmu da su naši olako shvatili ovu utakmicu. Razbili smo Francuze i valjda su očekivali da je dovoljno samo istrčati protiv starih "mušterija" Španjolaca, pa smo na lijepu minu naletjeli. Bojim se da ovo ne bude početak kraja ove generacije. I kao što sam već rekao, i drugo mjesto je uspjeh. Ne bi smjeli biti nezadovoljni.
Nešto i o povorci. Slabo ove godine. Očekivao sam više, ništa bolje nije od prošle godine kad zbog kiše nije skoro ništa ni bilo. Vrijedno spomena jedino su skijaši. Svaka čast ekipi, dobro su se namučili za skakaonicu. Onaj zadnji "skakač" na trgu se dobro razbio, ne idu mu dobro skokovi…
nedjelja, 06.02.2005.
Maškare
U ovo malo neveselo vrijeme, ovo mi je nekako najveselije vrijeme. Da ubije ovu učmalost. Iako baš i nema nekog izbora za veselice, jedino mjesto ovih maškarskih dana je hotel gdje se nekako možeš i zabaviti. Sjećam se kako je pun bio Dom kulture, pored hotela. Danas je knjiga spala samo na jedno slovo. A i to nije kao što je znalo biti prije.
Današnju povorku očekujem sa zanimanjem. Da vidim kakvu su naši sugrađani pripremili parodiju na protekla zbivanja. Protekle godine zbog kiše nije bilo na dosadašnjoj razini, valjda će se vrijeme malčice smilovati.
subota, 05.02.2005.
Nema predaje
Kaže naš premijer da nitko nije iznad zakona, samo što nije sve rekao do kraja. Da se to ne odnosi na političare, jer su oni iznad zakona. Normalno kad oni kroje te iste zakone i kroje ih onako kako njima odgovara. Ne znam da je ijedan političar osuđen za nešto, a oni su ti koji su glavni "pokrovitelji" svemu.
Jadna ti smo mi država kada sve ovisi o jednom čovjeku. A što bi to "sve" trebalo biti? Da bismo pregovarali o "kapitulaciji", prvo moramo heroja poslati u zatvor, jer taj heroj je idol tisućama onih koji su ginuli za ovu državu. I ako se on osudi, kako onda netko može reći da se borio za Hrvatsku? Po tome ispada da se borio za nekakvu zločinačku državu, tj. da je i sam zločinac. To su nam namijenili oni koji kroje pravdu nama malima. Kako bi nas lakše pokorili. Kao da će Gotovina zaposliti nezaposlene, povećati plaće, vratiti dug umirovljenicima. Jednostavno me frustrira to što svi trube o Gotovini, kao da je to najvažnija tema, ljudi gladuju, branitelji se ubijaju, država tone sve dublje a oni samo o Gotovini. Ante je svoje dao za Hrvatsku, imati još i obraza tražiti od čovjeka da se totalno ponizi mogu samo debili. Mediji i nevjesno promoviraju tezu da za "Europu moramo dati gotovinu" ili za one što ne razumiju, da moramo platiti gotovinom odnosno kešom da bi nas primili. Tu su u pravu, samo mi smo slijepci pa to ne možemo vidjeti. Ne treba mi takva Europa, niti će nam išta bolje biti. Prodali smo polovicu onog najvrjednijeg i ima još pola blaga koje moramo dati da bi nas primili. Samo tada nas neće primiti, jer što će mo im siromašni, kad smo sve dali već ranije. Neka se političari uhvate rada, a ne da nam skreću pažnju na neke nebitne stvari. A ja bih Anti poručio. "Ante spasi Hrvatsku, nemoj se (pre)dati!!!"
srijeda, 02.02.2005.
Radio Metković
Nakon 14 godina Radio Metković je izgubio koncesiju za rad. Prvu informaciju o tome imao sam u tisku, svega par rečenica a drugi put prije tjedan dana u Slobodnoj Dalmaciji. Tu sam prvi put čuo i da je naš gradonačelnik jedan od suvlasnika radija uz Miljenka Filipovića. Ja sam uvijek smatrao da je RM vlasništvo grada kako bi i trebalo biti. Grad je i osnovao taj radio i u gradskim prostorima djeluje. Sada, ako je ta informacija točna, neznam što bih trebao sve reći na to! Pošto je to, izgleda, privatna stvar, ostati ću suzdržan od komentara, neutralan. Koji su sad ti novi, tj. Radio Delta, "nasljednik" RM? Mislim da su to političke "borbe" oko radija, pa neka se bore!
utorak, 01.02.2005.
Snijeg II
Opet je naš grad u medijima, pravi grad slučaj. Pedofili, požari, auta u zraku, sad smo i rekorderi, samo na svijetlijoj strani. Imamo najviše snijega u Dalmaciji. Dobro da nije opet crno. Lijepo je, bar meni, vidjeti ovoliko snijega kod nas. Kada već ne mogu na skijanje (plitak džep) neka uživam doma. Šteta što će buletu platiti poljoprivrednici, u ionako teškim uvjetima, još ih i ovaj led dokrajči. Zato djeca guštaju, odgođena je i škola, na jedan dan, za sada. Još jedna korist od ovog je što se polako vozi. Nisam uspio skoknuti na Predolac na stazu. Čujem da se gušta na sanjkanju, i zato ljudi uživajte dok možete. Drugu priliku imati ćete tek za 20-ak godina.
