RANCH BUBAČ

nedjelja, 29.07.2007.

umorna do kraja!!

istinu da vam kažem nemam pojma kad ću napisat novi post! možda ali srvarno možda ću stavit dvije slike od konja i gotovo!iako je devet sati ja idewm spat tako da laku vam noć i pussa

| komentari (26) | print | # |

petak, 27.07.2007.

vidjela sam GA!!!!!........opet.......

se sijećate onog preslatkog dečka kojeg sam neki dan vidjela na ranchu e pa taj preslatki dečko je danas bio na plaži!!!! ja sam odmah odtrčala par metar dalje i okrenula se prema njemu hodam i prođem i okrenem se i ogledam ga što je najgore i on se okrenuo. ja sam mahnula i nastavila hodat. ijme meni!!! mislim pisala bih ja o konjima ali nemam šta osim što sutra i možda prekrosutra idem na jahanje.na ovo pitanje koje ću vam naisati mi odgovorite u komentarima:kad dođete na moju stranicu dali vam je početak stranice smeđa kasnije bijel??
pozz & tnx na imenima za malenu!

edit:ja se nadam da je dizajn opravljen neš sam napravila pa je sad oke. nema noog posta do nedelje.......

| komentari (14) | print | # |

ponedjeljak, 23.07.2007.

50. post!!!!

Napokon je i pedeseti! moj je prvi blog bio prekrasnikonji.blog.hr onda se sve nastavljalo dok nisam odlučila voditi ovaj blog i blog na blogeru prekrasnikonj.bloger.hr. ovdje sam vam se pridružila 26.3.2007
tako da do trećeg mjeseca još ima uhuhuhu
vrlo mi je drago što sam ovdje uz vas i vaše konje. vaše posteve koje rado čitam i vaše pustolovine s njima! ja se nadam da ću uz ovaj post stavit slike od jučer. ja se također nadam da ću ovaj blog vodit još vrlo dugo i da ćete me vi i dalje posječivat i komentirat. prvo se moram stvarno zahvalit looce na dizajnu. a zatim Sanji (KLIK!!)Ona me reovito posjećuje i zato joj puno hvala! ja se nadam da će me i dalje posječivat!još je i tu natalija kojoj zabranjujem da pobriše blog!(KLIK DO NJE!)naravno ne smijem zaboravit i ostale svi vi imate posebnu stranicu kod mene naravno sve tamo piše dobro o vama!hehe
drago mi je što mi barem jedan blog ide vrlo dobro dok mi prekrasnikonj.bloger.hrne ide baš najbolje. lydy je otišla na more i zato sam još više tužna ali je odmor za služila pa neka se zabavlja!i eto pedeseti post je gotov ali samo u riječima evo slikica!!!
Beba

sestra od zipa biba

bijeli lucky

brnjo

ja natali i beba

lucky crni

malena od bebe

moro

natali

zip

uvijek sretan

stela

riki i stela

sokol

roko

pogodite čija je ovo njuškica!

riđan

a čija je ova malena njuškica??

nensi

opet ja želim od svakog 5 komentara ali imam jednu molbicu napišite mi par imena kojih se dosjetite tako da damo ime malenoj od bebe!

pozz ljudi i kiss

| komentari (67) | print | # |

nedjelja, 22.07.2007.

da...da jahala sam 2. konja po brzini da...da STELU!!!!!!!!!!!!!!!!

