Countess Rahkiah de Báksuz

Ovo će bit
kratko
Ovo će bit
bez smisla
Jer cvijeće cvate
u sitne sate
ja ne znam karate
a vi sigurno znate,
pa to nije fer plej
stej stej stej
...i dok jedem medenjake,
muče me misli svake,
i poneke kvake
na jeziku nema dlake
pa mi kaže:
Laku noć

Samu sebe fasciniram kako uvijek uspijem nać nešto što je bitnije, hitnije i potrebnije za napravit, samo da ne bih učila.

Danas sam all by myself namontirala policu koju sam jučer dobila, i, iako me sad dlanovi bole, i znam da ću dobit žuljeve (ah, bar ću izgledat ko prava zagorska puca), ipak sam ponosna na sebe...
...a osim toga, kreativnost mi danas izlazi na svaku poru...

kra-sno.

No, malo manje krasno je to što mi je krepala linija...
Slušala sam Rammstein i baš sam se zaželjela promijene i ubacila u liniju Death... kad ono... - crklo... dead!
Strahota...

ne znam što ću sad, ne mogu ja u tišini funkcionirat.
Okrutno je oduzet mi glazbu.

...

all you need is love...

nemojte me s time...
...još nisam preboljela S...


Kiša ispire tvoje ime
kredom ispisano na asfaltu,
Oblaci upijaju moje misli,
dok ponovno trunem
utopljena u krvi svojih želja.

Kad sam bila mlađa maltene sam svršavala na vampire.
Tako blijedi,
lijepi,
duge kose...
Mmmm... di ćeš bolje...

Dobro, ne kažem da su sad stvari puno drugačije - nisu... samo sam drastično smanjila količinu vremena utrošenog u maštanje o Lestatu, Luisu i ostaloj pripadajućoj rodbini...

Eh,da
no sad, kad više ne maštam o tome da me zanosni krvopija uvuće u svoj svijet, nahrani se mojom krvi etc etc... sad sam postala privlačna zvijerima te vrste( da, ista su vrsta, no ne toliko blizak rod da bi bili fizički slični)...

Naime...

Ove sam godine česta žrtva tih krvoločnih zvijeri...
Tokom ljeta, još sam mogla shvatiti...

Ali sad, gledajući mjesto na kojem se nahranio (govorimo o desnoj nadlaktici) ne mogu da se ne zapitam: gdje sam, usred listopada, našla komarca? .

al eto, jesam.

Zapravo, on je našao mene.(ovo zvuči tako... romantično :D:D )

Mora da sam jako slatka kad privlačim te krvopije.
Ili mi je jednostavno krv ukusna. Slatka moja krv. Eh eh.

Svejedno, komarci su me ove godine dobrano izjeli. To je činjenica...

Mogla sam jedno tri - četiri puta dobrovoljno dat krv umjesto da tu količinu popiju oni( or should I say One, s obzirom da ženke piju krv... a muški...valjda oprašuju cvijetiće... :D:D:D )

Maštala sam o vampiru(gdje mi je pamet bila??), i dobila komarce. That's the best nature could do. Sexy.

Prokleti bili.
No, to je ono...
Pazi što želiš, jer bi se moglo ostvariti...

pouka: nikad nemojte željet vampire.
to su teška sranja, a najbolje/najsličnije što ćete dobiti jesu komarci.

njet fora.

Nadasve.
Vidiš li ti te ptićice kako pjevaju, i to divno sunce kako obasjava slovenska brda koja škicam kroz prozor?
Ne vidiš?

Ooops, mislim da sam upala u krivo jutro.

Ne vidim ni ja.
Back to reality...

-s nosom je sve u redu. možda si počnem pirsat i druge dijelove tijela (jea rajt, oduvijek sam bila hrabra i spremno podnosila fizičku bol - nemoramo napomenut da mi je trebalo pola godine da se odvažim i sama si probušim drugu nosnicu).

-emocionalno sam... ah, ko uvijek, ne vrijedi analizirat.

-što se faksa tiće... ajmo promijenit temu... :-/

-općenito:

Kava je ispred mene, dakle, život je lijep.
Jedini način da izgubim nadu u ovaj svijet jest da dođe do nestašice kave...
...ja sam tako simple girl... :)))

...normalna!

ah, kako se zajebaše.

Jučer sam ja osobno samoj svojoj malenkosti podarila još jednu rupu na licu.
Ne, nisam si pucala u glavu, you sick fuck!!

