tematix
ponedjeljak, 31.01.2005.
Hoće li upaliti!?
Tek da se javim, da provjerim da li napokon radi. Ova dva tjedna otkada je server u rasulu, ohladio sam se. Stranice nedostupne, vjerojatno ste i Vi čitatelji digli ruke od blogova. Sutra je veljača "mjesec velike ljubavi mačaka", valjda će napokon blogovi proraditi bez prekida. Neda mi se sve ispočetka... Javit ću se opet, sutra...
petak, 28.01.2005.
snijeg
Pao je i nama snijeg, grad bar izgleda čistiji, sav u bijelom. Kad bi potrajalo malo duže, iako svima nije ugodan. Sjećam se kao školarac ovakog sličnog snijega 1985.godine. Nama se ovo dešava svakih par desetljeća pa se treba malo izguštirati pred vratima. Kao po onoj ljetnoj "tko ima novca kupa se na moru, a tko nema, doma u lavoru". Čitam da 200 000 Hrvata ide na skijanje. Tko nebi volio. Ali skijanje je vrlo skup sport koji mogu priuštiti samo oni imućniji. Splićani imaju autobus pa na Kupres jedan dan, da bar i kod nas ima tako, za jedan dan bi se mogao nekako i novčano pokriti. Neznam što naši hrle u Italiju, Austriju i Švicarsku kad imaju skijališta i ovdje bliže, u Bosni. Vjerojatno je nešto drugo posrijedi, da se pokaže tko je "gazda" kad se ide u mondena skijališta.
Opet eksplozije tresu grad. Nikako da se maknemo od crne kronike, eto dokle smo stigli. Možda se ovo naplaćuju "stari računi". Buć vuče repove još od rata i UHDDR-a kad je bio čelnik. Samo da nevini ne nastradaju. Kako je počelo s ovim, trebat će nositi i pancirke vani, iako se zasad druka samo noću.
četvrtak, 20.01.2005.
Priča II
Vidim da je ona lokalna priča zanimljiva čitateljima. I nije to samo obilježje našeg grada, svugdje ima takvih primjera, i gorih. Sigurno svatko od nas zna za neki takav sličan slučaj. Jednom sam na Radio Splitu slušao jednu sličnu priču, o ženi i mužu. Žena je tako non-stop kukala da je boli, da je bolesna, krivila je muža za njene probleme. A žena i danas živa a muž davno umro. Toga sam se sjetio kad sam saznao za jedan slični slučaj u našem gradu. Suprug radi, supruga je doma sa djetetom. Ima nekakvih zdravstvenih poteškoća. Uvijek kuka da je boli da ne može. Suprug kad dođe kući nakon teškog rada (građevinac) još i usisa kuću, nekad i skuha, okupa dijete... Vjerojatno to voli. A žena kuka, sav posao joj je šetnja po gradu, i ležanje u kući, skuhati ručak, ako je nešto imalo "teže", kad suprug dođe:"ajde mužu uradi to…, mene nešto boli". Šminku i novu odjeću očito voli jer joj nije problem spiskati 100 kunica na kakvu šminku pa poslije jakukati da nema kune u kući. I ovo je istinit slučaj. Da ne ispadne da imam nešto protiv žena, jednostavno sam "naletio" na takve slučajeve. Ima jedan obrnuti primjer iz okolnih mjesta. U jednoj mnogobrojnoj obitelji, žive uglavnom od poljoprivrede ili nešto slično. U kući skoro svi u jednoj sobi spavaju. Glava obitelji, tako je kupio malo bolji auto, terenac. Za taj novac mogao je bar urediti kuću da djeca i obitelj može normalno živjeti. A ako on voli takav život, bar neka djeci osigura uvjete dostojne življenja. Netko tako voli dobro pojest, popiti a ostalo će valjda doći "s neba", netko će urediti kuću-stan, ne mora se svaki dan jesti teletina, netko će dati sve za kakvo dobro vozilo, nekom je valjda važnija odjeća i obuća s potpisom a ostalo kako bude. Ili primjeri iz inozemstva da bogatašica ostavi milijune psu ili mački, a ljudi diljem svijeta gladuju. Čudan je ovo svijet.
ponedjeljak, 17.01.2005.
