Countess Rahkiah de Báksuz

čini se da zaista ima neš u tome. sve, ama baš sve mi ide naopako zadnjih tjedan dana.
mislim da ću morat razmislit o tome što ću i kako ću, ako ne želim puknut.
čak mi više nije ni do zajebancije, a to je prvi znak da je situacija ozbiljna.

sve ide k vragu. jedna po jedna stvar koje mi u životu nešto znače, padaju...izvrću se...nestaju...
...i stvari u koje sam bila 100% sigurna, odjednom se čine tako nesigurnima i nepouzdanima...

...mislim da ću otić spavat.
dosta mi je svega.

sve što imam reć je - jebala te prehlada, umnjaci i ostala sranja tog tipa, da te jebala.
jedva govorim.

...makar sunca nema ni za lijek, i možda je to ono što mene osobno ubija, no, pošto se ponašam ko šišmiš/sova/neko drugo noćno biće, ne bi to trebao bit razlog.

Možda me samo hvata jesenja depresija... if that's the case, morat ću se oboružat jedinim i najučinkovitijim oružjem: Milkom(ha, besplatna reklama, kaj ćete sad?) *plazi jezik*

en-i-vejz... pobjegla mi misao...
...no nekako se sjećam da je bit priče smrtonosno svitanje.
...a većina ih je takvih... jer svitanje ubije snove..

I don't feel anything, pjeva Peter Steele meni na uho... divno je, divnoooo...

...ipak, zaista ima nešto divno u tome kad dođeš u fazu da ne osjećaš ništa... emocije su kao voda u pustinji, nailazim na njih toliko rijetko (u poslijednje vrijeme) da mi se čini da su potpuno presušile... zapravo, ne iznenada... pokušavam ih blokirat. 'esam faca, jö?
... no znam da nisu potpuno... znam to i ja... i još netko....

no, ajd da ne filozofiram, iako sam u tome najbolja (kao u mnogoćemu drugom, jedino što nisam - nisam umišljena).

i da, nisam na "ti" sa pravopisom... da jesam, ne bih sad ovdje napisala "sa pravopisom" već bi napisala "s pravopisom" jer je to pravilno.
A mogla bih lijepo to i napravit, dakle, obrisat grešku i ispravit se, ali kako bih vam onda zorno prikazala moje poznavanje pravopisa? dakle, nema svrhe.


dakle, sve što mogu da vam poželim, momentalno, jesu divni snovi, s kojom poremećenom upadicom kraljice Podsvijesti, jer ona ionako upravlja svima nama...

..a jesam zabrijala.. :-P

I što reći... Napisati... misliti...

svejedno...

...iako me napustila moja (dosad) vjerna prijateljica, koju od milja zovem Lejdi Inspirejšn, ne želim da misli da bez nje ne mogu funkcionirati. Jer ona bi tako htjela, htjela bi da je molim da mi se vrati, htjela bi me vidjeti kako ponirem u bespuća nekreativnosti i nestvaranja (bog mi pomogo ak znam što sam sad napisala :D )...

...ona bi htjela vidjeti me kako propadam...

...a sve zato što se uvrijedila, jer je nisam iskorištavala dovoljno.
Ok, bar mislim da je to razlog...
Jer, otišla je bez riječi - jutros, kad sam se probudila, nije je više bilo...

A možda sam to trebala očekivati.... Zadnjih je dana bila nekako... odsutnija nego inače...
To su zasigurno bili znakovi...


...No, pokazat ću joj da mogu bez nje...

... pa se možda vrati... :-))))))))))))

al ipak...

*apčiha*

nego... mislim da bi bilo pametno da se zbuksam u svoj krevetić, trebala bih pajkit jer sutra ustajem pre-faking-rano...
...al zajebala sam se, popila sam kafu u šešt.

*apčiha*

mislim da me lovi neka prehladica.

I kombinacija euforije i depresije.
Ako to postoji.

Krizantema,
iznikla iz betona
u carstvu svijeća
kao prkosan dašak života,
na prijestolju njegove Smrti.

Evo načina za kvalitetno ubit vrijeme. Tamo u nekom boxu tu na mom blogu je link (abandoned places, ako se ne varam) za foto galeriju... koju je meni otkrila jedna draga mi prijateljica.
Ove dvije slike što sam ih ovđe stavila da ih svi vide (a kao, svi čitaju moj blog, right) tek su kap u moru kvalitetnih fotografija koje se onde mogu naći.

Ima se šta gledat noć i dan.

Pa, ako ste foto-frikovi ko ja, i posebno volite napuštena mjesta, u industrial štihu, svidjet će vam se.
Mada, sad u doba ispita nije pametno počinjat gledat galeriju...
...ako niste karakter.
Ja nisam.

:-D

Evo još jedna, prije nego odem, a što? pa skuhat si treću kavicu danas, naravno.

Netko mi je pred otprilike godinu dana usadio u um jednu zanimljivu teoriju: da muškarci, pri rođenju, dobivaju na poklon "Priručnik za pravog muškarca".