J a mislim da sam sve rekla u naslovu!jahala sam moju slatku predivnu kobilu stvarno sam presretna! na ranchu je sada 15 konja zapravo 14 jedan je u štali. dakle sad cu napisat imena svih konja:brnjo,riđan,zip,biba,lucky.1.,moro,sokol,riki,stela,đuro. a u manježu su:lucky.2.,roko,beba,malena od bebe.
i dakle danas smo napravili turu od 3 sata bilo je super. iako s nama je bila jedna cura koja nema pojma o jahanju mislim cura, djevojčica. mislim zna ona ali se nezna uzdizat i zbog nje smo mi morali cmoljit i hodat polako. kad smo stigli nisam osjećala noge a onda je trebalo radit. jedan je čovjek rikiju dao ui ruci bambusa i riki je normalno to popio poslije sam ja morala njega vodit jer je samo mene slušao i bio je tako brz a ja vodim djecu od dvije godine na sedlu. dogodila se je jedna nezgoda ali ne na našu odgovornost! prvo je jahala jedna moja frendica koja dobro jaše ponija đurotra pa je počeo zezat onda je na njega sjeo njezin otac i onda se počeo dizat na noge dobro rekli su da ga treba pustit i oke i na kraju dođe djed sa "ona" dva klinca koji su jahali rikija i djed ih stavi na đurota.djed je pustio đurota a znao je da je švikast i đuro se digo na dvije noge i djeca pala. sva sreća nije im niš ali mislim đuro je skoro stao na njih!ma budale.......
onda je došla jedna mala curica od godinu i pol i išla jahat rikija. išla je s tatom za svaki slučaj. mala je zakon! smiješna je za poludit! na kraju sam ih odvela do bijelog luckya i rokota pa su ih malo mazili.inače bilo je super i najviše mi se dopalo na terenu to što smo prolazili po livadama i gledali zalazak sunca. a da sve bude još bolje kasnije kad je bila ona curica došao je jedan preslatki dečko na ranch i buljio u mene ja kad bih ga pogledala vidjela bih da me gleda tako da ga ja zapravo nisam uspjela ni gledat baš jer me on stalno gledao. a bio je sladak kao bombončić! duža plava kosa....(moja omiljena)...plave oči.... predivan osmijeh....14,15 godina mmmmmm
hehehe da ga barem vidim još jednom u životu ja se kunem išla bih pričat s nijm!
hehe dosta sad idem ja slike ću stavit sutra
p.s. popravila sam si tipkovnicu stisnula neki gumb i opet u komi
hehe
pozz
želim od svakog barem po 5 komentara
imam ja uvjete hehe ma samo želim malo više komentara i ja sam happy

| komentari (54) | print | # |

petak, 20.07.2007.

imam problem sa kompjuterom........

ne radi mi ni jedna tipkovnica koju mi u kući imamo na mojkem kompjuteru. kupili smo novu ni ona ne radi neznam što mu je ali nadam se da cemo nac nekog tko ce ga popravit. za to vrijeme ja možda neću moći pisati posteve niti vama odgovarat na komentare tako da znate da mi je stvarno žao i ja ću sve vaše komentare kasnije rado nadoknadit!pozz
-javljam se sad s drugog kompjutera evo sad post kakav je trebao biti

sigurno ste već čuli za ovu grozotu! konji s otvorenim ranama tegle drva-bregana

Otvorene rane na njihovim mršavim tijelima svaki dan nanovo krvare od trenja znoja, prljavštine i teškog tereta kojeg su prisiljeni nositi. Preko tijela su im prebačene već potpuno krute deke i sedla za vuču, na koja im vežu teška drva koja do same granice izdržljivosti moraju vući iz šume.
Nakon brojnih dojava građana o stravičnom prizoru konja koji svakodnevno vuku drva iz šume za Šumariju Samobor, Prijatelji životinja obišli su ruševnu štalu uz cestu kod Bregane iza Eko sela, za koju se jedino prema hrpi gnoja može pretpostaviti da je 'nastanjena'.

U štali se nalaze konji sa živim ranama po svojim izmučenim tijelima, a koliku patnju proživljavaju vukući drva vidi se po njihovom praznom beživotnom pogledu koji govori o još jednoj ljudskoj bezobzirnosti prema drugim životinjskim vrstama.

evo jednog normalnog konja mislim ovako bi trebali izgledati ovi gornji konji

pozz

edit:kako ljudi mogu biti nenormalni

ja sam skoro zaplakala kad sam vidjela ovu sliku. to je iz amerike. ja sam se dvoumila dali da staim tu sliku ili ne ali sam ju stavila da ljudi vide kako je to neljudski
napisala sam u google i love horses i došla mi je ta slika i šta onda jel vi mislite dapod i love horses spada slika na kojoj je pečen konj. ma grozno evo vi mi nemorate vjerovat ali ja sam ljuta na njih i plačem!

| komentari (17) | print | # |

četvrtak, 19.07.2007.

