26
subota
srpanj
2008
18 lica traži autora
Iskreno da vam kažem, stvarno imam o čemu pisati... Zapravo, mogla bih i knjigu napisati. Ali naravno, ne da mi se. Ne da mi se razmišljati uopće i zato sam otkila... virtual makeover. Zapravo otkrila sam ga još ranije kad sam u napadaju bijesa 'uređivala' neke ljude. A sada sam malo promjenila sebe. Po mojoj slobodnoj procjeni, najbolje mi stoji duga i ravna kosa. Čak mi niti smeđa kosa ne stoji loše, no ipak zauvijek mislim ostati crvenokosa ;)
Zlatokosa i tri medvjeda ;) (bez medvjeda)
Najsličnije frizuri koju sam do sada imala. Trebaju mi šiške opet... I boja je dosta slična mojoj prirodnoj, samo da je malo više narančasta...
Ne... Meni jednostavno treba kosa preko čela. Ovako izgledam kao glavni sopran u crkvenom zboru...
Profesorica iz matematike od kojih... pa... 40 godina
Vrlo bijedna kopija Marilyn Monroe. Nitko ne zaslužuje izgledati ovako
Profesorica povijesti...
Opet ne... sviđa mi se frizura, ali mislim da je problem u mom čelu... ili licu općenito. Trebaju mi šiške...
Ovdje samo izgledam priglupo, ali mislim da bi mi naočale dobro stajale
Uspomena na dane provedene u SRP-u
Za ovo mi definitivno trebaju tamnije obrve, ali sviđa mi se. Ravna kosa i šiške - definitivno
Plava kosa, plavo sjenilo... i spremna za Noć vještica
Dakle već sam utvrdila da mi se duga ravna kosa najviše sviđa. Srećom pa imam ravnu kosu, koja bi i dalje bila duga da nije bilo onog masakra prošle godine...
Ravna kosa je bolja, ali možda bih mogla povremeno staviti viklere ;)
Evo odgovora na pitanje kako izgledati starije...
Bila bih vrlo loša plavuša, a naočale bez okvira mi ne daju intelektualan, već alkoholiziran izgled...
Zaposlenica u banci ili općini?
Crna Guja... Definitivno
Koka iz baroka ;) Sad sam se sjetila da već dugo nisam ušla u vremenoplov (odbijam govoriti vremeplov, isto kao i trilogija... triologija već puno bolje zvuči).
Ako se netko želi igrati... virtual makeover, klikni
P.S. Kad sam već krenula s makeoverom, stavit ću još neke 'koke'.
Pogodite tko je ovo ;)
Ista osoba, za koju do sada nisam imala pojma da je toliko slična Dorici Nikolić. Samo da napomenem, svaka sličnost sa stvarnim osobama je, naravno, sasvim slučajna...
Nadam se da zbog ovog neću dobiti kaznu doživotnog tucanja kamenja u nekom zabačenom dijelu Lijepe naše...
I desna ruka, u jednom sasvim sportskom izdanju za novu utrku na predsjedničko mjesto...
Nisam baš sigurna, ali rekla bih da je ove sezone ljubičasto in ;)
Mislim da bi 'Modnu macu' najviše razočarala činjenica što sam joj stavila demodirane naočale...
Ja ga jednostavno vidim crvenokosog...
Evo sasvim iskreno, da ste me pitali tko ima najzahvaline lice za mejkover, nikada ne bih rekla da je to ova osoba... Seksi crvenokosa, pomalo bucmasta plavuša i stajliš brineta ;)
Najotrcanija plavuša koju sam ikada vidjela...
Niti prvi niti zadnji nogometaš s trajnom... (ali mi je inače jako simpatičan)
komentiraj (16) * ispiši * #
10
četvrtak
srpanj
2008
'I krene sve isto ko pre u kratkim talasima i osetim da dolazi plima...'
Moja plima nije ovaj put ona o kojoj Shakespeare priča nego nešto mnogo gore i ružnije - napadaj panike...
Kod mene zaista počinje kao u nekim valovima i osjetim da dolazi i znam da si ne mogu pomoći.
Ne postore riječi kojima bih mogla opisati koliko je ružan taj osjećaj. Dolazi li do toga zbog fizičke i psihičke iscrpljenosti (o kojima mogu knjigu napisati) ili iz čistog mira, nitko zapravo ne zna.
I nitko ne zna kako to zaustaviti jednom zauvijek.
Iako sam ih do sad proživjela više nego bih ikome poželjela, svaki put me iznova uplaše i izbace iz takta.
Počene kao neka slabost. I onda shvatim da se ton utišava i ja sve slabije čujem. Vidim normalno, slika mi nije mutna niti dvostruka, ali opet, kao da ne gledam ja, već netko drugi.
U tom trenutku nemam više baš nikkave koncentracije. Frendica mi je danas pričala nešto i kad me pogledala, shvatila je da sam strašno blijeda. Čelo mi je bilo u potpunosti hladno.