Bila je to ideja nastala tokom jedne od onih pijanki organiziranih s razlogom da se tuga utopi u litrama lošeg vina, a neizbježni blackout izbriše iz sjećanja ime Njegovo (ovo se ne odnosi na Boga, već na muškarca).

Možda je u pitanju samo mit, legenda... a možda je stvarnost?

Dakle, već smo zaključili da je to mala knjižica koju dobiju kad se rode. Možda na krstitkama. "Priručnik" je sastavljen od nekoliko poglavlja. Jedno od najbitnijih je ono o prekidu veza, točnije "Kako ostaviti curu". To se poglavlje dijeli na 3 vrste prekida - umjeren, umjereno brutalan, brutalan.
Ona izlika koju smo sve barem jednom čule ("Ti si predobra za mene!" / "Zaslužuješ boljeg od mene") spada pod broj 1 liste najčešće upotrebljavanih. Ne znam zašto ga tako vole, ne znam što je tako čarobno i privlačno u toj izjavi, izjavi od koje većini pripadnica ženskog roda želučane kiseline polude, unutarnji organi se zgrče od ljigavosti, i samo je sekunde dijele od potpunog pražnjenja probavnog trakta. Na sve otvore.

Pitala sam jpripadnika muške ras...ups... roda... u koju kategoriju spada ta izjava. On kaže da je to iz sekcije "umjerenih" prekida.

Pitam se koliko je to umjereno / nježno prema Njoj.
No, to nije sad bitno.

Zatim, postoji drugo poglavlje, sigurna sam da se zove "Kako da ispadnem veći kreten nego što jesam".
Sa svladavanjem tog poglavlja niti jedan pripadnik muškog roda nema većih problema - vjerojatno postoje urođene predispozicije za kretensko ponašanje, pa im to poglavlje sjedne ko od šale.
E, i sad dolazimo do meni najdražeg poglavlja spomenutog priručnika - to je zapravo poglavlje unutar poglavlja o kome sam sad govorila, a (pod)naslov mu glasi "Kako nesvijesno uništiti nešto što je moglo biti dobro" ...
...Ne znam koliko im treba da svladaju gradivo ovog poglavlja, no primjetila sam da većina posjeduje taj dar... A manifestira se sasvim nevinim izjavama kojima nas uspjevaju izbaciti iz takta, i, još češće - otjerat nas od sebe, a da to nisu ni htjeli...

...ah...
mogla bih još satima pisat o "Priručniku za prave muškarce", o toj misterioznoj knjižici... no, what's the point?

Oni se neće promijeniti, a mi ćemo ih i dalje obožavati, unatoč svemu.
Jer tko bi nas inače mazio, pazio i ... živcirao do beskraja?

Vjetar donosi
smrad paljevine,
pepeo izgorenih snova...

...i nebo postaje
tek crni oblak,
ugušeno sunce
trune u tamnoj mu utrobi...

Zgrabila me neka poluinspiracija pa sam odmah dšla ovdje ispucat svoju kreativnost, premda je veoma upitno što je kreativno u toj takozvanoj mojoj kreativnosti.


Vrijeme je za pajkicu i poslije kavicu.

...iz vaze na mom stolu.

Ok, nije baš da rastu, al stvorile su se niotkuda.
Doduše, mene jučer cijeli dan nije bilo doma, a nije baš ni da sam prekjučer "živjela" doma... pa, možda je netko ubrao.

Svejedno, to me zabrinjava.

Mislim, to da ja ne znam odakle su se ciklame stvorile.

Inače, danas mi je nekako simpatičan dan.
Vidjet ćemo hoće li i ostati takav.
Imam tjedan dana da naučim sve pa da na ispitu u utorak 13.9. rasturam. 4. put.
jer, ja uvijek rasturam. samo je pitanje koliko :-D

da ne duljim...
idem si skuhat kavu.

Noć se razlila po tmurnim ulicama
lampe su se upalile.
Dolazi jesen.

Žderu me zvijezde,
prže mi lice poput užarenog željeza,
a Mjeseca nema.

Mislim da je vrijeme da se uvučem u svoju toplu postelju (damn, odkad ja govorim "postelja"? Mah, nema veze) i utonem u san....

vinem se među zvijezde.

pliz, giv mi maj bed bek.

Svakim danom dokazujem sebi i svim živim i neživim bićima što me okružuju da titulu Božice Nespretnih ne nosim badava. Mislim, ne radim ja to slučajno, da se razumijemo. Sve je to pomno isplanirano, do najsitnijeg detalja. Sve s ciljem da me netko ne zbaci s trona.

To što mi je centar za ravnotežu sjeban skoro toliko koliko i koordinacija pokreta, to zanemarite. Ja odgovorno tvrdim da je sve to namjerno. :-P

Mmmmda. Hehehe.

No, što sam sad napravila? Ništa novo, ništa strašno. Prolila sam kavu po sebi i po stoljnjaku prije nego što sam je okusila. Taj detaljčić - to, što je nisam ni okusila - boli više nego vruća kava na trbuhu. Jer kava je bog. Jedini bog kojeg priznajem. Dakle, razliti kavu je blasfemija. Ne?

Katastrofa.
Potratila sam kavu. Besmisleno.