Wild horse Annie i Kako odjahati dobar dresurni test i šta sudac ocenjuje tokom testa

Shot at 2007-07-19 Velma Bronn rođena je 5.3.1912. u Renu, Nevada, od majke Gertrude Clay i oca Josepha Bronna. Njena veza s divljim konjima počinje doslovno već danom njena rođenja. Sama je za sebe govorila da njezinim venama teče krv mustanga – njezin se otac rodio na putu kroz pustinju prema Nevadi, u vrijeme ondašnjeg naseljavanja Amerike. Kako njegova majka nije imala dovoljno hrane za njega, preživjeo je na kobiljem mlijeku od mustang kobile koju su prisvojili. Odgojena je u relativno modernoj obitelji za ondašnje "divlje-zapadne" prilike – naučili su je da cijeni iskrenost i istinu, te poticali njenu želju za znanjem i učenjem. U dobi od 11 godina Annie je obolila od polia, što je ostavilo trajne poslijedice na njenom tijelu ali i na umu. Kako bi nadoknadila tjelesne nedostatke Annie se posvetila učenju i radu sa životinjama na očevu ranču. Otac joj je naime imao ranč, te na njemu i nekoliko mustanga. Jednom je prilikom Annie pojećivala svoga oca u bolnici i tada je upoznala svoga budućeg muža – Charlia Johnstona, napola Delaware indijanca. Zaljubili su se, vjenčali i preselili na veliki ranč imena The Double Lazy Heart Ranch. Nažalost, nisu mogli imati djece pa su svu svoju ljubav usmjerili prema radu s mladima s problemima u ponašanju.

Shot at 2007-07-19
Wild horsesKroz 19. stoljeće bilo je nekoliko stotina tisuća divljih konja koji su se nesmetano kretali divljim područjima Amerike. Zbog njihove snažne tjelesne konstitucije i iznimne izdržljivosti rančeri su ih nerijetko hvatali i pripitomljavali kako bi linijama svojih domaćih konja davali kvalitetniju i svježiju krv. No, dolaskom industrijalizije pojavila su se razna motorna vozila te je općenito upotreba konja za rad i putovanje bila znatno smanjena. Broj stanovništva je rastao, širila su se naseljena i obradiva područja, što je polako ali sigurno guralo mustange dublje u preriju, prema nekvalitetnijim i lošijim krajevima zapada. Tako je mustang od kvalitetnog i poželjnog radnika i oplemenjivača postao nešto što se tretiralo kao napast.

Osim što je radila na njihovu zajedničkom ranču, Velma je radila i u uredu gospodina Harrisa, kod kojega je bila osobna tajnica dulje od 40 godina. Upravo vožnja na posao je donjela mustange ponovno u Velmin život, te ju potpuno šokirala u tolikoj mjeri da joj se promijenio život. Jednoga jutra na putu do posla susrela je kamion za prijevoz konja i primjetila da iz njega kapa krv. To ju je zaintrigiralo i odlučila ga je slijediti do lokalnog mjesta za otkup konja. U kamionu se nalazilo nekoliko konja, od toga jedan manji godišnjak na podu zaglavljen i gažen između dva odrasla pastuha koji su sa svima ostalima bili doslovcno nagurani u kamionu. Scena izranjavanih konja u lokvama krvi natjerala je Annie da javno progovori o svakodnevnoj okrutnosti i ubijanju mustanga. Osim što je vidjela konkretno ubijanje i mučenje konja Annie se uvjerila u ljudsku okrutnost kada su počeli sa zahtjevima da se u pet dućanima prodaje svježe konjsko meso imjesto konzerviranog. Kada je započeo masovni izlov konja oni jednostavno više nisu imali šanse. 1950-ih je bilo potpuno legalno loviti divlje konje odnosno mustange, iz bilo kojih pobuda. Postojali su čak i lovci koje su nazivali "mustangeers" koji su imali licence za lov mustanga. U to se vrijeme prerađivalo preko 30 milijuna kilograma mesa za potrebe industrije hrane za životinje, koja je i bila najzahvalniji kupac ovog mesa.

