Čim sam se probudila shvatila sam da ovu vijest moram podjeliti s nekim. pa što ako je samo kompjutor u pitanju? ;)
Uglavnom više nikako, nimalo i uopće nisam zaljubljena. Zbog Rippera. Pardon, mislim da je sad Astronaut Daddy. Svejedno.
I zbog jednog razgovora u kojem sam ja shvatila da, ne samo da ta osoba nema nikakve ljudske kvalitete, već i da i drugi ljudi to misle o njoj. Ja sam mislila da sam samo ogorčena, pa da ne mogu biti objektivna.
Bila sam jučer na Rokaj festu, koji je dok nisu počeli Pipsi bio podjednako zabavan kao i upala slijepog crijeva...
Ali eto, samo zbog Pipsa sam i došla. Kad sam čula 'Malena', osim što sam se sjetila osnovne i sredne škole, shvatila sam da je ovaj stih iz naslova apsolutno točan.
Pa zašto ja konačno ne bih zatvorila ta vrata umjesto da se priljepim uz njih i čekam, čekam, čekam... I tako sam ih jučer zatvorila i nikako nisam mogla sakriti ogroman osmijeh koji na meni nitko nije vidio već dosta dugo.
A i svi znamo da kada se jedna vrata zatvore, otvore se nova. Do jučer sam mislila da će mi ljeto biti čista katastrofa i da ću se zatvoriti u sobu i čitati, pisat i biti jadna. Sada se pitam kako mi je takva glupost uopće mogla pasti na pamet. Pa ja sam premlada i prelijepa da i jednu sekundu više izgubim u samosažaljevanju.
Prije jedne od mojih najdražih pjesama, Ripper je rekao: 'Ova pjesma je za Luku, koji je život izgubio... bezveze. Za njegove prijatelje, obitelj i sve koji su ga poznavali. Ovo je najmanje što ovaj bend može napraviti.'
Iskreno da vam kažem, nisam mogla vjerovati. Meni je to bila stvarno jako lijepa gesta. Riječ je o Luki Ritzu koji je sa 18 godina umro od posljedica premlaćivanja, a premlatila su ga neka niža bića koja ja uopće ne bih nazvala ljudima. Ne znam kako uopće mogu živjeti sami sa sobom.
Na sprovodu su mu svirali 'Poštar lakog sna' koja je meni jedna od najljepših pjesama ikada.
Iako mnogi govore da je bezobrazan prepijev 'Rainy night in Soho' ja se uopće ne bih složila. Emocionalno sam jako vezana za obje pjesme i ako je melodija djelomice ista, svaka pjesma u meni izaziva drugačije emocije. A to je bit pjesme, zar ne? Emocije. Pjesma nije samo skup nota, barem za mene nikada nije bila.
Što mene veže za tu pjesmu? Kad sam imala 15 godina bila sam toliko oduševljena njome da sam zaključila da ću se zaljubiti samo i isključivo u onoga koji će mi odsvirati tu pjesmu.
I jučer sam se zapitala zašto sam ikada uopće htjela pristati na nešto manje. Ja želim 'Poštara lakog sna'.. :)
I tako sam jučer doživjela trenutak prosvjetljenja i sada sam konačnoooo sretna!!!
Post je objavljen 05.07.2008. u 11:08 sati.