Lokalna priča 17.1.
Napisat ću vam jednu našu domaću istinitu pričicu. Jedna sasvim prosječna tročlana obitelj, stariji suprug oko 50 godina i oko 10 godina mlađa supruga. Imaju jedno dijete, s malim zdravstvenim poteškoćama. Podstanari su. Suprug je jedini hranitelj obitelji, sa jednom prosječnom plaćicom. Nimalo ružičasta situacija. Ušteđevine nema a do mirovine nije dugo. Jednog dana čovjek dobije poslovnu ponudu od jednog drugog gospodarstvenika da prijeđe raditi kod njega. Ujedno bi na taj način mogao riješiti i stambeno pitanje jer bi kod novog poslodavca otplaćivao svoj budući stan. Gdje može biti bolje nego imati radno mjesto nekoliko metara od kuće ili stana. Ali ženska glava kuće se nije složila s tim. Naime, daleko joj je centar grada. Sada trenutno žive, ne baš u centru grada ali bliže a i radno mjesto je oko 1 km dalje, nije puno ali bez automobila i po nevremenu nije lako. I dakako ponuda je odbijena. Treba slušati glavu kuće. Pa sad se sami zamislimo u toj situaciji. Do mirovine nije ostalo mnogo, manje od 15 godina, na kredit ne možemo ni pomisliti, jedva se i ovako živi. Mirovina će biti otprilike 2000 kn, ako ne bude i manje. Taman za podstanarstvo i režije i još će faliti. Što dalje? Ili prihvatiti taj posao, i do mirovine riješiti svoj krov nad glavom. Pa makar bio i van grada. Komentar prepuštam vama. Svatko normalan bi sjeo i razmislio, zbrojio dva i dva. I vidio kako dalje. Treba gledati malo i u budućnost i vidjeti kako najbolje proći. Ima još. Gospođa je tražila od muža da joj kupi mobitel. Jer njene prijateljice ga imaju a ona da nema, ne može to tako. Želi i ona da im bude ravna. Pa makar nemali u kući grijanje, važniji je mobitel. U tom njenom društvu ima i imućnijih gospođa kojoj nije neki trošak uzeti mobitel od nekoliko tisuća kunica. Gospođa je čak imala priliku raditi jedan manji poslić, kao čistačica. Max 2-3 ure posla, koliko god dobije, dobro dođe za popuniti kućni budžet, posebno u takvoj situaciji. Dakako ponuda je glatko odbijena, a još je posrednik dobro "ispeglan" riječima. Gdje bi ona to radila, to je ispod njenog renomea. Samo se pitam ima li uopće srednju školu. To je jedan primjer naše sredine. Možda nisam točno opisao, ali nisam mnogo ni promašio.
subota, 15.01.2005.
Agitacija
Nisam planirao opet spominjati izbore jer su mi i dojadili, danas nakon što sam na radiju malo poslušao našeg gradonačelnika, odlučio sam nešto napisati. Ne mogu vjerovati kako se Tata i bankar vole a čime su se sve častili po medijima prije nekoliko godina. Malom Marinku izgleda smeta da sva vlast bude skoncentrirana na jednoj strani, a nije mu smetalo dok je njegova opcija bila na vlasti. Tata je tako spomenuo "veliku pomoć" gradu od aktualnog. Ne znam gdje je to što smo dobili od aktualnog. Razumijem da je njegov osobni interes u pitanju i da zato lobira za aktualnog, što ne zamjeram, ali mi ne mora prodavati nekakvu maglu. Tako je lobirao za Filipovića i njegove na prošlim državnim izborima pa znamo kako su prošli u našem gradu. Meni ne treba ničiji poziv niti upute, ja ću glasati prema svojoj savjesti. Razloge sam nedavno napisao i od njih ne odstupam, a nekakve neargumentirane floskule me ne zanimaju. Lijepo zvuči "zauzimanje za gospodarstvo", ali to je samo priča za malu djecu, za to imamo vladu i njene resore. A aktualni nikako da prestane s vrijeđanjem suparnika, to je ono što ne volim, ako ne mislim kao on, ne mora vrijeđati.