AnnieAnnie je bila rođeni vođa, no suprotno očekivanju bila je vrlo krhka žena pristojnog i ugodnog ponašanja, što je dodatno isticalo činjecu da se ženama nije pridavalo puno pozornosti, prošlo je tek nekih 40ak godina od dana kada su uopće dobile pravo glasa. Stoga je Velma već pri samom početku njene kampanje za prava mustanga shvatila je da se ista ne smije zasnivati samo na osjećajima, već na golim činjenicama. A one su bile strašne.
Shot at 2007-07-19

Svoj je nadimak – Wild horse Annie Velma dobila od jednog od svojih najžešćih protivnika - Dan Solaria, koji je bio član ministarstva za upravljanje divljim konjima i mustanzima, istog onog koje je odobrilo ubijanje mustanga. On ju je posprdno tako nazvao, no ona sama je prihvatila taj naziv i čak inzistirala da je i prijatelji zovu Annie.

Za lov mustanga se koristilo nekoliko metoda, a teško je odlučiti koja je od njih okrutnija. Lovci su favorizirali lov na konje uz pomoć avijacije jer im je klasično okupljanje uz pomoć konja i jahača bilo presporo i neisplatljivo. Uobičajna praksa su postali organizirani naleti iznad divljih krda i nasumično pucanje iz zraka. Nakon što bi prostrijelili konje, pustili bi ih neko vrijeme da iskrvare, te bi ih onda onemoćale hvatali. Niti samo hvatanje nije bilo ništa humanije. Zapravo, cijela scenografija je bila vrlo sadistička i degutantna. Ako bi imali još snage za borbu konje bi hvatali lasom, vezali za kamion i vukli do smrti, a ako bi se pak prepustili sudbini vezali bi ih za zadnje noge i preko drvene rampe utovarivali jedne preko drugih u kamion pri čemu bi im najčešće bila zguljena koža sa tijela. Tako bi konji bili izmrcvareni i naslagani kao sardine u konzervi čak i prije nego bi izdahnuli. Ako im avioni ne bi bili na raspolaganju lovci bi trovali izvore pitke vode i tako uništavali čitava krda u tek nekoliko sati. Jedan od razloga za ovakav izlov konja je, osim čistog sadizma, bio i u niskoj cijeni koju su lovci dobivali za kilogram žive vage, a iznosila je samo 6 centa. Istina, to po kilogramu nije nikakva cijena ali ako se u jednom danu poubija po par tisuća konja onda je to priličan iznos. Konji koji su bili premaleni da se prodaju za meso ostavljani su sami, bez sigurnosti krda da umru od gladi, žeđi ili su poslužili za hranu divljim životinjama. Nažalost, sam proces lova ne bi bio kraj muka životinjama koje imaju još života u sebi. Otkupne stanice nisu nudile ni hranu ni vodu ni zaklon za preživjele jer ionako nije bilo važno jesu li na životu ili ne.

Shot at 2007-07-19

Killing horses1952. godine Annie se u svom okrugu (Storey, Nevada) uspjela izboriti za donešenje akat o zabrani korištenja avijacije pri lovu na konje. Bio je to velik korak u borbi za prava divljih konja i magaraca, no nažalost ne i dovoljan uspjeh jer su se diljem Amerike ubijanja i mučenja nastavljala. Iz tih razloga Annie se svim silama trudila da cijelome svijetu pokaže što se doagađa oko njih. I sama je bila svjesna činjenice da je za ubijanja konja znala i prije nego što je naišla na kamion s izmrcvarenim životinjama, samo je to prihvaćala kao dio realnosti. Nakon što je malo dublje istražila pojedinačne slučajeve željela je da svi budu upoznati sa okrutnostima, te je o njima progovorila javno. Koristila se svim raspoloživim medijima kako bi potaknula senzibilitet javnosti. Njezino su najače oružje bila školska djeca koja su nakon njezinih prezentcija čak i pisala pisma i peticije za prestanak mučenja i ubijanja mustanga za potrebe industrije.