Iglom za šivanje...ne onom malom, onom od jedno...prema mojoj slobodnoj procjeni...7cm...
e baš tom iglom inijednom drugom
probuših si desnu nosnicu.
Sad imam 4 rupe na nosu. dvije prirodne, dvije izbušene, po jedna na svakoj nosnici.
kako dooobrooo....

ponosna sam na sebe jerbo premostih (još jednom) strah od igle i... boli...

uz to, morala sam skočit do doktorice svoje predrage(ne, ne zove se predraga...) da mi ispiše recept za Betrion, s obzirom da se nos lagano upalio,kao što sam i očekivala.
No, zbog ovog plaćanja 10kn za recept, 10kn za pregled, za ovo, za ono, ostala sam medicinskoj sestri dužna 4 kune.

E sad, kako i zašto?

Naime, ja sam računala s time da moram platit deset ćuna za recept.
No, nisam razmišljala o tome da će mi i pregled naplatit.
Jer, nisam uopće primjetila da je pregleda bilo(dokrotica me pogledala kad sam ušla u ordinaciju i rekla mi "dobar dan,kako si?"... viš, možda me onda pregledala... ki bi ga zna).
Koja je to prijevara,
ova država je postala bezobrazna poput pljačkaša koji će u po bijelog dana opljačkat banku pored mili...policijske stanice.
sram ih bilo.

Birtija. Najgore sorte.
Vlaga se osjeća u svakoj dozi zraka koju udahnem, toliko se jako osjeća da na trenutke poželim prestat disat, i trudim se zadržavat dah, no moja pluća, prijeteći eksplozijom, ipak me tjeraju da ponovno udahnem...
...sjedim za šankom već satima, pijana od svojih misli, borim se sa snom...
Dozivam konobara. I još jednom.
Ignoriram činjenicu da stoji ovdje, ispred mene. Samo meni na usluzi.
Ipak je ovo birtija sazidana od mojih ruševnih snova, a ja sam prvi, posljednji i jedini gost...
Kima glavom, lijen da me upita što ću još popiti...
"Dupli šmrc, stari moj..." - polupijano se njišući, napokon progovaram...

"Jedan je šmrc za prehladu.

To je kao zdravica za dotičnu bolest... Jer je opet uspješno pokorila većinu pučanstva. Uključujući i moju malenkost. No, mene ionako rijetko zaobilazi, stoga, ništa čudno... Dakle, svaka joj čast.

A drugi šmrc..." - zastajem na tren, duboko udahnuvši odvratan zrak, pa sjetno nastavim:
"E, drugi šmrc ide za nešto malčice ozbiljnije od prehlade... Nadam se, ne i trajnije...
Drugi šmrc je za jednu lažnu nadu... nekoliko umrlih snova... jednu nikad realiziranu ljubavnu priču... Nažalost...

Jednom ću ovome svemu nazdravit rakijetinom, najgorom mogućom, da bude u stilu... Nadam se, uskoro... "

Konobar me tek s vremena na vrijeme počasti svojim pogledom, dok šutke briše čaše. A ja nastavljam svoj monolog:

"A sad, pošto sam pod dojmovima još jednog dokaza da ništa nije onako kao što se čini, te da uvijek negdje leži neka zvijer, neki problem koji samo čeka da iznikne u trenutku kad se počinju rađati osjećaji, da poput korova uguši ono štoje možda moglo tu procvasti...
...pod tim dojmovima (koji će me za koji dan pustiti) moram ovdje stavit ovo..."

Iz napola poderane torbe izvlačim plakat koji sam jutros pronašla... Jedva zadržavajući ravnotežu, lijepim ga na zid pored šanka. Pa neka svi vide. Neka vide, neka nauče...



" ..da... forever makes me cry... " - pijano ponavljam, sjedajući natrag na barski stolac...
"Tko je izmislio taj forever, da mi je znati... tukla bih ga, mučila... Forever ne postoji... posebice ne u vezama...
Forever je... jedna velika... masna... trula... LAŽ..."

Zadnja riječ pretvorila se u bolan krik...

...Konobar mi dodaje koktel osjećaja... Otpijam gutljaj...
"Tuga... Razočaranje... Bol... " - izgovaram na glas kada mi okusni pupoljci prepoznaju pojedine emocije...
"...i par kapi bijesa... " zaključujem- "osjeća se, premda je samo par kapi u pitanju... savršena mješavina, stari moj..."

...