J'accuse

Tiče se maturanata iz Makarske, naravno. U sklopu obaveznog programa povijesti i za srednju i za osnovnu školu uči se drugi svjetski rat. I nitko ne može reći da oni nisu imali pojma što rade i da su mladi i nezreli.
Oni imaju 18 godina. Kada sam ja bila njihove dobi, ili čak koju godinu mlađa, doslovno sam povraćala kad sam gledala 'Schindlerovu listu', o 'Pijanistu' da i ne pričam.
Iako, na sreću, nisam doživjela drugi svjetski rat, simbol svastike je kod mene uvijek izazivao pomješane osjećaje bijesa, gađenja, nemoći, tuge i razočaranja. Da, čiste tuge i razočaranja jer sam dio jedne vrste koja je sposobna za takve gadosti.

Jednom prilikom gledala sam neku predstavu od Histriona na Opatovini. Mislim da 'Ljubica' u pitanju, ali nemojte me držati za riječ. U jednom trenutku spustile su se dvije zastave. Jedna crvena sa ogromnom svastikom na bijeloj pozadini u sredini, a druga također crvena sa žutim srpom i čekičem.
U meni su se javili podjeljeni osjećaji. Jedna od te dvije ideologije mi se gadila i doslovno sam zadrhtala kada se zastava polako spuštala. Kako li je tek bilo ljudima kojima spuštanje te zastave nije bio dio kazališne predstave, već dio svakodnevnog života?
U drugu ideologiju sam vjerovala. Tim je veće bilo moje razočaranje kad sam shvatila što se sve radilo u ime bratstva i jedinstva.
Možda sam ja jednako glupa i naivna bila po pitanju komunizma kao i drugi po pitanju nacizma, no u svoju obranu mogu samo reći da to što je od komunizma postalo nikada nije bilo zamišljeno. Nacizam je u svojoj srži uvijek bio samo mržnja. I ništa više.
Kada sam ja bila maturantica, čitava škola je kao dio obaveznog školskog programa morala ići u kino i pogledati film 'Duga mračna noć'. I to bi trebalo natjerati sve srednjoškolce da pogledaju.
Posebno one koji odlaze na Thompsonove koncerte s ustaškim znakovljem. Netko bi im trebao pokazati kako stvari mogu krenuti jaaako krivo. I krenule su jako krivo. I na jednoj i na drugoj strani. Nakon tog filma više nisam vjerovala ni u što. Zapravo, trebalo mi je jako dugo da dođem k sebi...

Maturanti iz Makarske, ako imaju makar prosječan kvocijent inteligencije, su zaslužili linč. U ime 10 milijuna ljudi koji su izgubili živote u nacističkim koncentracijskim logorima i zbog svog straha koji su ljudi morali proživljavati onih dugih šest godina.
Za vrijeme rata bila sam možda premala da bih puno toga razumjela, ali u meni je ostao intenzivan osjećaj straha koji osjetim uvijek kad osjetim miris pijeska...
U ime ovoga:




Ne razumijem kako netko može naći i jedne riječi opravdanja za takav čin? Nije riječ o djeci s posebnim potrebama, već o punoljetnim osobama normalne inteligencije, potpuno svjesnih toga što rade.
Čak je i opravdanje da nije riječ o nacističkoj, već budističkoj svastici je prozirno i jadno. Sumnjam da se u toj hrpi idiota zapravo kriju potencijalni indolozi. 'Jasenovac i Gradiška stara' i '4.d uber alles' isto nema veze s nacizmom? Ne bih se kladila. Klinci su jednostavno bili suviše glupi da bi znali nacrtati svastiku okrenutu na pravu stranu.
To nikako ne umanjuje njihov čin i samu činjenicu da su oni jedan mračan dio ljudske povijesti odlučili izvuči iz prašine. S ponosom na licu, što možete vidjeti ako pogledate njihove fotografije...

Meni je osobno jako drago što su njihove slike objavljene u novinama, iako su im trebali objaviti i pun identitet. Čisto da se roditelji malo ponose...





Mene ova slika uvijek podsjeća da nikada, nikada ne smijemo zaboraviti što je sve čovjek spreman učiniti. I ja u tome ne nalazim nimalo razloga za zabavu. Ja se toga sramim.