1955. godine donešen je vrlo sličan akt onome iz 52.god. – s tom razlikom da se ovaj odnosio na cjelokupno područje države Nevade. Iako je bio na razini države, akt je donosio sigurnost mustanzima samo kada se nisu nalazili na državnom teritoriju (koji je činio cca 85% zemljišta). Niti taj zakon nije učinio neke značajnije pomake, broj mustanga je i dalje drastično opadao, a industrija hrane za kućne kljubimce vukla je profit iz njihove mučne smrti.

Gotovo deset godina nakon prvih Annienih koraka u smjeru zaštite mustanga, točnije u siječnju 1959. prezentiran je prijedlog akta zakona kongresmenu Baringu, a glavu okosnicu je činila zabrana korištenja bilo kojeg oblika motornih vozila pri lovu mustanga, kao i zabrana trovanja istih ili lova uz pomoć propadajućih zamki u koje bi životinje upadale. Akt je uključen je u zakone u rujnu 1959. I danas je taj akt poznat pod nazivom "Wild horse Annie" akt. Nakon toga Annie je postala prva žena koja je primila nagradu Massachusettskog društva za prevenciju okrutnosti nad životinjama.

MustangNažalost, niti to nije dovoljno jer su se masovna ubijanja nastavila. Kako bi što omogućila što više sigurnosti Annie je osnovala nekoliko utočišta za divlje konje i magarce. Najveće takvo utočište osnovala je 1966. na području nekadašnje zrakoplovne baze u sjevernoj Nevadi. Također je osnovano i utočište na granici između Montane i Wyominga, točnije u planinama Pryor Mountain, čije ime i nosi. Treće najzančajnije je utočište Little Bookcliffs u Palisade, država Colorado. Sva su i danas aktivna.

U tijeku borbe za zaštitu divljih konja i magaraca, Velmin muž Charlie (koji je uz njenu obitelj i šefa bio njezin najžešći pobornik) se razbolio, te su prodali svoj ranč. Nakog nekoliko mjeseci teške bolesti Charlie je preminuo, a Annie se ponovno okrenula borbi. Iako je već učinila puno imala je još jednu veliku želju pred sobom, a to je bila potpuna zabrana ubijanja divljih konja koji žive na državnim područjima.

Nakon dugogodišnje borbe konačno su došli pravi rezultati svih Annienih nastojanja - u prosincu 1971. je u zakon uvršten akt o slobodnom kretanju divljih konja koji je sa sobom donio i zabranu lova mustanga, njihovog žigosanja, ozljeđivanja ili ubijanja na državnom tlu.

RIPOd dva milijuna slobodnih konja na početku stoljeća sustavnim lovom i istrjebljivanjem došlo se na broj od samo 25.000 mustanga oko 1950-te godine. Iako magarci nisu bili konkretno istrijebljivani, zakon je obuhvatio i tu populaciju.

Do 1974. Velma – Annie je oboljela i povukla se u nešto mirniji život. Preminula je 1977. godine, a iako se u početcima svoje kampanje često dovodila u opasnost i primala čak i prijetnje da bi se vrlo lako mogla zajedno s konjima pojaviti u limenci hrane za pse – umrla je "prirodnim putem", od raka na plućima.

Za života je osnovala WHOA - Wild Horse Organized Assistance (op.a. Udruga za zaštitu divljih konja i magaraca), koja i nakon njezine smrti nastavlja njezin rad na pravima mustanga. Istoimena udruga i danas postoji, a predsjednica joj je Dawn Lappin koja ujedno vodi i utočište u Nevadi kroz koje je u zadnju 20-ak godina udomljeno nekoliko stotina divljih konja.