I odmah sam znala što slijedi. Počinje kao neka struja u stopalima i naglo se širi čitavim tijelom. Ono što je za mene zastrašujuće je sam činjenica što ne znam hoću li uspijeti zadržati svijest. Ja nikada ne mogu biti sigurna da li je to bezazleni napadaj panike ili nešto mnogo gore.
Već sam naučila što ne smijem raditi u tom trenutku - stati. Nemam pojma zašto, to sam davno negdje pročitala. Bitno je nastaviti hodati. Imala sam zapravo jak poriv da potrčim, ali čak se niti u takvom trenutku nisam htjela sramotiti.
Već sam se naučila dovoljno kontrolirati da baš ne radim scene kada se to dogodi. Čak sam uspjela frendici objasniti da mora pričati samnom.
Istina, ako netko u vašoj blizini doživljava napadaj panike ne smijete se uspaničiti i ne smijete zatvoriti usta.
Monolozi također nisu poželjni. Najbolje je da što više ispitujete.
Ona se tako revno prihvatila zadatka da me ispitivala neke gluposti vezene za ispit na koji sutra idem da mi je već počela ići na živce. No, u svakom slučaju je napravila pravu stvar u pravom trenutku.
Kod napadaja panike je meni najgore od svega što gubim kontrolu sama nad sobom, svojim tijelom i svojim umom.
Kada bila još jako mala shvatila sam da kad zatvorim oči nastaje tama. I bila sam istovremeno i oduševljena i preplašena što imam takvu moć. I sada se osjećam kao da mi je ta moć kontrole nepravedno oduzeta.
Iskustvo može biti tako neugodno i intenzivno da bolesnik često misli da proživljava akutni srčani udar. Neke osobe osjećaju reakcije svog tijela tako izraženima, ekstremnima i van kontrole da imaju osjećaj da su tek promatrači cijele situacije. (s www.medicina.hr)
Ako ni nad sobom nemam kontrolu, kako bih uopće mogla imati nad bilo čim drugim?
Na što sam ja zapravo spala? Uvjeravam samu sebe da ću sad biti sretna jer sam konačno shvatila da je 'it' osoba bez ljudskih kvaliteta (da, bila je riječ o njemu...). Zapravo mi je svejedno. Konačno sam raspravila neke stvari s jednim prijateljem i umijesto da konačno to riješim i krenem dalje, osjećam se još gore.
Osjećam da moram donjeti neke odluke koje ne znam hoću li ikada biti spremna donijeti.
Sad samo čekam da odem na more i da voda spere sve loše što se u meni skupljalo ove godine... Pitam se ima li Jadransko more toliko vode?
komentiraj (2) * ispiši * #
05
subota
srpanj
2008
Zatvori vrata malena, tamo te nitko ne čeka
Čim sam se probudila shvatila sam da ovu vijest moram podjeliti s nekim. pa što ako je samo kompjutor u pitanju? ;)
Uglavnom više nikako, nimalo i uopće nisam zaljubljena. Zbog Rippera. Pardon, mislim da je sad Astronaut Daddy. Svejedno.
I zbog jednog razgovora u kojem sam ja shvatila da, ne samo da ta osoba nema nikakve ljudske kvalitete, već i da i drugi ljudi to misle o njoj. Ja sam mislila da sam samo ogorčena, pa da ne mogu biti objektivna.
Bila sam jučer na Rokaj festu, koji je dok nisu počeli Pipsi bio podjednako zabavan kao i upala slijepog crijeva...
Ali eto, samo zbog Pipsa sam i došla. Kad sam čula 'Malena', osim što sam se sjetila osnovne i sredne škole, shvatila sam da je ovaj stih iz naslova apsolutno točan.
Pa zašto ja konačno ne bih zatvorila ta vrata umjesto da se priljepim uz njih i čekam, čekam, čekam... I tako sam ih jučer zatvorila i nikako nisam mogla sakriti ogroman osmijeh koji na meni nitko nije vidio već dosta dugo.
A i svi znamo da kada se jedna vrata zatvore, otvore se nova. Do jučer sam mislila da će mi ljeto biti čista katastrofa i da ću se zatvoriti u sobu i čitati, pisat i biti jadna. Sada se pitam kako mi je takva glupost uopće mogla pasti na pamet. Pa ja sam premlada i prelijepa da i jednu sekundu više izgubim u samosažaljevanju.
Prije jedne od mojih najdražih pjesama, Ripper je rekao: 'Ova pjesma je za Luku, koji je život izgubio... bezveze. Za njegove prijatelje, obitelj i sve koji su ga poznavali. Ovo je najmanje što ovaj bend može napraviti.'
Iskreno da vam kažem, nisam mogla vjerovati. Meni je to bila stvarno jako lijepa gesta. Riječ je o Luki Ritzu koji je sa 18 godina umro od posljedica premlaćivanja, a premlatila su ga neka niža bića koja ja uopće ne bih nazvala ljudima. Ne znam kako uopće mogu živjeti sami sa sobom.
