Marketing
Forever...my ass!!! - i dupli "šmrc" ako je moguće
Birtija. Najgore sorte.
Vlaga se osjeća u svakoj dozi zraka koju udahnem, toliko se jako osjeća da na trenutke poželim prestat disat, i trudim se zadržavat dah, no moja pluća, prijeteći eksplozijom, ipak me tjeraju da ponovno udahnem...
...sjedim za šankom već satima, pijana od svojih misli, borim se sa snom...
Dozivam konobara. I još jednom.
Ignoriram činjenicu da stoji ovdje, ispred mene. Samo meni na usluzi.
Ipak je ovo birtija sazidana od mojih ruševnih snova, a ja sam prvi, posljednji i jedini gost...
Kima glavom, lijen da me upita što ću još popiti...
"Dupli šmrc, stari moj..." - polupijano se njišući, napokon progovaram...
"Jedan je šmrc za prehladu.
To je kao zdravica za dotičnu bolest... Jer je opet uspješno pokorila većinu pučanstva. Uključujući i moju malenkost. No, mene ionako rijetko zaobilazi, stoga, ništa čudno... Dakle, svaka joj čast.
A drugi šmrc..." - zastajem na tren, duboko udahnuvši odvratan zrak, pa sjetno nastavim:
"E, drugi šmrc ide za nešto malčice ozbiljnije od prehlade... Nadam se, ne i trajnije...
Drugi šmrc je za jednu lažnu nadu... nekoliko umrlih snova... jednu nikad realiziranu ljubavnu priču... Nažalost...
Jednom ću ovome svemu nazdravit rakijetinom, najgorom mogućom, da bude u stilu... Nadam se, uskoro... "
Konobar me tek s vremena na vrijeme počasti svojim pogledom, dok šutke briše čaše. A ja nastavljam svoj monolog:
"A sad, pošto sam pod dojmovima još jednog dokaza da ništa nije onako kao što se čini, te da uvijek negdje leži neka zvijer, neki problem koji samo čeka da iznikne u trenutku kad se počinju rađati osjećaji, da poput korova uguši ono štoje možda moglo tu procvasti...
...pod tim dojmovima (koji će me za koji dan pustiti) moram ovdje stavit ovo..."
Iz napola poderane torbe izvlačim plakat koji sam jutros pronašla... Jedva zadržavajući ravnotežu, lijepim ga na zid pored šanka. Pa neka svi vide. Neka vide, neka nauče...
" ..da... forever makes me cry... " - pijano ponavljam, sjedajući natrag na barski stolac...
"Tko je izmislio taj forever, da mi je znati... tukla bih ga, mučila... Forever ne postoji... posebice ne u vezama...
Forever je... jedna velika... masna... trula... LAŽ..."
Zadnja riječ pretvorila se u bolan krik...
...Konobar mi dodaje koktel osjećaja... Otpijam gutljaj...
"Tuga... Razočaranje... Bol... " - izgovaram na glas kada mi okusni pupoljci prepoznaju pojedine emocije...
"...i par kapi bijesa... " zaključujem- "osjeća se, premda je samo par kapi u pitanju... savršena mješavina, stari moj..."
...
Post je objavljen 06.10.2005. u 19:37 sati.