Shot at 2007-07-19

Tekst pripremila: Lovorka Buterin
ovo sam našla na stranici konji.net iz novog broja

ovo je za one koji idu na dresure i to
Kako odjahati dobar dresurni test i šta sudija ocenjuje tokom testa

Takmičenje može da bude vrlo napeto u nekim slučajevima, tako da je vrlo lako zaboraviti da u njemu može i da se uživa. Jahači koji se tuku sa svojim konjima, konji koji se plaše svega i svačega, preterana i neopravdana upotreba mamuza i slične stvari čine da se jedna dostojanstvena disciplina pretvori u prostor za apel društvu za zaštitu životinja. Nezadovoljan upravo odjahanim testom, jahač često kažnjava konja i to pred sudijama. Čemu? Apsolutno ničemu... Po završenom testu kakav god on bio, treba pomilovati konja i ostaviti ga na miru. Zatim, treba uzeti sudijske liste, pročitati komentare sudija i na nedostacima poraditi kod kuće sa kvalifikovanim trenerom.

Da bi takmičenje bilo što manje frustrirajuće kako za jahača tako i za konja, vrlo je bitno proceniti kad je jahač spreman da odredjeni test izvede na takmičenju. A da bi to znao, mora da bude upoznat sa onim što sudija želi od njega tokom tog testa da vidi. Na kraju svakog testa, a u nekim testovima i pored svake radnje stoje napisane takozvane smernice u kojima je objašnjeno šta za odredjenu radnju sudija gleda, a na kraju testa obično stoji šta je zahtev samog nivoa na kome se odredjeni test jaše.

Kako bi se jahač na takmičenju osećao što samouverenije, pogotovo ako je reč o neiskusnom takmičaru, najbolje je da takmičar odjaše nivo niže od onog na kome trenira kod kuće. Samim tim što je nivo niži i testovi su lakši, kao i zahtevi koji se u njima postavljaju. Ali bez obzira na dresurni nivo i težinu testa, postoje odredjene stvari koje su za sve jednake, a to su osnove dresure izražene kroz trening skalu (ritam, opuštenost, kontakt, impuls, ispravljenost i prikupljenost). Prilikom ocenjivanja dresurnih radnji, sudija uzima u obzir kvalitet osnova jahanja, zahteve same radnje koja se ocenjuje, kao i neke manje bitne činjenice kao što je recimo gledanje konja u sudijske suncobrane i slično. Osnove jahanja i zahtevi radnje su najvažniji elementi u oceni koju sudija daje. Pažnja se posebno obraća na:

1. slobodu i regularnost koraka – tokom izvodjenja odredjene radnje, da li konj zadržava ritam u kretnji? Da li je konj ukočen, a samim tim njegov hod više nije četvorotaktni nego dvotaktni?
2. impuls i želja za kretanjem napred – ovo predstavlja sposobnost konja da sam sebe nosi, stvarajuči kinetičku energiju iz potiska zadnjih nogu, a koju prenosi preko opuštenih ledja u prihvatajuće ruke jahača. I mala napomena – impuls nema apsolutno nikakve veze sa brzinom!
3. elastičnost koraka, opuštenost ledja, angažovanost sapi – ovi elementi su vrlo blisko povezani i ne postoje jedni bez drugih. Ako su ledja konja ukočena, on ne može da se kreće elastično, kao što ne može ni da stvori impuls ako sapi nisu angažovane.

Inače, osnove dresurnog jahanja (elementi trening skale) su u testovima obuhvaćene kolonama pod nazivom "kolektivne ocene", koje predstavljaju odraz svega što se tokom izvodjenja testa dešavalo.

Što se tiče kriterijuma vezanih za ocenjivanje same radnje, oni su jasno napisani u zahtevima radnje, ili "smernicama". Na primer, ako je radnja kruk prečnika 10 metara, "smernice" bi sadržale: krug mora da bude okrugao, prečnika 10 metara, konj treba da prikaže konstantanu savijenost u telu koja odgovara veličini kruga. Ako jahač odjaše oval od 12 metara, to je nešto što već izlazi iz "Smernica" za krug od 10 metara. Ako jahač ispuni kriterijum za odredjenu radnju i pri tom u dovoljnoj meri ispunjava sve elemente treneing skale ocena je 5 (dovoljan) pa naviše, a to "naviše" zavisi od kvaliteta kretnje konja, preciznosti jahača, kvaliteta savijenosti konja, njegove angažovanosti, prikupljenosti i slično... Ako neki elemenat trening skale fali, ili kretnja i savijenost konja nisu konstantni tokom izvodjenja radnje, ocena je 4 (nedovoljno) i naniže.