četvrtak, 13.01.2005.
Plaća na bonove
Donirati 200 000 kn za političku kampanju a istodobno svojim radnicima davati plaću u bonovima koje mogu potrošiti samo na određenom mjestu! Nije važno čiju kampanja je financirana, riječ je prvenstveno o moralnosti takvog jednog poslodavca. Danas imamo prilično takvih tajkuna koji su se preko noći uzdigli i onda zaboravili da su i oni nekad bili "sitna raja". Zaradili to pošteno ili ne, ne sumnjam da su njihovi radnici pošteno zaradili svoju plaću. Ako se netko pobuni od njih, odgovor poslodavca je da će uvijek lako pronaći drugog radnika. Uzmi ili ostavi, a u ovoj nezaposlenosti nema izbora. Saznali smo tako podatak da je u Hrvatskoj 30% stanovništva siromašno iako to ljudi, zbog ponosa, sami neće priznati. Na TV rijetko kada možemo čuti o tome. Uglavnom je to glamour i blještavilo, dostupno malom broju onih imućnih. Zato nije ni čudna onolika pomama za Big Brotherom. Ljudi se užive u takav jedan nestvarni bajkoviti svijet. Lijepo je vidjeti na TV emisije o modi, samo nama običnim smrtnicima sa par tisuća kunica plaćice ne ostaje mnogo za modu. Režije, prehrana, kredit i nešto u čarapu za crne dane a za modu ako ostane. Netko radi i obratno, kupi se dobar i skupi komad odjeće za pokazati a doma se može i tanje jesti. To me podsjetilo na jednog tipa koji je u kutiji cigareta od malbora stavio jeftinije cigarete ili drugog koji je u jednom džepu nosio kutiju skupljih i boljih cigara koje je sam pušio a u drugom one najjeftinije, ako netko upita. Ima nas svakakvih, jednostavnih a i onih šminkera(ica).
Nevezano uz ovu temu; nisam još uspio svratiti u onaj noćni bar u starom Poduhu, ako je netko povirio neka da komentar o atmosferi.
utorak, 11.01.2005.
Deponij
Koliko sam uspio saznati, novac za sanaciju smetlišta na Dubravici je osiguran. Ne znam znači li to i zatvaranje ili samo "popravak" deponija. Htjeli ili ne htjeli, svi stvaramo smeće, a ono se negdje mora odlagati. I dok su prije više godina odlagališta locirana kako su tadašnje strukture odredile, a narod nije ni imao svijesti o ekologiji. Danas je vrlo teško negdje odrediti mjesto za smetlište. Pogledajmo kako li se samo Split "muči" s novom lokacijom i protestima mjesnog stanovništva gdje bi novi deponij trebao biti. Teren nam je malen a nitko ne želi smeće pokraj vrata ili na djedovini. Siguran sam da se bar pola onog što se baca može i reciklirati, dakle već bi imali pola deponija manje. U tom smjeru više bi trebali raditi na edukaciji stanovništva da se razvije svijest o odvajanju i razvrstavanju otpada prilikom bacanja. Tako da staklo bacamo u jedan kontejner, papir u drugi i slično. To će vrlo teško kod nas krenuti. Sumnjam da bi takav jedan kontejner za papir dugo izdržao da ga ne zapale, ili bi ljudi ubacivali sreda. Tu smo još teški balkanci. Bacamo otpad gdje stignemo a kamoli da ga još razvrstavamo. To treba "usađivati" već u školi, a ne da roditelji pošalju djecu da odnesu smeće a oni od žurbe zavitlaju iza "prvog ćoška" ako ih nitko ne vidi. Osobno sam vidio takav jedan slučaj. Nismo ni mi stariji tu bolji, kako smo naučili od malih nogu. Dakle edukacija od malih nogu, i to da mediji u tome budu aktivno uključeni, valjda bi tada trebalo krenuti na bolje. Ako nacija masovno može buljiti u Big Brother, valjda bi nešto i "ušlo u glavu" da promijenimo svijest i ponašanje o čistom okolišu i ekološkom ponašanju.
nedjelja, 09.01.2005.