Na sprovodu su mu svirali 'Poštar lakog sna' koja je meni jedna od najljepših pjesama ikada.
Iako mnogi govore da je bezobrazan prepijev 'Rainy night in Soho' ja se uopće ne bih složila. Emocionalno sam jako vezana za obje pjesme i ako je melodija djelomice ista, svaka pjesma u meni izaziva drugačije emocije. A to je bit pjesme, zar ne? Emocije. Pjesma nije samo skup nota, barem za mene nikada nije bila.
Što mene veže za tu pjesmu? Kad sam imala 15 godina bila sam toliko oduševljena njome da sam zaključila da ću se zaljubiti samo i isključivo u onoga koji će mi odsvirati tu pjesmu.
I jučer sam se zapitala zašto sam ikada uopće htjela pristati na nešto manje. Ja želim 'Poštara lakog sna'.. :)
I tako sam jučer doživjela trenutak prosvjetljenja i sada sam konačnoooo sretna!!!
komentiraj (1) * ispiši * #
04
petak
srpanj
2008
Stupid Cupid, stop picking on me
Jeste li se ikada poželjeli igrati Kupida?
U rimskoj mitologiji Kupid je znan kao bog erotične ljubavi i ljepote, ekvivalent grčkom bogu Erosu. Poznat je i pod imenom Amor.
Obično se prikazuje s lukom i strijelom u ruci, često kao ikona Dana zaljubljenih.
Postoje različite priče o Kupidovom porijeklu. Prema Ciceronu postoje tri mogućnosti:
1.sin Merkura (Hermesa)-boga vatre i Diane (Artemide) - boginje Mjeseca, zvjeri i lova.
2.sin Merkura i Venere (Afrodite) - boginje ljubavi i ljepote
3.sin Marsa (Aresa) - boga rata i Venere
S dvije od njih se slagao i Platon, a Heziod je tvrdio da je Kupid nastao isto kad i Kaos - beskrajan prostor iz kojega su nastali svjetlost i dan, tama i noć, a zatim i Zemlja, podzemni svijet i ljubav.
U antičkoj mitologiji ili postoje dva Kupida ili dva mita o Kupidu. Prvi je sin Venere i Jupitera (Zeusa) kojem je životna ambicija širenje ljubavi, dok je drugi sin Nyx (Nox) - božice noći i Erebusa - potomka samog Kaosa koji personificira tamu.Ovaj drugi je ipak poznatiji po razuzdanosti.
E sad, postoji više intriga o porijeklu Kupida nego o porijeklu Josipa Broza Tita. A za njega se isto stvarno svašta pričalo.
Kupid je često poistovjećivan s Venerom i štovan gotovo jednako koliko i ona. Njegova je moć zapravo bila i veća od njene (ako pretpostavimo da mu je ipak ona majka) s obzirom na to da je imao dominaciju i nad Hadom i nad bićima iz mora i nad samim bogovim s Olimpa. Zgodno, zar ne?
Kupid je, kao što znate, prikazivan kao debeljuškasti dječak s lukom i strijelom u ruci. Njegova je glavna zadaća pomoći ljudima da se zaljube.
Ako vas pogodi Kupidova strelica, beznadno ćete se zaljubiti u prvu osobu koju vidite.
Meni je samo po sebi logično da ako netko već ima takvu gadnu krizu identiteta (a nije baš zgodno kad ne znate da li vam je mama božica lova ili noći), da se osvećujete jadnoj ljudskoj rasi tjerajući ih da se zaljubljuju.
A od toga ništa dobroga... Zapravo, kako za koga.
Meni je baš lijepo vidjeti zaljubljene ljude, a i često se sama poželim igrati Kupida.
Pa nije li logično da ja bolje znam što je dobro za moje prijatelje od njih samih? ;)
Šalim se, naravno, no ponekad ljudi ne vide stvari koje su zapravo sasvim očite.
Neki dan sam baš dobila inspiraciju za igranje lukom i strijelom. Riječ je o jednom mom prijatelju koji zapravo skače iz jedne besmislene veze u drugu i zapravo nikad baš i nije sretan.
A on je moj prijatelj i ja bih htjela da bude sretan. U jako puno situacija je on bio na mojoj strani kada nitko drugi nije bio i on je jedna od rijetkih osoba na koju znam da mogu računati.
Ona je do nedavno bila njegova jako dobra prijateljica, ali u zadnje vrijeme se baš i ne druže više. Sad je jadnik osuđen na moje društvo.
I tako sam ja započela sa svojim prilično djetinjastim pokušajima odapinjanja strelice. A tako loše gađam...
Sve se uglavnom svodi na moja dosadna ispitivanja da gdje je ona, da zašto je ne pozove na kavu i slično.
A do nedavno sam doslovno bježala s kave kad bi ona došla jer mi je bila nepodnošljivo dosadna...
Eto kakvu sam si ja jadnu zanimaciju našla u životu. Ali bilo bi zabavno biti Kupid, zar ne?
komentiraj (0) * ispiši * #
