"Carpe Diem"

Haris Poppers i Tajni kanalizacijski odvod (1.Poglavlje)

"Predškolska nevolja"

U ranim večernjim satima, obitelj Debilić, zajedno sa Harisom, došla je kući i postrojila se u hodniku. Pred njih je izašao debeli Ćale i rekao je: "Danas mi stižu veoma važni klijenti i ako ih ne dobijem, onda sam najebo! Da čujem, što sam vam rekao da radite?" Mama Debilić kaže: "Ja ću biti u kuhinji, peći čevape i lijepo ih dočekati.". "ODLIČNO! A ti sine?", kaže tata, a sin mu odgovori: "Ja ću čekati da otvorim vrata!". Tata je bio sretan to su popamtili što će raditi, ali... ostao je još jedan: "A ti? Ti mala prištava, smrdljiva alkoholičarska nakazo nalik na hračak kroničnog pušača koji se nije ostavio cigare od rođenja!?", a Haris odgovori: "Ja ću biti u svojoj sobi i pretvarati se da ne postoim.". "Tako je. I bit će ti bolje da tako i bude, jer u suprotnom, nikada više nećeš nogom stati u tu alkoholičarsku školu! Mi smo ti pružili tako puno, čak smo te iz pseće kućice preselili u špajzu na katu! Pokaži malo zahvalnosti!!!", rekao je Ćale Debil i poslao maloga Harisa u špajz. Kako je Haris odlazio, Ćalini klijenti su došli.
Haris je ušao u svoju "sobu", kad ono, neko malo šugavo stvorenje skače po njegovom krevetu i napucava narodnjake na radiju. Kako je Haris ušao, stvorenje ga je opazilo i obratilo mu se: "Harise... Jesi l' to ti?", a on odgovori: "Jesam, ja sam Haris! a koji si ti kurac!?". "Ja sam liječeni alkoholičar Stamenko koji mora služiti nekoj šugavoj obitelji sve dok mu gazda ne pokloni smrdljivu čarapu... nego... Ja sam došao da te pitam... jel imaš ti nekih novaca!? Opet sam zapo' u probleme, opet se drogiram...", kaže stvor, a Haris mu kaže: "Ajde sjedni i pričaj. Koliko ti treba para!?". "Para... Treba mi... Dvesta miliona.. maraka... Al ja bi ti vratio brate! Evo, u "Trafici" radim... honorarno...", kaže stvor snuždeno. "Sve je to lijepo, ali ja ti nemam para!", odgovori mu Haris žalosno. "JOJ! ODE PRITISAK OPET U KURAC!!! JAO! GDE JE LAMPA!? GDE JE!? SAD ĆU DATI RAZBIJEM LAMPU!!!", te mali stvor skoči na stol, uzme lampu i počne se lupati njome po glavi i derao se: "SAD ĆU DA TI SVE ZAMRAČIM, OĆU DA SI GLAVU RASEČEM, NEKA CURI KRV I NEKA SVET VIDI DA NEMAM PARA!!!". Haris je čuo da se netko približava sobi pa je šutnuo stvora u ormar i zatvorio vrata. U sobu je uletio ćale derući se: "KO SE TO OVDJE LUPA!? DERE SE KO MAGARAC!!! JEDAN MAGARAC JE DOVOLJAN U OVOJ KUĆI, A TO SAM JA!!! Sredi ovaj jebeni ormar! Imbecilu jedan!" i ćale je zalupio vratima i vratio se nasastanak. Kako je ćale otišao, Haris je za jaja izvukao ono stvorenje iz ormara i rekao mu: "Slušaj me, ja ti para ne dam! Odi sada u kurac i ne vraćaj se više!", a stvor kaže: "Dobro, ali onda te neću upozoriti na sranja koja će se dogoditi u tvojoj školici koja više nije sigurna i lampa ide samnom, idem je dolje zašiljiti u glavu nekome!" uzeo je lampu i pobjegao prije nego li je Haris uopće uspio reagirati. Trčao je za njim do vrata od dnevne sobe gdje je stvor stajao i ciljao lampom na goste. Stvor se još jednom obratio Harisu: "Oćeš da mi daš pare ili lampa leti u njih!?", ali Haris se nije dao smesti: "Budalo, ja ti nemam tih para!!!", a stvor je zabio lampu u glavu babetini koja je sjedila na kauču i prije nego li je itko shvatio o čemu se radi, nestao je. Harisa su okrivili za sve i stavili mu rešetke na prozor i lance na vrata. Nisu ga htjeli pustiti u školu. Haris je bio očajan.
Iste večeri, začuo je neko brujanje na cesti. Došao je do prozora i u vrtu vidio malog plavog "fiću" iz kojega je izašao Romualdo! Haris je bio iznenađen. Otvorio je prozor i upitao ga: "Koju majku ti tu radiš Rome!?", a on mu odgovori: "Spašavam tvoje bezvrijedno dlakavo dupe!" i dobaci mu lanac sa kukom na kraju. Haris je to zakačio na rešetke prozora, a Rom je drugi kraj lanca zakačio na fićinu kuku. Na daleko se vidjelo da je to sportski fićo! Vozač je nosio kopačke, a na kuki je imao tenisku lopticu. Kako su oboje zakačili lance, Rom je dao gas i isčupao rešetke sa prozora. Haris je brzo spakirao torbu i skočio kroz prozor, prije nego li je Ćale uspio upasti u sobu. Rom ga je pokupio u trkaćeg fiću i pobjegli su punom brzinom od 45 kilometara na sat. U ranim jutarnjim satima stali su pred Romualdovu kuću.

Evo ljudi, Počeli smo ponovno! Na žalost, ne mogu vam obećati kako ću brzo objavljivati poglavlja jer priča još nije gotova, ali nadam se da ćete uživati u njoj kao i u prošlima. Velik pozdrav!

ALA HOMO ČA POPIT!!!!!!