Smeće naše svagdašnje
Jučer je cijeli Potkraj bio u dimu, opet je gorio deponij na Dubravici. Nisam stručnjak, ali zar se ne može to zatrpati zemljom pa da više ne dimi. Znate li da je produkt tog dima i najotrovniji plin –dioksin. I tako to redovno dimi godinama, a otrov se taloži po okolnom poljoprivrednom zemljištu. Da li je itko nosio, zapravo da li su stručne službe nosile na analizu biljke koje rastu okolo. Baš me zanima kakav im je sastav. Naši gradski organi, a valjda netko radi i taj posao u poglavarstvu, trebali bi se pobrinuti za naše zdravlje. Ništa nije skuplje od gubitka zdravlja. I onda se čudimo što umiremo bolesni. Najčešće na osmrtnicama možemo pročitati "umro nakon kraće" ili "duže bolesti". Koliko se novca potroši na izbore, a da samo dio daju za laboratorije kojima bi se vršile kontrole namirnica bili bismo puno zdraviji. Nadam se da mi dim neće pokvartiti sutrašnji dan odmora.
petak, 07.01.2005.
Božićno drvce
Nisam planirao o izborima ali nekako nisam ih mogao zaobići. Eto aktualnog je izgleda uhvatila panika. Bio je uvjeren da će pobijediti u prvom krugu pa je to nonšalantno odradio. Sad kad malo škripi, "treba žestoko udariti iz svih oružja". Tako je počeo otrcanu foru o pranju novca. Veliki je biser izjava da nudi u svom programu zapošljavanje, samo neznam koliko je to ljudi zaposlio do sada ne računajući savjetnike i prateće službe.
Netko je ostavio jedan komentar "kako neću nikad u Europu". Koliko poznam zemljopis, Hrvatska je oduvijek u njoj, ako pak misli na EU. Zasigurno skoro neću. Nemam kunica i eurića da bih šetao po Europi, a ni bogatu tetku vani. Ovih dana možete pročitati knjigu Arijane Čuline "Za Europu spremni". Tanka jest, tek što sam je otvorio svidjela mi se pa sam je odlučio kupiti. Zanimljivo štivo već na prvoj (7.) stranici teksta.
A sad nešto drugo. Još jučer (u srijedu) mnogi su skinuli bor, a glavno pravdanje je kako bor "ne smije" dočekati srpski Božić. Paradoksa, slavimo Božić a istodobno drugog mrzimo. I to u vrijeme kad se govori o miru i poštivanju. Danas je veliki blagdan ujedno i državni praznik, ako je netko vjernik onda na današnji dan bor treba biti. Ako ga već želi skinuti, neka skida, ali govoriti da ga mora skinuti radi drugog nema nikakve veze s vjerom. Želio bih jednostavnije reći da pojedinci više mrze druge nego što vole i drže do (svoje) vjere. Slavimo svoje, ali ne mrzimo druge. Mene ne zanima kad je nečija slava, držim do svoje vjere i do onoga što smatram da je ispravno.
srijeda, 05.01.2005.
Prepucavanja
Ovih dana sam zauzet, previše obveza pa nisam u mogućnosti ubaciti novi post. Vidim da je "gužva" na stranici pa eto da nešto i dodam nauštrb sutrašnjeg dana. Možda u ovoj žurbi i ne sročim kvalitetan post, ali nadam se da nećete zamjeriti.
