RANT
verb: to speak or shout in a loud, uncontrolled or angry way, often saying confused or foolish things.
noun: a long, angry and confused speech Cambridge Advanced Learner's Dictonary
INVECTIVE
noun: criticism that is very forceful, unkind and often rude Cambridge Advanced Learner's Dictionary
DIATRIBE
(Greek 'rubbing through')
It now has the more or less exclusive meaning of a rather violent attack on a person or work, couched in vitriolic language. The Penguin dictionary of Literary Terms and Literary Theory, 4th edition, J. A. Cuddon, Penguin books, 1999
Gledam Z1 danas popodne. Novinarska priča o studentskom stanovanju započinje dobro: u pet zagrebačkih studentskih domova može se smjestiti 7 000 studenata. Na dom ove akademske godine ima pravo njih nešto više od 10 000. I sad čovjek očekuje kako će novinar/ka otići pitat - kaj je s tih tri-četiri tisuće koji su izvisili, da li se planira neki novi dom, da li im se na bilo koji način pomaže, bilo što...
Ne, krećemo u analizu troškova: sobu u studentskom domu studenti plaćaju od 68 do 130 kuna. Ministarstvo znanosti plaća prosjek, odnosno 105 kuna po studentu, a prava cijena je 530 kuna, što SC nadoknađuje iz novca od provizije koju naplaćuje studentima koji rade preko njih. Ok, zanimljivo, ali relevantno za studente koji su izvisili...ne vidim kako.
Rant kreće u trenutku kada gospodin iz Studentskog centra kojem nisam uspjela uloviti ime nakon davanja svih gore navedenih podataka, dodaje, s očitim žaljenjem, kako u Europi i u svijetu studenti plaćaju sami i svoj smještaj i školarinu. Naslućuje se da bi rado rekao, zašto ne bi tako i u Hrvatskoj? Novinarska reakcija - nula bodova. Ne pita ama baš ništa. Ni ima li ljudi koji u Hrvatskoj plaćaju studij? O, da, i to u iznosima koji nikako nisu mali, iako su daleko manji od stranih univerziteta. Ni da li dobivaju išta više ako plate studij u Hrvatkoj na državnom faksu? Samo više stresa oko plaćanja računa. Ljudima koji se uspiju upisati na faks, banke vani izlaze u susret - student loan kao takav mislim da ne postoji u Hrvatskoj. Poslodavci im također izlaze u susret. On campus jobs and off campus part time jobs. Ne znam, primjerice, niti jednu knjižaru u Zagrebu koja radi radnim danom od 19 do 23 i da u to vrijeme zapošljava studente. Po pravilniku SC-a ne možeš zaposliti studenta na manje od 8 sati, tj. moraš studentu platiti dnevnicu od 200 kn, koliko košta osam sati, radio on 2, 5 ili svih 8 sati. To štiti studente s jedne strane, no s druge strane omogućuje poslodavcu da studenta actually i zadrži 8 sati. Ako radiš 8 sati - kad ideš na predavanja? kad učiš?
Ono najvažnije u svemu tome novinar/ka naravno ne pita, a gospon iz SC conveniently ne spominje, a to je vrsta i kvaliteta usluge koju ljudi koji vani plaćaju visoko obrazovanje dobivaju. Kao, recimo, veći tjedni broj sati predavanja. Udžbenike?
Ili profesore koji rade svoj posao: redovno drže predavanja i ne preskaču ih jer im je uletio neki bolje plaćen posao u isto vrijeme (a nije da su baš tako dobro plaćeni!). Pa, profesore koji dolaze na vrijeme, komuniciraju sa svojim studentima o predmetu koji predaju, a ne o svojoj plaći, davnoj divljoj mladosti, bivšoj zmajici ženi ili političkoj situaciji u zemlji; diskutiraju problematiku vlastitog područja, a ne ušutkavaju studente kako bi prešli dalje.
Sasvim sam sigurna da za svoje novce dobiju i profesore koji ne mole svoje studente da na njihova predavanja (koja počinju s mjesec dana zakašnjenja) ne dolaze u tako velikom broju, jer su oni izračunali da će godinu proći samo 70 studenata, ne 100 i kusur, pa su za svoj obavezni predmet rezervirali manju dvoranu; profesore koji su u stanju odraditi mentorski posao tako da imaju vremena za svakog pojedinog studenta, a ne samo one koji su im se zbog ovog ili onog svidjeli ili samo one koji su dovoljno pushy i dosadni da će im poklonit pažnju samo da ih se riješe što prije.
Termini ispitnih rokova znaju se na početku godine, ne tjedan dana, ili manje, prije samih rokova. Sveučilišta koja debelo naplaćuju svoje usluge ne mogu si dozvoliti da im se profesor nekog predmeta razboli ili nestane, odnosno da ne dolazi na niti jedno predavanje od sredine prosinca do kraja akademske godine, što je, naravno, informacija koju hrvatski studenti sami moraju izvući metodom redovitog dolaženja na predavanje kojeg nikad nema, jer službene obavijesti su za druge planete, and possibly for the faculty, when all other gossip materials run dry.
Nema šanse ni u paklu da bi se jedan takav neispredavani predmet koji je ujedno i uvjet za upis na sljedeću godinu, na kraju godine testirao ispitom složenim po idejama asistentice zamjene koja se prije jednog, jedinog i ujedno vremenski posljednjeg roka nikada nije obratila studentima da im kaže što će biti, a ako bi se desio takav propust, kada bi studenti na njega ukazali, sto posto odgovor ne bi došao živčanim, otresitim glasom i ne bi glasio: "Što ste došli na zadnji rok? Mogli ste izać ne neki od ranijih rokova." niti bi povratnica iz Kanade (kojoj nije bilo jasno zašto se samo ona buni, a ne i cijela dvorana) bila u trenutku sasvim istinitog insistiranja da prijašnjih rokova nije bilo, bila offhandedly and curtly zamoljena da ili ušuti ili napusti prostoriju.
Heh, pogodite koji faks sam ja pohađala...
Svaki put kad se spomene besplatno obrazovanje, poludim. Svoje ne smatram besplatnim - moji su živci meni skupi, a puno sam ih potrošila. Osim toga, i iz moje plaće idu novci u državnu blagajnu, kao što je išla i iz plaća mojih staraca. Iz te se blagajne plaćaju i profesori, i grijanje i sve ostalo na fasku. So, in my book, platila jesam. Ono što sam dobila za te novce usporedivo je sa horror pričama ljudi koji su kupili i unaprijed platili još neizgrađen stan, a kad su se uselili, krov prokišnjava, parketi se dižu, žbuka pada... Tako i moj studij: nepristojnost, bezobrazluk, gotovo totalni nedostatak kvalitete, maltretiranje studenata, nebriga, nepoštovanje. I kad netko hinta ili spomene da bi to još trebalo i extra platit, sve što si ja mislim jest da su pohlepni i da samo žele lovu u svoj džep.
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni.