Gdje je moja nevinost? Moja nevinost! – gle, sve je izašlo da se sunča na pitomim proljetnim zrakama, a ja u nebeskim radostima osjećam paklene muke. – Sve je puno sreće, u duhu mira zbratimljeno! Sav je svijet jedna obitelj pod ocem odozgo, koji moj otac nije. Ja sam jedini prognan, ja sam jedini isključen iz redova čistih. Ja ne znam za slatko ime djeteta, za mene nema umiljata pogleda drage žene, nikada me prijatelj neće uzeti na grudi! Okružen sam ubojicama, zmije sikću oko mene, za zločin sam prikovan željeznim sponama, teturam u grob propasti podupirući se klimavom palicom poroka. Među cvijećem sretna svijeta ja sam Abadona, raskajani đavao što urla od muke...

Post je objavljen 15.05.2006. u 19:25 sati.