Uvijek sam se pitao kako je moguće da su se dogodile one stvari u i nakon 2.svj. rata. Da se ljudi iz istog mjesta međusobno kolju. Mogu razumjeti na bojišnici, kad se gledamo preko nišana pa tko bude uspješniji ali poslije, nakon svega koristiti moć, položaj ili šta sve ne, pa smaknuti nemoćnog protivnika, e to ne razmijem. Imamo dovoljno vanjskih neprijatelja, zar da se i međusobno trvimo? Nakon ovih komentara vidim da je naše društvo podijeljeno, da se nedajbože zaratimo međusobno (bez vanjskog neprijatelja) što bismo radili jedni drugima?
Ja sam svoje o aktuelnom rekao, ne sve, ima toga još prilično. Nemam što kriti, svidjelo se to nekome ili ne. Ne gledam u tome interes kao neki. Znam da je naš "tata" za aktualnog, tu je više financijski interes, meni je Domovina na srcu pa koliko je god mrzili, ja je ipak volim, jedina nam je i ne bih se odrekao nje. Nisam nikakav heroj niti se smatram, heroji su dali svoje živote za Domovinu i sjetimo se njih, poštujmo njihovu žrtvu. Oni koje mrze ovu Domovinu, ne mogu je dovoljno mrziti koliko je ja mogu voljeti, unatoč lopovima i lopovluku, lijevima i desnima. Možda sam se odmaknuo od teme, ali jednostavni nisam mogao čitati razne gluposti. Mrziti nekoga i ostavljati komentare bez argumenata, pa još bez potpisa, to može samo netko tko duboko mrzi ili je nekakav debil. Ne bi me čudilo da je "taj" neprijatelj Lijepe naše a upisiva se pod krinkom sugrađanina. Ima prilično sočnih komentara na ovom i na metkovkinom blogu. E pa gospodo, ako imate muda (bez uvrede za žene molim), napišite lijepo, ne volim kod tog i tog to a one floskule "ukrali su, lopovi"-to najbolje pali, dokažite. Ja sam u ovom drugom krugu za Jadranku. U njen privatni život neću ulaziti. Nije fer. Nisam ni dirao aktualnog po tim pitanjima. Konkretno kod njega ne volim: svjedočenje protiv vlastite države i laži po tom pitanju, odnos prema braniteljima, odnos prema prvom predsjedniku, bahatost, neukusne viceve, ruganje suparnicima, vrijeđanje vjernika… Pozitivno: najveća stvar za koju mu skidam kapu je kad je amerima rekao da je protiv intervencije u Iraku ( i drugo vezano po tom). Vaga: protiv više nego za. Izbor: Jadranka, manje štete. Iako mi izgleda premekana, poštujem je. Ne gledam iz koje je stranke pa da je zbog toga vrijeđam. Imali smo ženu na čelu vojske, pa što nebi i na čelu države. Ako kažu da je fikus, ljepši je ženski fikus.
Razumijem da, nekome tko ne drži do vjere, neukusni komentari aktualnog na tu temu ne zvuče kao meni, da nekome tko je bio pripadnik munchenske bojne odnos prema braniteljima ne znače ništa kao i onima koji su bili branitelji na drugoj crti ili u pozadini nije isto kao meni ali bez uvrede, netko je i to morao raditi (bez onih iz munchenske bojne) niste realni. Pitanje, da su vam ubili brata, ili nekog bliskog (sjetite se Vukovara) kako bi reagirali na "šale" koje štete Domovini? Bogu hvala, nisam izgubio nikog od bliske rodbine, prijatelje i kolege jesam. Zapitajte se kako je to kad ste milimetar od smrti, i nakon svega da netko, zbog svojih kompleksa, nastoji omalovažiti neke stvari. Imam um još jedan članak o "lopovluku", već sam prilično ispisao pa da ne bude zamorno čitati. Nemojmo se vrijeđati, ako nismo ništa bolji od drugog, "ne bacajmo kamen". Malo nas je, krvi smo dosta prolili, sjetimo se onih koji su stoljećima ginuli da bi nam ostavili ono ono što imamo danas, poštujmo se, pa bili "lijevi, desni, gornji ili donji". Budite realni i pošteni i s argumentima.
