17.05.2006., srijeda
Glad za blaženstvom...
Sve je tako mračno... zamršeni labirinti... nema izlaza... nema zvijezde vodilje. Kada bi bar svemu bio kraj s ispuštanjem posljednjega daha, kao kada prestane isprazna predstava u kazalištu lutaka! – Ali odakle onda silna glad za blaženstvom? Odakle u nama ideal nedosegnuta savršenstva? Čemu odgoda neizvršenih nauma, kada puki pritisak okidača na ovome tužnom predmetu izjednačuje mudraca s luđakom, kukavicu s junakom, plemenita čovjeka s lopovom? – Ako postoji tako predivan sklad u neživoj prirodi, kako to da u razumnome svijetu postoji takav nesklad!? – Ne, ne! Postoji nešto više! Ja, naime, još nikad nisam osjetio sreću.
U jednom bi se jedinom hipu vrijeme svezalo s vječnošću! – Grozni ključu, koji ćeš iza mene zaključati tamnicu života, ali ćeš preda mnom otključati stan vječne noći, reci, oh reci, kamo ćeš me odvesti? U tuđu zemlju koju nitko nikad nije jedrima svoje lađe oplovio! – Gle, pred tom slikom čovječanstvo gubi snagu, nije kadro oprijeti se nečemu što je iznad vremena i konačnosti, a mašta, ta obijesna majmunica čúlâ, lakovjernima, kakvi već jesmo, stavlja pred oči svakojake opsjene. Ne, ne! Muškarac ne smije na to pasti. – Budi kakva jesi, bezimena stvarnosti, ja ostajem vjeran sebi i to mi je dosta! Budi kakvom želiš biti, ako ja pri prijelazu u tebe mogu ponijeti sa sobom svoje pravo ja! Stvari iznad toga samo su vanjski premaz na čovjeku. Ja sam sâm sebi i nebo i pakao...
|
- 18:14 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
15.05.2006., ponedjeljak
Abadona...
Gdje je moja nevinost? Moja nevinost! – gle, sve je izašlo da se sunča na pitomim proljetnim zrakama, a ja u nebeskim radostima osjećam paklene muke. – Sve je puno sreće, u duhu mira zbratimljeno! Sav je svijet jedna obitelj pod ocem odozgo, koji moj otac nije. Ja sam jedini prognan, ja sam jedini isključen iz redova čistih. Ja ne znam za slatko ime djeteta, za mene nema umiljata pogleda drage žene, nikada me prijatelj neće uzeti na grudi! Okružen sam ubojicama, zmije sikću oko mene, za zločin sam prikovan željeznim sponama, teturam u grob propasti podupirući se klimavom palicom poroka. Među cvijećem sretna svijeta ja sam Abadona, raskajani đavao što urla od muke...
|
- 19:25 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
10.05.2006., srijeda
Deus ex machina!
Moraju li se moji planovi podvrgnuti željeznome jarmu prirode? – Mora li moj duh, koji leti visoko, pristati na pužev hod materije? Trebalo bi ugasiti svjetlo, koje se ionako održava tek na nekoliko kapi ulja. Ništa više. Pa ipak mi se ne da to učiniti svojom rukom, zbog svijeta. Ne bih ga rado sam ubio, samo želim da prestane živjeti. Htio bih postupiti kao vješt liječnik, ali u obratnu smjeru. Ne bih htio staviti prepreku na put kojim priroda ide, nego bih njezino vlastito gibanje malo i ubrzao. Mi smo doista kadri stvoriti uvjete za produljenje života, zašto ne i za njegovo skraćivanje? I što mi je sada činiti da poremetim taj pitomi, miroljubivi sklad duše i tijela? Koju bih vrstu čuvstava trebao odabrati? Koji osjećaj najljuće nasrće na cvat života? L j u t i n a ? - To je gladni vuk koji se brzo zasiti. Z a b r i n u t o s t ? – To je crv koji presporo glođe. T u g a ? - To je gmizavac koji puže odveć tromo. S t r a h ? - Nada je od njega uvijek jača. – Što? Jesu li to svi čovjekovi krvnici? Zar je popis smrtne oružarnice tako brzo gotov? Kako? – Što to? – Što? Ne. Aha. J e z a ! - Što jeza ne može? Što može razum, što li religija protiv ledena zagrljaja te nemani? – Pa ipak? – Ako se on opre i njezinu jurišu? – Ako on? – Oh, dođi mi tada u pomoć b i j e d o, i ti, g r i ž n j o s a v j e s t i, ti si paklenska Eumenida, podmukla zmija, što preživa vlastite žderotine i ždere vlastiti izmet. Vi obje svoj otrov vječno i ništite i stvarate. I neka ga zahvati muka s a m o o p t u ž i v a n j a, što urla, što je kadra vlastitu kuću opustošiti, vlastitu majku raniti. Dobrostive gracije, dođite mi i vi u pomoć, ti, božice p r o š l o s t i , koja se blago smiješiš, i ti, sjajna b u d u ć n o s t i , što nosiš prepun rog obilja. Na kraju čete furija doći će o č a j ! Pobijedit ću! Pobijedit ću! Naprijed dakle! Deus ex machina!
|
- 20:26 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