Pored "tehničkih" stavri jahač mora da ima na umu da sudija ne želi da vidi njegovu bitku sa konjem. Ako stvari krenu po zlu, jahač treba da "proguta knedlu" i da nastavi da jaše do kraja testa. Naravno, ovo je mnogo lakše reći nego uraditi, ali jahačevi "pokušaji" da ispravi konja mogu samo da dovedu do još većeg smanjivanja ocene. U slučajevima koji ne idu na ruku ni jahaču ni konju, treba imati na umu da je jedini izlaz u jahanju konja unapred, bez obzira na sve. Jer, angažovanjem konaj ka napred, jahač će tokom 4 i po minuta koliko prosečni testovi traju, uspeti da bar na kratko angažuje sapi konja, pogotovo na krugovima i krivinama, što će dovesti i do popuštanja konja, tako da test na kraju neće ispasti baš potpuna katastrofa.

Tekst pripremila: Emina Knežević, licencirani sudija za dresurno jahanje pri SKSS-OFD
isto sa stranice konji.net

dugačak post ali ga se vrijedi pročitat!

| komentari (20) | print | # |

srijeda, 18.07.2007.

novi dizajn!!.............

i šta vam se čini šta nije predivan???? moram se stvarno zahvalit looce za dizajn! jako sam zadovoljna dizajnom i stvarno mi se sviđa! stvarno je predivan i sad mi se barem normalno vide slova. prije su bila crna i siva podloga pa mi jedino to nije valjalo ali inače je ok. jako mi dobro paše!
e sad da mi prijeđemo na stvar u novinama sam pročitala da je osnovan Konjički klub>>Vrelo<<
fužine-Pod nazivom konjički klub vrelo u fužinama je osnovana udruga kojoj će cilj biti populirizacija konjičkog sporta,obuka jahača,sudjelovanje na konjičkim izlo0žbama i sajmovima,organiziranje posjeta konjičkim natjecanjima,osmišljavanje prve terenske konjičke utrke Gorskim kotarom te svi oblici pomoći koje je moguće pružiti ljudima koji se bave konjima. Za predsjednika odabran je Goran Voloder, potpredsjednica je Danijela Urscih, a tajnica Radmila Rajlić. Klub trenutačno okuplja tridesetak članova i ugalvnom je riječ o Riječanima koji nekoliko proteklih godina marljivo posjećuju Voloderov ranch Vrelo i uživaju u jahanju. Ppredsjednik Goran Voloder ističe kako novi članovi, pogotovo ako su iz Gorskog kotara, itekako dobrodošli, a posebnu pogodnost za svakog člana ističe mogućnost smještaja i čuvanja konja na ranchu Vrelo.

| komentari (26) | print | # |

utorak, 17.07.2007.

malo slika....malo puno slika ipak..

Dobre sam volje pa se idem namučit stavit puno slika za kraj jedna novost! ali budite strpljivi!gledajte slike........

alt="Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket">

za par dana na mojoj će stranici zablistat u sjaju novi predivni dizaj možda još i danas!to je bila ta vjest nije baš neka ali za mene je....

za pozdrav stela i riki!

nema novog posta do 22.7.2007 a od 23 me nema idem u bašku s frendicom bit ćemo tamo mislim kod moje bake do 31.7.2007

| komentari (11) | print | # |

nedjelja, 15.07.2007.