Samo još dodatak, vidim da je Nacional krenuo u hajku protiv Mikšića. Samo se sjetite pod čijom je kapom Nacional (tko mu je dostavljao transkripte) pa da prokužite kome najviše smeta.
ponedjeljak, 03.01.2005.
Bahatost
Za nama je prvi krug izbora. Koliko je narodu stalo do političara pokazalo se izlaskom na izbore, 50%. Krećemo stopama Srbije. Kod njih su predsjednički izbori nekoliko puta ponavljani jer nije izišao dovoljan broj glasača. Malo je nedostajalo da se kod nas dogodi iznenađenje i da u drugi krug izbora uđe autsajder Mikšić. Šteta baš sam se zaželio svježeg zraka. Siguran sam da bi u drugom krugu bilo još neizvjesnije jer bi možda onaj dio glasača koji nije ovaj put izišao, svoj glas dao novome. Tko zna. Ili je kriv tajming oko blagdana kad je dio još bio u mamurluku pa im se nije dalo glasati. Možda narod jednostavno nije htio izaći na glasanje jer se već "znao pobjednik" po medijima. Da je Mikšić imao medije na svojoj strani kao aktualni, vjerujem da bi dostigao spomenutog. Bez obzira na ispadanje, ovo je njegova pobjeda. Čak troje kandidata nije uspjelo dobiti ni onoliko glasova koliko su predali potpisa.
Ono što ne volim je bahatost i ruganje. Zbog toga bih volio da u drugom krugu bude neočekivano iznenađenje i da prvi put dobijemo predsjednicu. Govoriti da s njim narod bira bolju budućnost a s drugim mračnu prošlost od takvog jednog političara nije dostojno. Da je Jadranka isto rekla mediji bi je davno pokopali. Gore nego Pašalića. Što li nas sve čeka ako aktualni dobije i drugi mandat. Pošto bi mu to, sukladno zakonu, bio zadnji mandat ne bi ga ništa spriječilo da se ponaša kako ga volja. Sada se malo primirio zadnjih godinu dana zbog izbora, iako mu nije nedostajalo bisera. Ne sviđa mi se ni ono ulizivanje s paštetom od novinarke što je zapravo "sprdanje". Lako ti je tako, da je tijesan rezultat sumnjam da bi se dotična usudila na takav način "šaliti". Moj glas ide slabijemu, Jadranka će imati moju podršku u drugom krugu bez obzira na medije. Iako sam siguran da ima istine u Mikšićevim riječima o "dogovoru". Vidjet ćemo, kako će većina odlučiti u drugom krugu. Zanimljivo će biti za 5 godina kad budu novi izbori, što li će se "tući" stranački vođe za kandidaturu.
Baš me je nasmijala tvrdnja aktualnog o njegovom sudjelovanju na prvoj crti bojišta, i nitko ništa! Ja sam izgleda onda bio u nekom drugom ratu.
subota, 01.01.2005.
Mamurluk
Za kršenje izborne šutnje ionako nema sankcija, pa nemam što ni šutjeti. Mislim da sam sve rekao ovih dana pa mi se sada i ne da ponavljati. Nadam se da će mo imati novog i boljeg predsjednika ili predsjednicu. Nisam muški šovinist da bi mi smetala i žena na čelu države. Samo neka ne radi na štetu države koju smo krvlju stvorili.
Naš grad nikako da siđe sa stranica crne kronike, svako nekoliko mjeseci nešto "crno". Dobro je da se bar ne puca, zrnima vodoravno. Može netko slučajno i stradati.
Nadam se da će mo prestati biti grad-slučaj u ovoj godini i da sličnih miniranja ili gorih stvari neće biti u ovoj novoj godini.
