Donirati 200 000 kn za političku kampanju a istodobno svojim radnicima davati plaću u bonovima koje mogu potrošiti samo na određenom mjestu! Nije važno čiju kampanja je financirana, riječ je prvenstveno o moralnosti takvog jednog poslodavca. Danas imamo prilično takvih tajkuna koji su se preko noći uzdigli i onda zaboravili da su i oni nekad bili "sitna raja". Zaradili to pošteno ili ne, ne sumnjam da su njihovi radnici pošteno zaradili svoju plaću. Ako se netko pobuni od njih, odgovor poslodavca je da će uvijek lako pronaći drugog radnika. Uzmi ili ostavi, a u ovoj nezaposlenosti nema izbora. Saznali smo tako podatak da je u Hrvatskoj 30% stanovništva siromašno iako to ljudi, zbog ponosa, sami neće priznati. Na TV rijetko kada možemo čuti o tome. Uglavnom je to glamour i blještavilo, dostupno malom broju onih imućnih. Zato nije ni čudna onolika pomama za Big Brotherom. Ljudi se užive u takav jedan nestvarni bajkoviti svijet. Lijepo je vidjeti na TV emisije o modi, samo nama običnim smrtnicima sa par tisuća kunica plaćice ne ostaje mnogo za modu. Režije, prehrana, kredit i nešto u čarapu za crne dane a za modu ako ostane. Netko radi i obratno, kupi se dobar i skupi komad odjeće za pokazati a doma se može i tanje jesti. To me podsjetilo na jednog tipa koji je u kutiji cigareta od malbora stavio jeftinije cigarete ili drugog koji je u jednom džepu nosio kutiju skupljih i boljih cigara koje je sam pušio a u drugom one najjeftinije, ako netko upita. Ima nas svakakvih, jednostavnih a i onih šminkera(ica).
Nevezano uz ovu temu; nisam još uspio svratiti u onaj noćni bar u starom Poduhu, ako je netko povirio neka da komentar o atmosferi.
Post je objavljen 13.01.2005. u 15:57 sati.