STELA zeko i konj isto ime_________hehe

pa odlucila sam napisat nesto o steli dakle stela je kobila koja ima 8 godina. dosta je razigrana i pomalo ratoborna. inače je velika mazica i obožava kad ju se ljubi ili grli. neznam točno koja je vrsta ali znam samo da je mješanka neceg.Dok je riki vise konj za western stela je za prepone i za rekreaciju. dakle da vas podsjetim kada sam ja počela jahat stela mi se najviše dopala. kad sam išla jahat na teren jahala sam nju bila je ssuuppeer!!! zavoljela sam ju strašno no kako sam ja i tupa zaboravila sam da je ona na ranchu samo za parenje i za učenje. kad sam se vratila poslije zime nje više nije bilo no ja sam stalno voljela nju i nikad ju nisam zaboravila. ona je uzela sa sobom moju dušu koja je čekala i sad dočekala ponovni susret mene i nje na ranchu. ubrzo ću ić na ranch pa ću ju slikat slike idu prvo tu! nije ona baš fotogenična ah šta ćete na mene je__________hehe_______
pozz ljudi!

EDIT:
ovako moram ja malo pisat i o sebi mislim bilo bi dobro kod mene kao i svakog dana bile su moje frendice Anita i Ana Maria zezali smo se i stvarno je bilo dobro. Stavit ću slike od Stele (to je zeko) to sad nije konj. Jedan naš susjed ima zečeve , magarca i ponija. ja sam dala svim njegovim zečevima imena. vrlo sam se vezala uz Afroditu i uz Stelu. No pošto je Afrodita bila najmanja od svih i bila je vrlo krhka jednog se je dana vrlo snažno razboljela i ujutro sam ju našla u kavezu kako nepomično leži. Stela je zato bila poput leoparda bježala je iz jedne velike kašete u koju ih stavimo dok smo tamo i onda bih joj ja od ljutnje rekla njezino puno ime a to je: Stela Afrodita(po sestri koja je uginula) Artemida Minerva Lada-stvarno joj je veliko ime.........
i treća se zove Venera tog zeku sam zaboravila.
moja zekica i njezina sekica

evo pipi ponija

evo stele ma sta nije preslatka?!

evo venere

ovo vam je big mama to je mama od stele i venere

ovo je prijateljica od big mame i zove se big baby

sljedeči je naravno big dady
sramežljiv je on dečko!
evo đuro taraba on je tamo glavni

sljedeči je nero to vam je magare koje grize pa dobi po ušima

sljedeća nimalo nevažna je pipi

tih zivotinjica

evo ovo je moja frendica anita i njena venera

evo jos malo pipi

ako niste shvatili stelu sam kupila.......
pozz ljudi!

new edit:
evo vam jedan slide

| komentari (27) | print | # |

petak, 06.07.2007.

ugrizla me glupa zmija!!!!!!

zašto baš mene??pitam se ja
sad prije deset minuta zezala sam se vani s frendicom i loptica nam je odletjela u neku graju....prehodale smo ju i nema nigdje loptice idemo još malo prehodat i mene je neš užasno zaboljelo. odletjela sam na cestu i počela se hvatat za nogu. u sekundi to je sve pocrvenilo. normalno kad me to čudo ugrizlo počela sam govorit nek riječe koje nisam ni znala mislim na hrvatskom su ali malo nepristojne...no dobro ja sam pomislila to je neka grana od trnja pa me ubolo. i kako smo našli lopticu idemo se mi igrat živce i kako sam zakoračila da ću uhvatit lopticu kad sam napravila korak ta bol ja sam se srušila na pod počela puhat u to taj me vrag užasno boljeo kad sam malo bolje vidjela uočila sam paralelne rupice a i od trnja mi nebi cijela noga pocrvenjela. malo kasnije više nije bila crvena već plava. i već sam se malo zabrinula. no oke je sad lijepo se smirilo i ne boli me više jako. sutra idem na more pa će valjda proć. a niš idem ja malo leć na krevet pa ću uz čitanje stripa lagano i zaspat....
pussa i nadam se da vas nikad nije ugrizla zmija jer ako nije imate sreće to boli ko za vraga!!!!!

| komentari (12) | print | # |

utorak, 03.07.2007.

sretan mi rođendan!

prvo bih vam se htjela puno zahvaliti na vašim predivninm komentarima. otići cu svima na blog i komentirat. trenutno ne mogu. za 5 min idem na bus i idem na dodjelu svjedođbi. eh a rođendan kao rođendan tamo ćemo slavit i zezat se e a sad moram ic cyaos...

| komentari (3) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31